U životu moraš slijediti neka pravila, ne im se pokoravati, niti im služiti, ali ih trebaš pratiti da bi imao dostojan život.

Niti programirano školovanje nije robovanje sustavu, koliko god program bio manipulativan, jer potiče mozak na rad, a kad mozak radi, koristite ga i razvija se, a ako ima malo duha i vatre u vama, sami ćete istraživati i potražiti odgovore na mnoga pitanja. Mislite.

Kažu sustav zaglupljuje, a država nas koristi i uništava, i tjera nas da budemo programirani, te da razmišljamo u određenom pravcu u kojem politici odgovara, jer ona diktira društvena pravila.

Haha, eto mene je sustav školovao, ali ipak mi nije isprao mozak.

Stoga to nije isključivo tako, danas to mogu otvoreno reći svakom tragatelju istine,  jer ako nešto potiče vaš mozak na razvijanje, dobro je.

Znatiželjan mozak uvijek bude potražio odgovore izvan serviranog, ali uvijek.

Ne podcjenjujte zdravu znatiželju. Budite znatiželjni.

Isto je i s poslom, robovanjem, jer raditi, učiti, tražiti, graditi može biti samo konstruktivno, a ostalo je na nama, koliko, kada, s kim i zbog čega.

Čak nas i negativna iskustva izgrađuju, negativni ljudi i odnosi.

Sve nas to uči onom što u stvari želimo i kojim putem želimo ići.

Onda nakon sveg iskustva znamo što želimo i ako imamo hrabrosti prelaziti preko demotiviranosti, razočarenja i grabiti prema onom što uistinu želimo, što smo spoznali i ako smo došli na razinu gdje zaista znamo cijeniti vrijednosti koje nam nešto znače u životu, pregristi negativne misli i boriti se za ono što osjećamo da je pravo, e onda smo na pravom putu.

Život će nam servirati svašta, razočarenja, patnju, ali sigurno i trenutke koji će nas dirnuti i u kojima ćemo uživati.

Da bi se mogli nositi sa životom, a to znači biti građanin, dio sustava, školovati se i raditi, moramo slijediti sustav. Ne niti mu se pokoravati, niti robovati u istom tom sustavu koji danas mnogi osuđuju i ne podnose, ali nitko ne brani da utječemo na njega, niti da ga mijenjamo na bolje, ali onda to moramo željeti, misliti i na koncu progovarati i djelovati na isti. Djelovanje! Kroz odnose, obitelj, prijateljstva, trud i inovacijama, u društvu.

Djelovati možemo kroz aktivizam, humanitaran rad, pa i na slaganje čarapa u ormaru. Ako želimo.

Moramo djelovati u sustavu i nikada ne zaboraviti, tko smo ustvari.

U Hrvatskoj sam bila aktivist, djelovala sam na više razina, napustila zemlju za dostojnim životom, ali nikad nisam zaboravila niti domovinu, niti da ako želim isti taj dostojan život da se moram boriti za njega.

Ja i danas dišem Hrvatsku koliko god da sam daleko.

Mogla bih kritizirati mnogo toga, osobito kad imam iskustva iz raznih sfera, kad sam si dala truda da pročitam mnogo povijesnih i religijskih knjiga, knjiga iz ekonomije, psihologije, gdje sam skupila politička i povijesna znanja iz raznih dijelova svijeta.

No danas, nemam potrebe da osuđujem, iako imam tendencije, već smatram da se svi trebamo boriti za bolje sutra u okvirima u kojima se nalazimo. To se zove nešto, pomak, barem trud.

Rečenica koja je već je postala klišej, da budemo sami promjena koju želimo u svijetu, zaista je odlična, ali je onda trebamo primijeniti i tada zaista možemo ostaviti svoj obol u tom istom svijetu.

Možemo birati biti samo jedan broj u sustavu, mrziti cijeli svijet ili koristiti sve moguće prilike.

Možemo biti tamo ili ovdje, ali možemo i stvarati bolji svijet.

Svi mi i svatko od nas.

Stoga prestanimo s trošenjem energije na osuđivanje, iako istinu svakako treba uvijek prokazivati, ali NE ZABORAVIMO se truditi i graditi bolji svijet, bolju zemlju, prijateljstva, obitelj.

Život je kratak i ne, zaista nema reprizu. Ovo je jedina prilika da učinimo nešto. Dok slijedimo sustav i borimo se za bolji život, nikad se ne zaboravimo boriti za bolji svijet i ne zaboravimo tko smo.

Martinia Junković