Iako sam današnji nastavak ove sve zagonetnije priče o bjelovarskim podzemnim hodnicima još do prije nekoliko dana kanio započeti spajanjem povijesnih konaca, ne bih li dokučio logiku grananja nepoznatog nam podzemnog sustava, brojna su me vaša nagađanja i upiti, kao i sasvim nova saznanja, požurila u odluci da prekinemo neizvjesnost i mistifikaciju te da po prvi put objavimo našu foto-dokumentaciju o toj nepoznanici.
Naime, čini se kako nam je mnogima koje zanima ova tema, u prilično svježem sjećanju ostao naslov izdvojenog dodatka u već spominjanom tekstu Č. Rosića u «Večernjem listu« iz 1999. godine »Ispod Crkve nema hodnika« ,u kojemu je citirana tvrdnja msgr. Franje Bosnara kojom je novinaru »odlučno zanijekao« povezanost župne Crkve i podzemnih hodnika. Dodatno je to potkrijepio i tvrdnjom kako »ne postoje nikakvi pisani tragovi koji bi ukazivali na tu povezanost.« I, doista, na originalnom nacrtu Crkve, koji smo objavili u prošlom tekstu, ne može se iščitati nikakav arhitektonski znak koji bi upućivao na postojanje i strukturu podzemnih prolaza. Ono, čije postojanje msgr. Bosnar nije nijekao, jesu podzemne grobnice austrougarskih časnika koje su, prema njemu, »... vjerojatno probudile maštu nadobudnih istražitelja«.
Da tome baš i nije tako pokazuju naše fotografije na kojima se uz grobne ploče ukopanih u kripti, jasno vide i zazidani hodnici – jedan koji vodi prema istoku, odnosno, prema bivšoj Svilani i drugi koji vodi prema zapadu, odnosno, prema – parku i Preradovićevoj vojarni.
»Uostalom, tvrdnje kako ispod Crkve sv. Terezije ne postoje podzemni hodnici, potvrdila su i dosadašnja arheološka istraživanja priznatih hrvatskih stručnjaka«, slavodobitno zaključuje msgr. Bosnar u spomenutom članku.
No, neću zlorabiti vaše strpljenje i početi raspredati o možebitnim »priznatim hrvatskim stručnjacima«, već ću ovaj nastavak završiti obećanjem kako ćemo vam u sljedećem tekstu podastrijeti brojne grafite-potpise koji od 1915. godine na mističan način ukrašavaju zidove i svodove kripte Crkve sv. Terezije Avilske.