Vrijeme leti pa valja podsjetiti na detalje prosvjeda nove ere koji su počeli tjedan dana prije summita grupe zemalja G-20 koji se održao 26. i 27. lipnja 2010. u Torontu. Antiglobalizacijski prosvjedi, prvenstveno protiv gramzljivih bankstera, koji su se prometnuli u nasilje s više od tisuću uhićenih, tada su u medijima dobili naziv »SMS-internetski« prosvjedi. To im je ime dodijeljeno zbog prvi put primijenjene taktike prosvjednika koji su putem pametnih telefona izluđivali protudemnostracijske specijalne jedinice, ali i snajperiste i druge u vidljivom i nevidljivom osiguranju susreta čelnika 20 najbogatijih zemalja svijeta. Prosvjednici su se, kao veđeni nekom nevidljivom rukom, često našli iza leđa oklopljenih policajaca kojima je zadatak bio da razbiju ili barem s puta prema najčuvanijim zgradama skrenu najopasnije skupine prosvjednika.
Taktička sofisticiranost prosvjednika u Torontu nikad poslije nije dosegnula tu razinu, počevši od Arapskog proljeća u prosincu te godine u Tunisu, Egiptu, Libiji... kao ni poslije u nedavnim trajnim nemirima na istambulskom Taksimu ili na Majdanu u Kijevu.
Malo tko, međutim, u nas zna da je gotovo nevjerojatnih 40 godina prije postojao sustav računalnog upravljanja sveukupnim državnim resursima u stvarnom vremenu. U Čileu. To je, ne računajući socijalno-računalnu studiju Eden Miller Medine izvanredne profesorice Sveučilišta Indiana u Bloomingtonu, te njenog kolege sociologa Andrewa Pickeringa, zapravo povijesno i tehnološki potpuno nepoznata epizoda koja, bi temeljitije proučena, mogla baciti posve neočekivano svjetlo na procese koji su se događali u Čileu od predsjedničkih izbora u rujnu 1970. godine do vojnoga udara i ubojstva predsjednika Salvadora Allendea 11. rujna 1973. godine. Štoviše, mogu se ozbiljno uzdrmati teze o »prosperitetu« koji je dva desetljeća poslije u Čileu donijela krvava diktatura uzurpatora generala Augusta Pinocheta kada se vide potencijalima skrivenima u projektu Cybersyn, o kojem ovdje želimo ispričati.
Sve je počelo tako što je na izborima 4. rujna 1970. godine Salvador Allende, kandidata Koalicije narodnog jedinstva (bivši senator, ministar, marksist i predsjednik Socilaističke stranke) osvojio 36,2 posto glasova, pobijedivši bivšega predsjednika Jorgea Alessandrija (34,9 posto) i kandidata Kršćansko-demokratske stranke Radomira Tomića (27,8 posto). Prema tamošnjem izbornom zakonu i običajima u Čileu nije bilo drugog kruga, nego bi parlament izabrao, a zapravo proglasio predsjednikom kandidata koji je osvojio najviše glasova. Uostalom, tako je sam Allende izgubio na izborima 1958. godine od Jorgea Alessandrija, kada je ovaj pobijedio dobivši 31,5 posto biračkih glasova.
Bez da ga je imalo zanimao Allendeov program, američki predsjednik Richard Nixon je na savjet Henryja Kissingera putem direktora CIA-e Richarda Helmsa unaprijed odlučio svim sredstvima spriječiti dolazak marksista na vlast. Nakon izbora, a prije parlamentarnoga imenovanja Allendea, 20. listopada 1970. godine u otporu otmičarima ubijen je zapovjednik stožera oružanih snaga Čilea general Rene Schneider, poznat kao »zakleti branitelj Ustava«. Allende CIA-inim ubojicama valjda nije bio dostupan, a suprotno očekivanjima u Washingtonu, to je ubojstvo posve preokrenulo javno mnijenje u Čileu, pogotovo jer je razotkriveno da je s otmičarima surađivao domaći general Roberto Viaux. Predsjednik u odlasku Eduardo Frei Montalva na čelo oružanih snaga 24. listopada postavio je generala Carlosa Pratsa, kasnije i Allendeova potpredsjednika, koji je organizirao obranu protiv napada pučista kada su ga pučisti i pogubili.
Salvador Allende se Amerikancima nikako nije svidio jer je u predsjedničkom programu najavio nacionalizaciju rudnika bakra u stranom vlasništvu, reformu zdravstvenog sustava kojim bi ono postalo dostupno svima, poboljšanje školstva i prehranu učenika u školama, posebno u predgrađima i za dotad marginalizirano i siromašno urođeničko stanovništvo... Direktor CIA-e Helms dobio je od Nixona bianco ček za troškove da »doslovno učini sve kako bi došlo do gospodarskog sloma Čilea«.
To se i dogodilo jer je Allende inauguriran početkom studenoga 1970. godine naslijedio godišnju inflaciju od veću od 36 posto, da bi već godinu dana poslije ona bila srezana na 22 posto, a da bi istodobno prosječne plaće bile dignute za isti postotak, a minimalne za čak 49 posto. Istovremeno su započeti i veliki radovi, poput one na uvođenju podzemne željeznice u Santiagu, a 55.000 dobrovoljaca financirano je da začne školstvo u najudaljenijim zapuštenim pokrajinama.
Taj ekonomski uspjeh protiv svih prognoza, kao i daljnje planove za gospodarsko i kulturno podizanje Čilea, Allende je velikim dijelom dugovao računalnom projektu Cybersyn na koji se oslanjao. A to je bila budućnost za koju je skromno reći da je u Čileu počela pola stoljeća prerano.
U srcu projekta Cybersyn kao glavni inženjer stajao je britanski kibernetičar i računalni stručnjak Anthony Stafford Beer (1926.-2002.). U lipnju 1971. godine tog je profesora Poslovnog fakulteta u Manchesteru angažirao Allendeov ministar financija i direktor Čileanske razvojne agencije CORFO Fernado Flores. Stafford Beer se odmah bacio na posao iskoristivši IBM-ovo računalo u CORFO-u kojega je povezao s 500 neiskorištenih teleprinterskih terminala koji su se tu zatekli iz ranije koruptivne državne nabave, koji su instalirani u najvažnije tvornice i na glavne ulaze u državu. Instalirani softver Cyberstride hranio se gospodarskim podacima u stvarnom vremenu, potrebama na jednom i viškovima koji bi se eventualno stvarali u drugim krajevima zemlje, financijama, kao proračunavanjem ekonomskih taktičkih i strateških projekcija poput državnog financijskog stanja i namjeravanih promjena. Projektiralo ga je i programiralo ukupno dvanaest Britanaca, suradnika Anthonyja Stafforda Beera, ali su sudjelovali i stručnjaci iz Čilea koji su ga trebali preuzeti nakon što su u sustav uvedeni.
Kasnije, kada su CIA i američka korporacija ITT organizirale pritisak pa i blokadu, opći štrajk u kojemu je u blokadi države sudjelovalo 50.000 iz SAD-a potplaćenih kamiondžija, uz pomoć Cybersyna se blokadi država odupirala s 200 lojalnih vlasnika kamiona, hrana je unatoč na vrijeme stizala u sve krajeve zemlje!
Svime se upravljalo iz futurističke prostorije središnjeg nadzora koju je, kao i korisničko sučelje računala po uzoru na futuristički dizajn filma »2001: Svemirska odiseja« ili serije »Star Trek« dizajnirao Čileanac Gui Bonsiepe. Osim kasnijih američkih radova, kako je Cybersyn radio opisao je sam Stafford Beer u knjigama »Brain of the Firm« i »Platform for Change« te u kasnijim predavanjima u Manchesteru čiji je djelić zabilježen i na YouTubeu.
I jedine slike Cybersyna potječu iz kratkog dokumentarnog filmskog materijala snimljenog u prostoriji središnjeg operativnog upravljanja. Sve što postoji također je moguće pronaći na društvenoj mreži specijaliziranoj za video, kao i u cjelovečernjem dokumentarcu »Eyewear - Cybernetics and Project Cybersyn«.
Sustav je punom snagom radio 1972. i 1973. godine i da nije sudjelovao u otporu na pritiske od prvoga dana nakon što je Allende došao na čelo države, može se samo zamišljati kako bi bio primijenjen na gospodarski razvoj zemlje. Valja imati na umu da je tek burza u New Yorku za svoje transakcije računala počela primjenjivati početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, a tek je 2001. godine IBM prikazao algoritam koji u trgovanju vrijednosnim papirima u realnom vremenu produktivnošću nadmašuje brokere.
Sustav Cybersyn je vojnom udaru barbarski razoren tog 11. rujna 1973. godine bez da je ikoga zanimalo što i kako radi. Od cijelog Cybersynova inventara igrom slučaja ostala je očuvana jedna jedina fotelja koja je danas izložena u jednom »izlogu« palače u centru Santiaga da podsjeća na to da blagostanje ne proizvodi ovakav ili onakav politički sistem, nego pravilno iskorištena kreativnost ljudi i njihova dobra volja.
O tome koji se sistem bolje brine o ljudima i koji stvara zdravije odnose među ljudima danas ne bismo nagađali.
O jednom od mogućih ishoda u svom je znanstveno-fantastičnom distopijskom romanu »Synco« iz 2008. godine pisao čileanski pisac Jorge Baradit, vodeći se poznatim činjenicama uz nagađanje kako bi izgledala budućnost da se Allendeova vlast održala i da su ideje ostvarene, makar i u totalitarnom obliku. U svakom slučaju, Cybersyn je zamišljen mnogo prije interneta i njegove američke vojne prethodnice Arpaneta. Danas na internetu postoje neki modeli simulacije samoga Cybersyna, a jedna od takvih igara je i na ovoj poveznici.
{vimeo}http://vimeo.com/8000921{/vimeo}
