Da me je netko prije upitao hoću li ove godine voziti motocikl američkog legendarnog proizvođača Harley Davidsona, odgovorio bih odmah kao iz topa: ne. No, svašta se može dogoditi pa se ne kaže zabadava Nikad ne reci nikad. Tako mi je prije nekoliko tjedana na mail stigla pozivnica iz Harley Davidson Zagreba kojom su novinare pozvali na  HARLEY ON TOUR. To je turneja koja prolazi kroz 16 zemalja, a 20., 21. i 22. lipnja zaustavlja se i u Zagrebu. Tako je u Zagreb stigao kamion pun motora spremnih za testiranje. Trebalo je samo odgovoriti na mail i prijaviti »svoj broj« da bi dobio majicu prikladne veličine. Odgovorio sam odmah, a petak sam nestrpljivo iščekivao.

Prije nekoliko dana ponovo mail. Pišu, nema zacrtane rute za probnu vožnju, nego se motor preuzima u 11 sati i vraća u 18 sati. Odlično, doći će Harley i do Bjelovara!

I došao je taj petak. Krenuo sam u Zagreb, na zakazano mjesto događaja, parkiralište ispred trgovačkog centra King Cross u Jankomiru. Sve što je bilo potrebno je vozačka  dozvola A kategorije, kaciga, rukavice, jakna, duge hlače i zatvorene cipele.

Stigao sam kad su već poredali 23 motocikla. U glavi mi je prolazila misao: kojega bih si od njih odabrao?  Teška odluka. Krenuo sam prema šatoru za prijave i već je bilo lakše. Ne moram birati, oni su izabrali za mene. Super! Kraj mojeg imena pisalo je Fat Boy. Pogodili su!

Dok su u spremnik točili gorivom, moram priznati kako me je malo uhvatila i trema: posljednji motocikl koji sam vozio s brzinama, ako se to uopće i može nazvati motociklom, bila je stara Tomosva  15-stica  i tu prije dosta godina, 1992. godine, i to u autoškoli HIN. A polagao sam A kategoriju samo iz razloga jer je tada B koštala 100 DM (njemačke marke), a A i B 130 DM. Sada su cijene ipak malo drugačije, a i u autoškoli HIN imaju puno bolje motocikle.  No, Harleyjev su rezervoar napunili pa su mi rekli osnovne upute. Sada je ovom demo vožnjom trebalo krenuti u životnu avanturu.

I krenuo sam. U prvoj polako, do kružnog toka udaljenog nekih 200 metara. I tamo prvi problemi. Motor mi je krepao nekoliko puta, ali ne njegovom greškom. Moj grijeh. Ishlapio je osjećaj za mijenjanje brzina i otpuštanje spojke. Poslije je bilo lakše. Nakon kružnog toka dokopao sam se obilaznice i pravac Bjelovar!  Kako su prolazi kilometri tako sam se vrlo brzo prilagodio, i na mjenjač – koji je maksimalno precizan, i na kvačilo.

Nisam imao pojma što je to ispod mene. Koliko ima kubika? Zar je to uopće bitno? Koliko konja? Zar je i to bitno? Koliko troši? Stvarno nebitno! Koliko košta? Sigurno dosta! Bitno je da ide, da ga je voziti ugodno i sasvim jednostavno. Vozim ga čak i ja, koji nemam puno iskustva s motociklima s mjenjačem.  Krstarim tako prema Bjelovaru brzinom od 100 km/h, a u glavi razmišljam kako bi bilo dobro za početak skrenuti na običnu cestu gdje baš i nema prometa.

Nije Harley za brzu vožnju, iako sam siguran da može potegnuti do onoliko koliko i piše na brzinomjeru. No, ne treba ni pomisliti da je lijen. Gas prima skoro jednako i vuče u skoro bilo kojoj brzini. Pri vožnji od 100 km/h potpuno mu je svejedno,  bila treća, četvrta ili peta. Vjerojatno zbog velikog okretnog momenta pri niskoj turaži. Brzina u kojoj se uživa je između 80 i 120 km/h. Više je napornije zbog tijela koje mora pružati otpor zraku pa ga nisam tjerao brže od 130 km/h.

I skrenuli smo na običnu cestu, i to prema Dubravi, pa onda prema Novoj Kapeli, pa kroz Staru Kapelu do Farkaševca, pa kroz Bolč, Rajiće preko Gudovca do Bjelovara. Razmišljam, je li g itko vozio takvim putovima? Jesu li ti putovi ikada upoznali Harleya? Stvarno je užitak ga voziti. Već sam se dobro priviknuo. No, treba reći da je ipak malo tvrd, iako udoban, te na svaku poveću rupu na cesti ne zabole leđa i ostalo. A ovdje ih ima. Harley je ipak stvoren za fine ceste kakvih i kod nas u županiji ima sve više.

I tako smo dojahali do Bjelovara. Ne treba ni spominjati da sam motor izgleda odlično i da pojavom plijeni poglede. Iz okolnih mjesta krenuo sam natrag u Bjelovar obići znance. Ne treba naglašavati kako su se svi željeli fotografirati na njemu, pored njega, ili samo njega. Htjeli bi i probni krug, ali si to ipak nisam mogao priuštiti jer sam potpisao da ću ga voziti samo ja.

Nakon Bjelovara bjelovarskom smo se obilaznicom zaputili prema Zgrebu. Kiša je počela malo poslije Rovišća. Kišu sam pokušao izbjeći tako da se zaustavim na benzinskim stanicama, ali se to pokazalo kako potpuni promašaj. Kad god bih pristao te nakon nekog vremena krenuo dalje, već kroz koji kilometar ponovno bi me oprala. Na kraju nakon zaustavljanja na Croduxu (bivši OMV) na autoputu prije Zagreba odlučio sam doći do Jankomira bez daljnjeg zaustavljanja. Do Jankomira sam temeljito pokisnuo, ali zadovoljan od vožnje, pa i po kiši, a nezadovoljan jer je tu i jednodnevnoj avanturi došao kraj.

I što na kraju još dodati? Hvala Harley Davidson Zagreb na pozivu i na odabiru motocikla, za kojeg sam na kraju saznao da ima 1700 kubika i 80-ak konja. Eto kakvu sam zvijer vozio i nadam se da će se našeg Zvona sjetiti još poneki put kako bismo pustolovinu ponovili jašući neki drugi odlični model. Ma, može i isti!

P.S.

Svi vi koji bi probali voziti ove legendarne motocikle dođite sutra, u nedjelju 22. Lipnja, na parkiralište trgovačkog centra King Cross na Jankomiru gdje je show za građane uz mogućnost demo vožnje!