Izvor: znanost.geek.hr

Istraživači Nacionalnoga istraživačkog centra za primate Yerkes pri Sveučilištu Emory prvi su dokazali da čimpanze posjeduju osjećaj pravednosti za kojega se smatralo da je isključivo ljudska osobina.

S kolegama sa Sveučilišta u Georgiji, istraživači su igrali "Igru ultimatuma" s čimpanzama kako bi utvrdili koliko su životinje osjetljive na raspodjelu nagrade između dvije individue kad se obje moraju dogovoriti oko ishoda. Istraživači kažu da rezultati, dostupni u ranome internetskom izdanju u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazuju dugu evolucijsku povijest ljudske averzije prema nejednakosti, kao i sklonost zajedničkoga pretka čovjeka i majmuna prema "fer ishodima".

Glavna autorica dr. sc. Darby Proctor opisuje: "Koristili smo "Igru ultimatuma" jer je ta igra takoreći zlatni standard za određivanje ljudskoga osjećaja za pravednost. U igri, individua A treba predložiti podjelu nagrade individui B, ali takvu podjelu koju individua B prihvaća kako bi obje individue mogle dobiti nagradu. Ljudi obično nude velikodušan dio svojim partnerima, 50% nagrade, a to je upravo ono što smo zabilježili u našoj studiji ponašanja čimpanza."

Suautor dr. sc. Frans de Waal dodaje: "Sve do sad, znanstvenici koji se bave bihevioralnom ekonomijom pretpostavljali su da se "Igra ultimatuma" ne može igrati sa životinjama ili da će životinje odabrati najsebičniju opciju. Zaključili smo ne samo da su čimpanze vrlo blizu ljudskome smislu pravednosti, već i da životinje zapravo mogu imati točno iste sklonosti kao i naša vlastita vrsta." Za potrebe izravne usporedbe, provedeno je i odvojeno istraživanje s ljudskom djecom.

U studiji, istraživači su testirali šest odraslih čimpanza (Pan troglodytes) i dvadesetero ljudske djece (2 do 7 godina) pomoću modificirane "Igre ultimatuma". Jedna individua (individua A) bira između dva raznobojna žetona kako bi ga uz suradnju s partnerom (individuom B) mogla zamijeniti za nagradu (mala količina hrane kao nagrada za čimpanze i naljepnica kao nagrada za djecu). Jedan je žeton predstavljao jednake nagrade za oba igrača, dok je drugi žeton predstavljao korist za individuu A, a na štetu individue B. Potom je individua A morala predati žeton individui B, koja bi žeton mijenjala s istraživačem za hranu (ili naljepnicu). Prema tome obje individue moraju sudjelovati kako bi dobile nagradu.

I čimpanze i djeca reagirali su kako obično i odrasli ljudi reagiraju. Ako je nužna suradnja s partnerom, i čimpanze i djeca su ravnopravno podijelili nagradu. Međutim, s pasivnim partnerom, koji nije imao priliku da odbaci ponudu, i čimpanze i djeca izabrali su sebičnu opciju.

Čimpanze, koje su vrlo kooperativne u divljini, vjerojatno imaju potrebu biti osjetljive pri raspodjeli nagrade kako bi se suradnja održavala. Dakle, ova studija otvara vrata za daljnja istraživanja mehanizama koji stoje iza ovoga, čovjeku sličnoga ponašanja.

Kroz osam desetljeća, Nacionalni istraživački centar za primate Yerkes bio je posvećen provođenju nužne, osnovne znanosti i istraživanja kako bi unaprijedio znanstveno razumijevanje i poboljšao zdravlje i dobrobit čovjeka i čovjekolikih primata. Centar danas pruža vodstvo, izobrazbu i sredstva za poticanje znanstvene kreativnosti, suradnje i otkrića. Istraživanja Centra Yerkes temelje se na znanstvenoj čestitosti, stručnome znanju, poštovanju kolega, otvorenoj razmjeni ideja i suosjećajnoj, kvalitetnoj brizi prema životinjama. Unutar područja mikrobiologije i imunologije, neuroloških bolesti, neurofarmakologije, ponašanja, kognitivne i razvojne neuroznanosti te psihijatrijskih poremećaja, istraživački programi Centra traže načine za: razvoj cjepiva za zarazne i nezarazne bolesti, liječenje ovisnosti o drogama, tumačenje moždane aktivnost kroz slike, povećavanje razumijevanja progresivnih bolesti, kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, istraživanje tajni memorije, utvrđivanje načina na koji nam interakcija između genetike i društva daje oblik i za napredno znanje o evolucijskim vezama između biologije i ponašanja.