Na današnji dan, 2. siječnja 1955. godine, u Ledeniku pokraj Našica rođen je Pavle Pavo Jurina, bjelovarski rukometaš, jugoslavenski i hrvatski reprezentativac te rukometni trener.

Rukomet je počeo igrati 1972. godine u RK Partizan Našice, gdje je igrao do 1976. godine kad prelazi u bjelovarski RK Partizan.

Igrao je za jugoslavensku reprezentaciju 140 puta. Od velikih natjecanja, značajan je kao natjecatelj na Olimpijskim igrama 1980. i 1984. godine. Na igrama 1980. u Moskvi osvojio je šesto mjesto, odigravši svih šest susreta i postigavši 33 pogotka (trener Jezda). Iste godine igrao je dva puta za selekciju svijeta, u Dortmundu i Göteborgu. 1984. godine na Olimpskim igrama u Los Angelesu osvojio je zlatno medalju. Unatoč teškoj ozljedi leđa (discus hernia), odigrao je svih 6 susreta i postigao 5 pogodaka (trener Pokrajac). 1982. godine na svjetskom prvenstvu u Dortmundu osvojio je srebrnu medalju. 1979. godine osvojio je zlatno odličje na mediteranskim igrama u Splitu (trener reprezentacije Jezdimir Stanković). 1983. godine osvojio je zlatno odličje na Mediteranskim igrama u Maroku u Casablanci (trener reprezentacije Branislav Pokrajac). 1977. osvojio je srebrno odličje na studentskom prvenstvu svijeta u Poljskoj (trener rep. Zdravko Malić). S Bjelovarom je osvojio 2 prvenstva Jugoslavije 1977., 1979. godine i jugoslavenski kup 1976. godine (trener Zvonko Jandroković).

Proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske 1979., 1980. i 1982. godine, a u Bjelovaru proglašen najboljim sportašem 1980., 1982. i 1984. godine. S jugoslavenskom reprezentacijom u više navrata osvaja laskave titule najboljeg igrača kao i prva mjesta na listama za najviše postignutih pogodaka.

Pavle Pavo Jurina umro je 2. prosinca 2011. godine u Bjelovaru.