Nije prvoaprilska šala ili pseudoznanstveno bajanje. Na Suncu, središnjoj zvijezdi o kojoj ovisi život na Zemlji, 30. na 31. prosinca dogodio se nagli proces, pouzdano najavljen još početkom rujna: prema nama je na trenutak bila okrenuta golema magnetska rupa u Sunčevoj koroni.

ŠTO SE DOGAĐA? ŠTO ĆE SE DOGODITI?

Sunce je, zajedno sa Zemljom i drugim nebeskim tijelima, golemi magnet. Magnetizam Zemlje, a još više samoga Sunca, čuva ono što je – koliko nam je poznato – velika svemirska dragocjenost, život! Stvara oko našeg matičnog Sunevog sustava svojevrstan zaštitni mjehur koji odbija pljuskove vrlo nasilnih energetskih procesa otvorenoga svemira.

Zemljin je magnetizam najsnažniji oko ekvatora, a pomalo je »ćelav« oko polova. Upravo se iznad polarnih područja zbog toga ionizirane čestice, posebno izboja sa Sunca, uspijevaju probiti do najviših slojeva atmosfere te ondje stvoriti zelenkasti ples polarnog svjetla, aurore.

Znamo da se zemaljski magnetski polovi ne poklapaju s geografskim, kao i to da oni »putuju«, ili »posrću« mnogo brže od posrtanja same Zemlje u svojoj vrtnji oko zamišljene osi koja prolazi kroz geografske polove. Taj se mehanički planetarni fenomen zove precesija i lako si ga se predoči posrtanjem čigre, igračke koja polako gubi zamah vrtnje…

Magnetizam Zemlje, kao i Sunca, ovisi o procesima u žitkoj rastaljenoj metalnoj jezgri nebeskog tijela. Tako Zemljini magnetski polovi, zbog procesa »kuhanja« u rasteljenoj nikl-željeznoj jezgri, godišnje »šetaju« polarnim područjima i po 200 kilometara od točaka »ukočenih« na slikama u udžbenicima. Štoviše, geo-paleontološka istraživanja tragova Zemljina magnetizma u slojevima starih naslaga leda i stijenja dokazala su da su se magnetski polovi sjever i jug Zemlje zamijenili prije 780.000 godina, a prije »samo« 41.000 godina magnetski se sjever posljednji put vratio tamo i gdje pripada – na sjever.

Kolebanje Zemljina magnetizma se mnogo teže predviđa, dok se za Sunce zna da polove promijeni praktično u svakom ciklusu svoje aktivnosti, otprilike jednom u 11 godina. To se upravo događa!

Sunčev se magnetizam proučava već četiri stoljeća, a ono se – za razliku od Zemljina – ponaša prilično »disciplinirano«.

Promjena Sunčevih magnetskih polova najavljeno je prije više od godinu dana, a još se prije šest mjeseci znalo da će se dogoditi potkraj godine. Nikako se nije mogao predvidjeti tjedan, a kamo li dan kad će Sunce »flipnuti«. To je počelo 30. prosinca, i završava se praktično u samo jedan dan. Pritom je, prema najsvježijim promatranjima Sunčeve aktivnosti, polarna magnetska rupa u koroni u jednom trenutku, dobrim dijelom bila okrenuta i prema Zemlji.

POLARNE AURORE NA JUGU I SJEVERU

Polovi su se, dakle, prevrnuli. A jeste li što zamijetili? Naravno, niste, jer taj fenomen osim kratkotrajnoga utjecaja gotovo ničim ne utječe na Zemlju. (Imajte na umu: kad ovi golemi svemirski »magneti« ni na koji način ne utječu na naš život, znate da su bezvrijedne sve magnetske narukvice koje prodaju uz reklamu da ljudima poboljšavaju zdravlje.)

Jedino što se može očekivati oko 2. ili 3. siječnja su polarne aurore na jugu i sjeveru. Sunčev golemi magnetizam praktičnu većinu izboja čestica ionizirane plazme vraća natrag, ali slabo magnetsko polje takve moguće izboje ne uspijeva zadržati pa se oni »uslikaju« oko Zemljinih polova. Bilo bi potrebno malo više sreće da nas opali malo jači krak »Sunčeve hobotnice« da bismo to zelenomdro svjetlo uspjeli vidjeti i u našim krajevima. No, ipak, možda…

Ništa nas ne sprečava da u suton Silvestrova i sljedeće dvije-tri noći bacimo pogled prema zvjezdanom nebu, ne bude li zastro niskim oblacima. Sljedeća slična prilika bit će tek za 11 godina. U međuvremenu će također možda biti prilika otme li se slučajno Sunčevom magnetizmu kakva poveća baklja u našem pravcu. Dovoljno rano upozorenje na moguće formiranje aurore vidljive na sjevernm obzoru i iz naših krajeva redovito se objavljuje na stranicama svemirske vremenske prognoze Space Weather.