Završila je neobična dobrotvorna akcija u kojoj je za pomoć ljudima na poplavljenim prodručjima prikupljeno 10.860 kuna. Pokretač akcije bio je fotograf Janko Belaj, a način na koji je pomoć prikupio pripada u onu grupu – »pomoći ću najboljim što znam«.

– Sve je počelo kad sam kao i drugi na televiziji pratio što se događa u Posavini. Zvao sam telefon za sitne donacije, ali sam se grizao što nisam dobio na lotu pa da mogu pristojno pomoći. I onda mi je palo na pamet da je bilo ljudi koji su me na facebooku znali pitati »a jel ti prodaješ svoje fotke?«, ili bi pod slikama komentirali »Ja bih ovu sebi na zid«… Pa sam si tada rekao: Ostalo mi je papira od izložbe, imam tonera — idem sprintat fotke, to je najmanje kaj mogu napravit. Imam i 12 velikih koverti sa zračnim jastučićima, pa neka bude 12 fotki…

Dok je Janko čačkao što bi se još moglo uraditi, pokazalo se da mu je art galerija Palatino obećala darovati paspartue (onaj dodatni prostor između same fotografije i okvira za slike) za slike, a na upit mailom Hrvatskoj pošti o tome »postoji li kakav način da se dobije popust za slanje fotografija u humanitarnoj akciji?« ubrzo mu je zazvonio telefon. Naravno! I sve bez suvišnih potpitanja.

Janko je još 1998. godine osnovao najstariji hrvatski fotografski portal Fotozine pa su ga prijatelji nagovarali da to izvede na tom portalu. Odlučio se ipak za dobrotvornu dražbu na Facebooku.

– Poanta moje akcije je bila »sad, odmah, brzo«. Zato sam za platformu takve »a(u)kcije« i izabrao Facebook; brzo širenje, velika količina ljudi… možda se nađe i dovoljno kupaca? – kaže Janko.

U razgovorima s prijateljima došao je do razumnog iznosa početne cijene za fotografije formata 24x24, 22x30 i 33x22 centimetra - 350 kuna. Sve su bile crno bijele – tako se za odabrane fotke odlučio autor – a fotografskim pisačem bile su superkvalitetno ispisane na "platnenom" umjetničkom papiru Hahnemühle Photo Rag Duo od 276 grama po četvornom metru. I pozadine su na slikama bila »kak' se šika«, s certifikatima o unikatu, da je to »prvi od ukupuno jednog otiska«. I sve su slike još uložene u paspartu od 30x40 cetimetara.

A kako je izveo samu dražbu?

– Na Facebook sam 20. svibnja postavio galeriju od 12 fotografija i oglasio licitaciju.  Rok trajanja sam odredio za 26. svibnja u ponoć i zamolio zajednicu prijatelja da galeriju i aukciju podijele. U komentarima ispod svake slike zatražio sam da iznosima nadmeću ljudi koji ih žele. Meni samom nije išlo ni lipe, ali sam fotografije poslao onima koji su meni poslali uplatnice s obećanim iznosom na račun Crvenog križa, Caritasa ili kakve druge dobrotvorne akcije.

I, kakakv je bio odziv?

– Joj, osim ukupnog iznosa, bilo je to ludo iskustvo! Na početku su licitirali većinom moji znanci, ali su oni na kraju završili u manjini. Jednu sam fotku prodao čak dvaput. Osoba A se zabunila i shvatila da je ponedjeljak dan “uplate” i umjesto licitiranih 850 ujutro uplatila je 900 kuna… Do večeri je sjela još jedna ponuda osobe B, ali uz upit - može li dobiti, uz nadoplatu za izradu, veću fotku… Tako sam bez problema s obje osobe dogovorio da osoba A dobiva točno onu za koju je licitirano, a osoba B drugu fotku… Nitko se ni srdil jer na koncu je potrebitima otišlo 900 kuna više. – smješka se Janko.

– Jedna je fotka izlicitirana za 500 kuna, no komentarom osobe XY je »isprovocirana« uplata od 760 kuna. Jedna strankinja mi je totalno zakomplicirala Život… Ponudila je 700 kuna, no umjesto da uplati Crvenom Križu ili Caritasu, ona je pronašla dječaka s bolesnim bratom koji su iz poplave otišli ravno u bolnicu na operaciju i njemu kupila bicikl za 180 dolara… Pa dok smo tu priču provjerili… ajoooj!…Priča je doista istinita.

Jedan moj znanac je ponudio 1000 kuna za fotku koja se ne proda, ili koja će imati najnižu ponudu. Bez da je uopće pogledao što se od fotki nudi…

Na kraju, bilanca je bila 10.860 kuna, najmanje 5000 kuna više nego se Janko nadao. Pa se sad pita koliko bi se novca prikupilo da je napravio aukciju s fotografijama većega formata i to sa stotinu ili dvije stotine fotografija. A što je još bolje, nije mu nimalo krivo što je potom još najmanje četvero ili petoro njegovih kolega ili kolegica kopiralo njegovu akciju. Malo mu na živce ide pomisao da će sad netko uspoređivati njihovu uspješnost, da će mu neki drugi zamjeriti kako si na račun poplavljenih diže rejting. Ma, zaboravi Janko! - kažem mu. Važna je ideja koja je pogodila i još je važnije da je time što su se i drugi fotografi poveli za tom idejom, a da je novac odsjeo tamo gdje je trebao.

Prilažemo sliku »Kupa kod Farkašića« koja je postigla najveći iznos od 1600 kuna.

– I znaš, – kaže mi Janko – na kraju se dogodila jedna caka: poštar koji je došao preuzeti fotografije (teške 310 grama svaka) koje sam slao kupcima, bio je prijatelj, član Fotozinea! (na slici)