Ovih se dana, nadamo se, napokon otvara bjelovarsko kino! Zbog toga smo vam odlučili predstaviti Jovu Sokolovića Djeda, posljednjeg bjelovarskog kinooperatera koji je puštao film u nekadašnjem bjelovarskom kinu Gorica i to još dok je film dolazio u rolama na filmu. Danas film dolazi na hard disku.   S njime smo porazgovarali o kino repertoaru, o predviđenoj cijeni ulaznice, o tome hoće li kino biti prazno ili će tete i učitelji morati uvjeravati djecu kako je film, lijep, poučan, koristan kako bi popunili rupe u blagajni kina.

Kako ste postali kinooperater?

Kinooperater sam postao sasvim slučajno. Radno mjesto mi je bilo zapravo tehnički realizator programa na lokalnoj radio stanici »Bilogora« u Kapeli, a pošto je u sklopu toga trebalo prikazivati i kino predstave, počeo sam raditi i posao kinooperatera.

PIRATSKE KAZETE »KUMOVALE« SU SMANJENJU GLEDATELJA U KINU

U to vrijeme radilo se još s lako zapaljivim »celuloidnim« filmovima. Je li to bio i opasan posao!

Ja nisam imao priliku, kada sam počinjao raditi,  susresti se s tom vrstom filmske trake. Međutim, moj prethodnik u bjelovarskom kinu, pokojni Stevo Dopelhamer, pričao mi je o tome. Zbog toga su bubnjevi u kojima su stajali kolutovi s filmskom trakom bili metalni i zatvoreni, jer su za prosvjetljenje slike tada u upotrebi bile ugljene elektrode, pa je lako dolazilo do zapaljenja trake. U tom bi slučaju izgorjela cijela rola filma.

Sjećate li se prvoga filma kojega ste prikazivali? Kako se zvao i kakav je to bio doživljaj?

Da, kako da ne! Doživljaj je bio takav da ga ne mogu nikada zaboraviti!  Bilo je to za Novu 1972. godinu, a film koji sam pustio i danas jako poznat, film za sva vremena »Doktor Živago«. Kinoprojektor koji sam naslijedio bio je jako star, rashodovan u bjelovarskom kinu 1950. i neke. Za vrijeme projekcije zarezao mi je filmsku traku na svakih otprilike pola metra, tako da sam to primijetio tek kada sam prematao film za drugu projekciju, koja je, naravno, bila otkazana. Poslije toga smo rastavili kinoprojektor i odvezli ga na generalni popravak u Zagreb.

I »Color« i poslije »Cinemascope« filmovi su svojevremeno bili novost. Sjećate li se prvih?

Još kao dijete sam se  divio »slici preko cijelog platna«. Bilo je filmova crno-bijelih, ali većina je već bila snimljena u boji. Neki od prvih su bili: Sin crvenog gusara, Veličanstvenih 7, Vikinzi, Zoro itd.

Vrsta filma odnosno žanr je bio, a vjerujem kako je to i danas, bitan za posjećenost kinu! Što su gledatelji voljeli gledati u to vrijeme?

Šezdesete su poznate po vesternima. Od domaćih su se prikazivali uspješno ratni spektakli iza 70-tih: »Sutjeska« i »Bitka na Neretvi«, te niz ostalih, među njima i domaća komedija »Tko pjeva, zlo ne misli«, i ostale razne komedije u kojima su glumili naši poznati, sada već pokojni glumci i glumice. Jako su bili popularni evropski filmovi: talijanski, engleski, francuski, španjolski, češki… Bili su to filmovi koji su se reprizirali po nekoliko puta kroz niz godina i uvijek se ponovo rado gledali. Često bi u Bjelovar došla ista filmska kopija, koja je prošla kroz svakojake projektore u bivšoj Jugoslaviji, pa bi bila znatno skraćena, naročito na prelazima činova, te bi nakon projekcije oni koji su film ponovo gledali mislili kako sam ja film namjerno skratio.

Možete li nabrojati tri najposjećenija filma?

Početak osamdesetih je bilo »zlatno doba« karate filmova. Oni su punili kino dvorane, bez obzira što su tehnički bili jako loše napravljeni. Sjećam se kada smo počeli s prikazivanjem pretpremijernih predstava u kinu »Partizan«. Tada smo kao treću projekciju te večeri prikazivali film »Posljednja američka djevica«, tražila se ulaznica za stajanje samo da se pogleda film, ušlo je 500 gledatelja, a bilo je 432 sjedala! Kasnije, smo jako dobro prodali film Lepe Brene »Hajde da se volimo«, tako da smo zadnji dan posljednju predstavu počeli čak u pola noći! Zatim, 90-tih je jako dobro prošao crtani film »Kralj lavova«

Koji je bio profil gledateljstva?

To je zavisilo od žanra filma koji smo prikazivali. Svaki film je imao svoju publiku, a pravi filmofili su gledali sve što se prikazivao, jer nemojmo zaboraviti, nije bilo bogzna što za razonodu na tadašnjoj televiziji (tko je imao mogućnosti gledati), nije još bilo ni videoteka, koje su kasnije svojim piratskim kazetama »kumovale« drastičnom smanjenju broja gledatelja u kinu!

FILMSKO VIJEĆE NEMA SMISLA

Dolby 3D odnosno Dolby Surround 7.1 je novi doživljaj u kinu! Biste li voljeli biti ponovo kinooperater u novom bjelovarskom kinu, budući da je još jedno mjesto nepopunjeno?

Da, vrlo rado bih uvijek radio taj posao, ali bojim se da je malo kasno! Međutim, stojim im na raspolaganju, ako zatrebaju neku moju pomoć. Ne znam zašto se nitko nije sjetio, kao osobe za drugoga kinooperatera, mojeg radnog kolegu, kojega sam ja obučio i koji je radio 20 godina sa mnom kao kinooperater? On je kao 80% invalid bio dobrovoljac u domovinskom ratu i po zatvaranju kina »Gorica« prijavljen je kao nezaposlen na Zavodu za zapošljavanje.

Zasad je zamišljeno da će se puštati 30% hrvatskih filmova, 30% europskih, 10% blockbustera i ostatak će se popuniti vjerojatno dokumentarcima. Koje je Vaše mišljenje o takovom odabiru?

Ja bih ovdje postavio protupitanje – Od kuda toliko domaćih filmova, pa i evropskih? Oni se ne  distribuiraju kod nas zbog slabe posjećenosti. Nažalost, biti će opet samo američki filmovi »za ispiranje mozga«. A koliko čitam, nije sklopljen ugovor s glavnim distributerom »Blitz film«, koji ima Cinestare, te »Continental filmom«. S obzirom koliko se planira predstava tjedno, ne može se niti birati previše što se neće prikazati, jer distributeri pojedinačno kroz godinu stavljaju filmove u promet, pa se mora prostor popuniti s onim što se nudi, tako da je osnivanje nekoga Vijeća za filmski program je bez smisla. Treba prikazivati filmove za sve tipove gledatelja, a ne one koji se sviđaju Vijeću! Takovo Vijeće smo mi imali 80-tih godina prošloga stoljeća, pa se pokazalo pogrešno!

I na kraju hoćete ići u novo kino pogledati koji film?

Mislim da nakon broja odgledanih filmova kroz 37 godina rada kao kinooperater, danas teško nađem film koji bi rado pogledao. Ne mogu zamisliti ovako malu dvoranu, prema mojoj od 30 metara, i tako mnogo zvučnika u malom prostoru. Mislim da ću prije svratiti iz znatiželje da vidim projekcionu kabinu i nove uređaje.

Hvala na razgovoru! Vidimo se u kinu!