Foto: kazalište Knap

Erna Rudnički, mlada je, talentirana i perspektivna hrvatska glumica iz Bjelovara. Glumom se počela baviti u Bjelovarskom kazalištu. Nedavno je dobila nagradu za najbolju glumicu ovogodišnjih Gumbekovih dana, koji se tradicionalno održavaju svake godine u Histrionskom domu. Nagradu je osvojila zahvaljujući ulozi u predstavi »Nevjerojatan događaj« u izvedbi Kazališta KNAP.

S Ernom sam razgovarala o njenim glumačkim počecima u Bjelovaru, Bjelovarskom kazalištu, školovanju, nagradi koju je dobila te o njenim planovima i željama za budućnost.

Erna, glumom ste se počeli baviti u Bjelovaru, gdje ste i odrasli. Bilo je to u Bjelovarskom kazalištu. Recite nam nešto o svojim počecima. Postoji li ljubav prema glumi još od djetinjstva?

Još u vrtiću sam govorila da ću jednoga dana biti glumica, a u osnovnoj sam već pisala i snimala filmiće na »filmskoj«, te bila u HRT-ovim »Kokicama«, jer me zanimala i režija. Ljeti  bi išla u glumački kamp »Tirena«, a preko godine na  razne radionice u Zagreb, jer rijetko kada bi ih tu bilo,  tako da sam tek tijekom srednje škole, došla u Bjelovarsko kazalište gdje sam provela najsretnije gimnazijske dane.

Što je za vas značilo »glumačko odrastanje« u Bjelovarskom kazalištu?

U Bjelovarskom kazalištu sam imala predivnu ekipu  i to kako smo se mi igrali na sceni ću zauvijek pamtiti. Posebno mi je bio gušt igrati predstavu »Kukci«, a kroz rad na njoj i igrajući je, naučila sam puno.

Gdje ste se školovali i kako su izgledali vaši ozbiljniji glumački počeci?

Školovala sam se na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a još za vrijeme studiranja sinkronizirala sam neke crtiće na HRT-u, sudjelovala na Dubrovačkim ljetnim igrama, snimala reklame, kratke filmove i glazbene spotove.

U kojim predstavama ste glumili, te koje su vam najdraže uloge?

Glumila sam za vrijeme studija u  raznim predstavama Akademije dramske umjetnosti, koje su bile moji javno izvođeni ispiti. Bilo ih je puno, puno je bilo i uloga, a najdraža mi je uloga Zore u predstavi »Vjera iznenada« na dubrovačkom dijalektu, na klasi Helene Buljan i Doris Šarić Kukuljice. Tek pred kraj prošle godine, imala sam prvu profesionalnu premijeru nakon »faksa« u Kazalištu Knap  s predstavom »Nevjerojatan događaj« u režiji Ivice Boban, u kojoj uz kolege sudjelujem i kao autor.

Glumom se sada bavite već mnogo godina, a nedavno  ste dobili i nagradu za najbolju glumicu ovogodišnjih Gumbekovih dana, koji se tradicionalno održavaju svake godine u Histrionskom domu. Nagradu ste osvojili zahvaljujući ulozi u predstavi »Nevjerojatan događaj« u izvedbi Kazališta KNAP.  Kako ste dobili ulogu u toj predstavi, te što vam znači ova nagrada?

Neki dijelovi predstave »Nevjerojatan događaj« su naši diplomski radovi kod prof. Ivice Boban, koja je nas nekoliko  sa klase, nakon završetka Akademije, okupila da napravimo zajedničku predstavu, a kazalište Knap nam je izašlo u susret.

Ova nagrada mi jako puno znači, jer to mi je u biti tek prvi profesionalni angažman u kazalištu, prva predstava nakon »faksa«, prvi festival na kojem sam sudjelovala i prva nagrada, a još k tome međunarodna.

Velika mi je čast bila uopće sudjelovati na Histrionskim Gumbekovim danima. Nagrada mi je ogromno iznenađenje jer je konkurencija stvarno bila velika, najveće dive hrvatskog glumišta koje su mi uzori, npr. Ksenija Marinković, Nina Violić, Jadranka Đokić, Nataša Dorčić, Urša Raukar, D.Š.Kukuljica, Lucija Šerbeđija, a na samoj dodjeli uručili su mi je velikani Branka Cvitković, Zlatko Vitez i Marta Crnobrnja, Gumbekova kći, tako da iskreno još ne mogu vjerovati, presretna sam i ovo mi je divna motivacija za dalje.

Svirate i nekoliko instrumenata?

Možda je ipak bolje reći sviruckam. :) U osnovnoj glazbenoj sam svirala klavir i danas ga imam. Ponekad zasviram, a unazad par godina, prebirem po gitari I ukulelama, ali ništa ozbiljno…

Posuđujete i glasove  likovima u crtićima. Kako je raditi taj posao?

Obožavam sinkronizirati crtiće, obožavam crtiće i  to baš radim s guštom!

Sinkronizacija crtića je jedan od dragulja glumačkog posla i nadam se da ću u budućnosti imati prilike to češće raditi.

Kako je danas mladoj, ambicioznoj i talentiranoj glumici poput Vas, na našoj kazališnoj sceni?

Pa, nije lako. Puno ima mladih talentiranih ljudi koji traže svoje mjesto pod suncem i teško je doći do posla, jer mislim da je pet akademija zbilja previše. Nadam se da će svatko dobiti svoju priliku.

Jeste li možda razmišljali o odlasku u inozemstvo?

O odlasku u inozemstvo nisam razmišljala, iako sam bila na nekim audicijama za inozemno tržište, ali tko zna…nepredvidiv je ovaj posao .

Koji su Vam planovi i želje za budućnost?

Puno dobroga toga raditi, zaraditi, uživati, raditi…I trajati! :)

Koga iznimno cijenite na našoj kazališnoj sceni, imate li uzore?

Imamo dosta kvalitetnih glumaca i glumica,  divim se mnogima i cijenim njihov rad, ali eto izdvojila bih Krešimira Mikića, Kseniju Marinković i Olgu Pakalović.

I za kraj, što biste preporučili mladima, koji imaju želju za glumom?

Odite na radionice, odite u kazalište, gledajte filmove, čitajte, učite, radite na sebi, budite znatiželjni i hrabri!

Erna, puno Vam hvala na razgovoru. Želimo vam još mnogo odličnih predstava, mnogo nagrada te uspješnu glumačku karijeru.