Dalibor Turković je tridesetogodišnji Bjelovarčanin koji će za sebe reći da mu je hobi glazba. Ipak, malo duljim razgovorom saznat ćete da je glazba za njega mnogo više od samog hobija. Dalibor ima preko stotinu autorskih pjesama, a odnedavno je svojim objavama na facebook profilu napokon počeo dobivati i zasluženu pažnju za svoj rad te dovoljan razlog da ga predstavimo kao osobu tjedna.

Kada si otkrio svoj glazbeni talent?

U osnovnoj školi sam pohađao i glazbenu školu. Išao sam prva četiri razreda, ali nažalost zbog financijske situacije roditelji mi nisu mogli priuštiti nastavak glazbenog školovanja. Nakon toga sam čak i prodao instrumente i zapustio glazbu na neko vrijeme. Međutim, nikad me nije napustila volja za sviranjem. Sa 17 godina priključio sam se i Bjelovarskom kazalištu u kojem sam većinom radio glazbu i pomagao u svemu vezanom za to. Družio sam se s talentiranim ljudima koji su htjeli nešto pokazati, upoznao sam i neke glazbenika i to je bio okidač za sve dalje. Počeo sam učiti svirati gitaru i potpuno sam se zaljubio u taj instrument kako sam otkrivao njegove mogućnosti. To još nije bilo doba Youtube-a i tutoriala na internetu. Učio sam snimajući uživo demo-bandove kad su svirali u birtiji »Zagreb« i preslušavajući snimke kod kuće. Svirao sam obrade, imao sam jedno vrijeme čak i svoj band. Međutim, svirajući i polako razrađujući te obrade, shvatio sam da imam i nešto više za pokazati i da mogu i sam nešto stvoriti a ne samo svirati tuđe pjesme.

O čemu govore tvoje pjesme?

Dosta pjesama je autobiografsko pa se veže i uz moje životno okruženje i ono kroz što prolazim. Ljubav, naš grad, ljudi, politička i društvena situacija... Mladi u gradu ostaju bez posla, ne mogu se nigdje naći. Žive kod roditelja, druže se po kafićima i piju, a mnogi od njih imaju talenta i sposobnosti za puno više od toga. Treba samo nastojati pravilno usmjeriti to. Ja sam također u sličnoj situaciji, nezaposlen sam, tražim posao i muči me ta situacija, ali nastojim u međuvremenu svu energiju usmjeriti u svoje rad. O tome sam napisao pjesmu »J**te, gdje ja to živim«.

Nastojim biti i ostati originalan. Danas ima puno plagijatora. Ja cijenim glazbenike, ali prvenstveno cijenim one koji daju sebe u pjesmu. Naravno da pritom ne mislim da to nužno mora biti pjesma tog pjevača, ali vidi se kad netko daje sebe u potpunosti glazbi. Smetala me je ta uniformiranost i more »copy-paste«-a. Zato sam odlučio baviti se ovime i biti jedinstven.

Što prijatelji kažu na tvoje pjesme?

Imam jako puno prijatelja. Podržavaju me i, naravno, drago mi je zbog toga. Nisam očekivao da će toliko stati uz mene. Dobro, ima i ljudi kojima se ne sviđam. To nije čudno, pa ne mogu se svima sviđati! Međutim prijatelji su uz mene, uvijek mi žele pomoći, i zahvaljujem im na tome.

Pišeš i sviraš već osam godina. Koliko si dosad uspio svoj autorski rad predstaviti široj publici?

Prvi nastup sam imao u »Tarkusu«. To je bilo doba kad je u Bjelovaru bilo dosta demo-bandova i takvi nastupi su se češće održavali. Nakon toga nastupao sam i u »Zagrebu«, »Srcu«, i u »Klub«. Iskreno rečeno, nisam toliko vjerovao u sebe i mislio sam da pjesme neće naići na dobar odjek. Međutim, imao sam jako dobru reakciju na svoj autorski rad i to mi je bilo jako drago. Time sam na neki način dobio i nagradu za svoj trud.

Pokušao sam se predstaviti i izdavačkim kućama, međutim svugdje sam nailazio na zatvorena vrata jer nisam imao demo-snimku koju bih im ostavio da poslušaju. Nitko nije imao razumijevanja za to da nemam sredstva da bih uopće snimio demo-snimku. Čak sam sa sobom nosio gitaru, govoreći kako im ne mogu dati snimku ali mogu im uživo odsvirati nešto od svojih pjesama ako mi samo daju tri minute vremena. Nažalost, nisam dobio ni te tri minute, što me jako pogodilo i razmišljao sam što uopće mlad čovjek treba napraviti u takvoj situaciji da mu daju barem malu priliku.

Ipak, nedavno si uspio podići malo više prašine objavom svoje pjesme »Zavedi me«.

To je također jedna od autobiografskih pjesama. Posvećena je mojoj djevojci iz Ohrida. Pjesma zapravo opisuje kako smo prolazili kroz prijateljstvo od upoznavanja do toga da smo na kraju ipak odlučili biti u vezi unatoč teškoj situaciji da nismo blizu i ne možemo živjeti blizu više od nekoliko mjeseci.

Pjesmu sam objavio na svom Youtube kanalu i podijelio ju na svom Facebook profilu. Nakon toga vidjeli su je Nik Titanik i Gordan Stojić, a Nik ju je čak podijelio na svom profilu. Nakon toga me kontaktirao i razgovarali smo, objasnio sam mu o čemu se radi i zašto je pjesma kako i ostale snimljena web kamerom i samo na gitari. Rekao mi je da je, unatoč tome što je to amaterska snimka, to bolja glazba od pojedinih ljudi na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kontaktirao je neke ljude nakon čega mi se obratila Jadranka Matijašević iz Croatia Recordsa. Dobio sam informaciju da su poslušali neke moje pjesme, i pohvalila me. Zamolila me za strpljenje jer pokretanje nekih kotačića ne ide preko noći, ali u planu je sastanak na kojem bismo razgovarali o mogućoj suradnji.

Jesi li ikad razmišljao predstaviti se kroz glazbene »reality show«-ove kod nas?

Iskreno, prijavio sam se davno na jedan show. Međutim, došlo je takoreći do nekakvog kratkog spoja, pa nakon moje prijave i potvrde da ću sudjelovati na audiciji, došao sam tamo i nisam bio na popisu. Rekli su mi da sam odbio doći. Ni dan danas ne znam o čemu se točno radilo, ali nisam se kasnije više nikad prijavljivao. Sad više ne bih to ni napravio jer bih trebao doći tamo, pjevati nečije tuđe pjesme, transformirati se u nešto što nisam, a želim predstaviti sebe i svoj rad.

Pjesme imaš, glazbu imaš... Koliko bi ti zapravo trebalo da napraviš korak dalje i počneš snimati da nastaviš ozbiljnije s promocijom?

Treba mi zapravo šansa jedne glazbene kuće, da me primijeti i pruži mi priliku. A ako ćemo o opremi, onda je to jedna mala mikseta, zvučna kartica i studijski mikrofon. Bez toga ne mogu ništa ozbiljnije dalje napraviti. Međutim, s obzirom da sam nezaposlen, i to mi je puno i ne mogu si priuštiti to. Nakon toga došla bi i nova gitara, jer je ova još služi već isto stara. Želim pokazati svoje pjesme i želim predstaviti svoj rad, pa se nadam da ću dobiti šansu za to. Zato bih htio zahvaliti i portalu Zvono koje je premjerno objavilo moju pjesmu »Kada si usamljen«, i što ste mi omogućili da se javnosti predstavim i na ovaj način.