Kroz članke koje smo objavljivali na portalu vjerno ste s nama pratili od početka razvoj priče o »Mirekovom kružnom toku« na križanju Malih Sredica i južne obilaznice. Kružni tok je nakon nepune dvije godine borbe dovršen i njime se prometuje, okolni mještani zadovoljni su napravljenim, a osoba najzaslužnija za pokretanje cijele priče – Miroslav Kovač – tim povodom naša je nova osoba tjedna.

Čestitamo vam na ustrajnoj borbi za svoje uvjerenje, i sigurnost svojih mještana. Kako ste zadovoljni onim što je učinjeno?

To je to što smo mi htjeli, naš cilj je ostvaren na način na koji smo htjeli!

Svi znamo kako je priča pokrenuta – borili ste se za kružni tok i zbog svog proteklog iskustva, odnosno teške prometne nezgode koju ste imali upravo ovdje.

Tako je, to je bila dodatna motivacija koja mi je davala snage da ustrajem u svom uvjerenju. Ja sam na ovom križanju ostavio gotovo cijelu svoju mladost. Ali zbog sigurne mladosti mog djeteta, ostale djece koja tuda prolaze, i svih drugih, htio sam da ovo križanje napravimo sigurnijim. To je bio glavni razlog zašto sam ovo želio.

Svakodnevno ste pratili napredak radova i često o tome pisali u stranici grupe »Stop stradavanju - hoćemo kružni tok na najopasnijem bjelovarskom križanju«

Radovi su trajali tri mjeseca. Za nekog je to optimalno, za nekoga previše – ja sam jako zadovoljan. Mislim da je sve napravljeno u realno vrijeme, i sretan sam uopće što je od ničega i ideje danas došlo do toga. Svoje zadovoljstvo dijelio sam s ljudima koji su zajedno sa mnom pratili sve od početaka.

Peticija je krenula iz susjedstva, od ljudi koji su zajedno s vama bili najsvjesniji onog što se događa na križanju. Što oni kažu o svemu danas?

Susjedi su podržali moju ideju. Mi smo gotovo svakodnevno slušali sirene, plač i jecaj ljudi. Svima je to teško, i svi bismo htjeli sigurnije živjeti, a ne svjedočiti i bojati se nesreća koje se neprestano događaju iz istog razloga. Podrška je bila tu, iako su me svi pitali kako uopće planiram iznesti i izboriti se za tu ideju. Znao sam da ću se potruditi iako nisam znao kako. Danas i uz pomoć tih ljudi kružni tok stoji ovdje. Promatram ih posljednjih dana kako sve više šeću po susjedstvu, gledaju što je napravljeno i kako je sve uređeno okolo, i govore da su prezadovoljni time kako je sve ispalo.

Nažalost, znamo da je već došlo do prometne nezgode u kružnom toku, a komentari su brojni i različiti. Kakvo je vaše stajalište?

Doista, prometna se dogodila a da još ni crte nisu bile obojane. Međutim, nije došlo do sudara nego do materijalne štete nakon što je vozač umjesto da uđe u smjer produžio ravno kroz kružni tok. Je li vozač krivo procijenio ili uopće nije vidio, nije mi poznato. Šteta je nastala samo na vozilu, i nema ozlijeđenih osoba. To je ono što smo mi željeli postići, što manje ozlijeđenih osoba. Sad, komentari variraju od toga da smo se zaletjeli s ovom idejom i da to nije rješenje, do toga da ljudi i dalje stoje uz nas. Ako se smanji broj ozlijeđenih osoba – mi smo postigli ono što smo htjeli. Smatram da je prerano suditi o tome da li je ovo dobro rješenje ili nije, treba proći neko vrijeme u kojem će se pratiti promet i tada će se najobjektivnije moć doći do zaključka.

Jeste li se nadali na samom početku da ćete ovako brzo doći do ostvarenja svog cilja?

Krenuo sam za tim i nisam se nadao gotovo ničemu. Međutim, kroz brojne razgovore s ljudima u pamćenju su mi ostale dvije uzrečice koje sam čuo. Jedna kaže »Ako se ne boriš za ono što ti je važno, onda ti i nije toliko važno«, a druga »Nije hrabar onaj koji se ničeg ne boji, nego onaj koji se boji a ipak ide dalje«. S njima sam prolazio kroz sve to, i one su me bodrile. Imao sam viziju koja je bila jako daleko od stvarnosti. Prošle su dvije godine od mog prvog članka kada sam pokušao ukazati na sve što se događa. S obzirom na sve, mislim da je relativno brzo sve išlo. I bolje da smo čekali ove dvije godine nego još 22 druge. Drago mi je što smo uspjeli.