U današnje vrijeme masovne proizvodnje i konzumerizma kada sve ima rok trajanja – iz čega više nije izuzeta ni glazba, a brakovi i veze pucaju jer obaveze, vjernost i posvećenost previše koštaju, rijetke su ljubavi koje traju više od 40 godina. Tim više ako je riječ upravo o glazbi, odnosno ljubavi prema bendu. Zato smo sa zanimanjem posjetili izložbu privatne kolekcije Zorana Maltara, tehničkog voditelja i kinooperatera, i zaljubljenika u grupu Pink Floyd. Izložba je bila postavljena u Kulturnom i multimedijskom centru Bjelovar za vrijeme prikazivanja dokumentarca »Roger Waters The Wall«, a radi se o jednoj singl ploči, deset LP ploča, 26 CD-a, jednoj knjizi, 18 plakata i 2 ulaznice s koncerata u Dortmundu 1981. i Zagrebu 2011.

KOLEKCIJA POPRATNI SADRŽAJ MUZIČKOM DOKUMENTARCU

Ideja za izložbom došla je od samog Zorana Maltara, kao popratni sadržaj muzičkom dokumentarcu, koji je s prijelaza iz 2015. u 2016. bio prikazivan u kinu, a kako je privukla veliku pozornost odlučili smo porazgovarati s gospodinom Maltarom više o samoj kolekciji. Saznali smo da priča počinje davne 1972. kada je na početku srednjoškolskog obrazovanja kupio prvu ploču »Dark side of the moon«, iako još u to vrijeme nije ni posjedovao gramofon. Nakon što je kod prijatelja poslušao album, odlučio je sam sastaviti gramofon i sa svakim novim slušanjem stvarala se sve veća povezanost s bendom i njihovom glazbom.

LJUBAV PREMA ELEKTRONICI

Za sebe kaže kako je oduvijek bio tehničar u duši te je ljubav prema elektronici sezala još od tih ranih dana. Ona se protezala i tijekom cijele karijere do danas kada radi kao tehnički voditelj i kinooperater u KMC-u. Tako živopisno opisuje svoj posao kao netipičan jer nema klasično osmosatno radno vrijeme, ali istovremeno i kao posao koji iziskuje dosta predanosti jer je puno segmenata osim same projekcije u kinu pod njegovom nadležnošću.

– Da bi se omogućila projekcija moraju biti zadovoljeni brojni tehnički aspekti, počevši od rasvjete i klime, preko ugodnog ambijenta koji će pri ulasku upotpuniti glazba koja svira u pozadini, do sigurnosti svih sustava koji rade. Da bi se o tome vodila briga potrebno je jedno šire tehničko znanje – kaže Zoran Maltar.

BILO JE ČUDNO SLUŠATI PINK FLOYD

Sam kaže kako je u okruženju u kojem se kretao bilo jako čudno slušati ovakvu glazbu i kako su prošle godine dok nije tijekom kasnijeg školovanja u domu pronašao druge ljude koji su razumjeli njegovu fascinaciju i dijelili njegov interes za bend i glazbu koju je Pink Floyd stvarao. U studentskom domu su se organizirale slušaone, a u Ogulinu je u disku radio kao DJ i priča kako se tijekom cijele večeri čekalo kad će zasvirati Another Brick in the Wall (part II.) s albuma »The Wall«. Od puštanja glazbe do puštanja filmova, gospodin Maltar je s vremenom razvijao osjećaj za publiku, odnosno gledatelje i slušatelje. S istim entuzijazmom kao što je nekad gradio atmosferu pred puštanje neke pjesme danas vodi brigu o posjetiteljima kina i omogućava im najbolji mogući doživljaj. Posao nije stresan, ali ni jednostavan te iziskuje dosta koordinacije. Ono što ga pritom uvijek veseli je upravo krajnji efekt, odnosno da publika iz kina izlazi zadovoljna s riječima pohvale.

ODLAZAK NA PRVI KONCERT

Bend je 1980. i 1981. bio na turneji i pravi fanovi su bili svjesni kako je to spektakl koji se mora vidjeti. Gospodin Maltar prisjeća se dogovora s prijateljima o odlasku na koncert unatoč činjenici što nitko nije imao novca za ulaznicu. Preko zime obavljali su poslove preko student servisa samo kako bi mogli uštedjeti novac za odlazak na koncert u Dortmundu. Otputovao je s prijateljima iskoristivši pravo na jednu međunarodnu kartu koju je imao jer mu je otac radio na željeznici, i to dan ranije – kako ne bi zakasnili na koncert. Doživljaja se živo sjeća još i danas, a dojmove rado prepričava jer su tako jaki.

– Tada sam vidio što je spektakl na sceni, a Pink Floyd su postavili odrednice kako to treba izgledati. Bio je fenomenalan osjećaj uživo vidjeti ono što cijelo vrijeme slušaš – kaže je Zoran Maltar.

GLAZBA I OBITELJ

Nakon školovanja oženio se i osnovao obitelj. Naslijeđe dobre glazbe, uz podršku supruge, svojim dvjema kćerima prenosio je odmalena te su tako odrastale uz njegovu Pink Floyd kolekciju, a potom i uz ostale rock klasike koje voli, poput Deep Purple-a, Led Zeppelin-a, Queen-a i ostalih velikana. Svjesne svega što ih je otac naučio i glazbe za koju im je usadio ljubav, a čije su stihove tek s godinama počele shvaćati, uzvratile su mu najljepšim mogućim poklonom za rođendan 2011. godine kupivši mu ulaznice za koncert Rogera Watersa u Zagrebu, čega se gospodin Maltar prisjeća s posebnim emocijama.

S vremenom se kolekcija ploča i CD-a povećavala i danas stoji uz ostalu glazbu posložena abecednim redom na polici uz ostalu glazbu – počevši od slova »P«.

SAMOZATAJNI FANOVI

Prisjeća se trenutka kad je tijekom '90-ih godina došao u napast da proda cijelu kolekciju, pri čemu mu je starija kćer ozbiljno rekla da ako to učini neće više razgovarati s njim. Ni sam ne zna zašto je došao na tu ideju, ali ipak odustao je od nje. S vremenom je stupao u kontakt i s ostalim poklonicima Pink Floyd-a, iako nikad nisu otišli tako daleko da bi osnovali ili se priključili nekom postojećem fan klubu. Kaže kako mu se čini da su po tom pitanju ti ljudi, kao i on, pomalo samozatajni. Njihova glazba se sluša za sebe i to je gotovo dio intime, nešto za sva vremena.

Ni danas ne može objasniti odakle je nastao taj entuzijazam, ali čuva ga i prenosi i dalje, uvijek im se vraća pogotovo u teškim vremenima u životu, a mi smo mu zahvalni što nas je izložbom i razgovorom nakratko pustio u svoj svijet i naučio kako prave ljubavi nisu uvijek potpuno objašnjive, ali traju za čitav život.