Uvođenje Pop kulture kao izbornog predmeta u osnovnim i srednjim školama tema je o kojoj se sve više priča u gotovo svim slojevima društva čiji su pripadnici postali svjesni da kulturno smeće, »šund«, »kuruza«, »cajke« i slični javni objavci namijenjeni zadovoljavanju duhovnih potreba ljudi doslovce bombardiraju građane svih dobnih skupina. Pritom su učenici i srednjoškolci najugroženije dobne kategorije zbog izloženosti kulturnim sadržajima sumnjive kvalitete. Oni nisu dovoljno upoznati sa selekcioniranim kreativnim, filmskim, literarnim ili glazbenim stilovima. U kulturno-znanstvenim i školskim krugovima smatraju na jednoj strani da je inicijativa uvođenja jednog takvog nastavnog predmeta znanstvena fantastika, dok na drugoj strani smatraju da nastavni predmet pop kultura može mlade upoznati sa sadržajima s kojima se ne susreću kod kuće i javnim prostorima, odnosno samo sa sadržajima koji »najbolje prolaze«, a upitne su kvalitete.
Hrvatski književnik, scenarist, redatelj i glazbenik Anđelo Jurkas duboko je uvjeren da je upravo Pop kultura nastavni predmet koji bi trebao proširiti horizonte i aktivirati interesne sfere učenika te ih uključiti u kreativni proces kako bi sami postali proizvođači pop kulturnih sadržaja, a ne samo konzumenti. Zbog toga smo Anđelu Jurkasu postavili pitanje postoji li interes i potreba za uvođenje Pop kulture kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole?
Prema mojim saznanjima i direktnim kontaktima s učenicima, zainteresiranim kolegama, učiteljima, pedagozima, ravnateljima škola koje se javljaju na osnovu inicijative – interes postoji. Da bi dobili statistički mjerljiv podatak volio bih dobiti feedback od apsolutno svih škola u sustavu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja na razini države. U sljedećem periodu to je nešto na što računamo i namjeravamo napraviti. Dakle dobiti službenu potvrdu na temelju istraživanja provedenog unutar sustava svake škole – da li bi nastavnički kadar, učenici i roditelji smatrali da bi uvođenje takvog izbornog predmeta bilo korisnim. Temeljem dosadašnjeg odaziva reakcije su mahom superlativne i pozitivne.
Kome ste do sada prezentirali svoju ideju i projekt o uvođenju Pop kulture kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole i kakve su bile reakcije?
Projekt i inicijativa je prezentirana krovno na svim nivoima od bivšeg Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa, preko članova tijela Nacionalnog Kurikuluma, zainteresiranim udrugama, institucijama, pojedincima, medijima, a nastavlja se prezentirati pojedinačno po školama diljem Hrvatske. Nastavljamo prema svim referentnim i relevantnim institucijama.
Zbog čega mislite da Pop kultura kao izborni predmet može biti koristan u obrazovnom procesu za učenike?
Zbog činjenice da živimo na prijelazu stoljeća i svjedočimo jednom veličanstvenom trenutku, kvantnog skoka znanja koje je ulaskom interneta u domove kao osnove pismenosti postalo novim obrazovnim standardom te da je pristup masovnim medijima promijenjen onog trena kad je opća kultura u 21. Stoljeću postala gotovo sinonimom za opću kulturu tretiranu kao sublimat znanja, informacija, društvenih i kulturnih fenomena koji nas okružuju i čine nas informiranim i općekulturnim bićima...
Ima li šanse da projekt bude prihvaćen od strane službene politike, nadležnog ministarstva i Sabora i koliko bi taj proces mogao trajati?
Uf, ne bi na teren Milana Tarota, Babe Vange ili kako joj je već ime, svisca Phila ili Nostradamusa. Predviđanje u Hrvatskoj pa makar se baziralo na jačem iskustvu je dosta nezahvalna kategorija jer ovisi o puno faktora na koje gotovo nikako ne možeš utjecati pa shodno tome ni predvidjeti. A jedan od tih je da treba postojati »politička volja« o kojoj pak ti moraš ovisiti ne bi li neki tvoj projekt ili inicijativa ovog tipa dobila potrebnu pažnju, potporu ili interes. Za službenu politiku ne brinem jer se ona mijenja iz dana u dan neovisno o sadržaju našeg rada, a nije zdravo brigati o nečemu na što nemaš nikakav utjecaj... A kako će reagirati nadležno Ministarstvo i Sabor možemo samo priželjkivati ili nadati se jer nada bi trebala umrijeti posljednja bar kad su interesi klinaca u pitanju.
Mislite li da bi škole koje procijene da im je predmet Pop kulture koristan mogle bez podrške i odobrenja službene politike uvesti u svoje nastavne programe?
Svakako se nadam tome jer smo na informativnoj razini na bazi pokrenute inicijative i prezentiranog programa već počeli dobivati upite o mogućnostima uvođenja takvog predmeta u škole.
Obzirom da je riječ o jednoj složenoj proceduri kada je riječ o uvođenju jednog novog nastavnog predmeta, imate li osmišljenju strategiju kako ostvariti cilj i imate li dovoljno upornosti?
Apsolutno. Bez toga bi bilo neozbiljno, a kako se radi o klincima kao zadnjoj liniji obrane i jednom od najbitnijih segmenata društva, prvenstveno vrijednog ulaganja u njihovo znanje, proširenje istog kao modus operandi stvaranja novih vrijednosti i profiliranje Hrvatske kao zemlje znanja, a ne zemlje ignoranata, gotovo da nemamo izbora neko pokušati izgurati inicijativu do ostvarenja cilja.
Koja područja bi obuhvatio nastavni predmet o pop-kulturi?
Pop kultura je ukupnost ideja, informacija i znanja koje obuhvaćaju raznovrsne društvene i kulturne fenomene u čiji sadržaj ulaze glazba, film, književnost, likovna kultura, informatologija, društvene mreže, masovni i ini mediji, svi dominantni oblici prisutnosti i pojava u društvu koji postanu masovno konzumirani i potrošeni a samim time predmetom opće i popularne kulture te neizbježni čimbenik sadržaja i znanja…
Kojoj dobnoj strukturi učenika je najprimjerenije ponuditi takvu vrstu (pre)poznavanja kulture?
Obzirom da se radi krovnoj strukturi znanja, informacija iz opće kulture radi se o sadržajima koji su dotaknuti paušalno kroz osnovnoškolske i srednjoškolske predmete Građanski odgoj, Glazbeni, Likovni, Hrvatski jezik, Etiku, Sociologiju, ali Pop Kultura kao predmet je prilagodljiv u cjelokupnom obrazovnom sustavu osnovne i srednje škole. Biološki uvjetovano, ako su djeca od prvog razreda sposobna ili je ocijenjeno da su sposobna učiniti Vjeronauk, ne vidim prepreke zašto ne bi bili sposobni učiti popularnu i opću kulturu kao opći kvantum znanja i informacija o navedenim društvenim i kulturnim fenomenima kroz kreativni pristup nastavi, njihovo animiranje i angažiranje ne kao pasivnih nego ravnopravnih sudionika u nastavi. O teenagerima pak i potrebi njihova angažiranja da ne govorimo.
