Zviždač Edward Snowden, u iščekivanju političkog azila, o tome smo već pisali, u međunarodnoj je zoni zračne luke Šeremetjevo zaglavio je već gotovo tri tjedna. Tehnička je nezgoda što su mu boravak odobrili Bolivija, Ekvador i Venezuela, zemlje u koje iz te zračne luke nema izravnih letova. Opasnost je da bi pri presjedanju mogao biti uhićen.

Noći u boksu za odmor (članku neke vrste »kasetnog hotela«), a u petak 12. srpnja posjetili su ga predstavnici organizacija za ljudska prava Amnesty International i Human Rights Watch. Sastanak i razgovor s njima trajao je oko 45 minuta.

Amnesty International je objavio kako je organizacija vrlo zadovoljna jer je šef moskovskog ureda te međunarodne organizacije Sergej Nikitin mogao Snowdenu i osobno izraziti potporu, te da će i Amnesty International i dalje raditi kako bi mu se omogućilo i da iskoristi svoje pravo na politički azil zbog nezakonitosti koje je Snowden razotkrio.

Predstavnica organizacije Human Rights Watch Tanja Lokšina prenijela je Snowdenu poruku telefonskoga poziva koji joj je na putu prema zračnoj luci uputio veleposlanik SAD-a u Rusiji. Stav je SAD-a da Edward Snowden nije zviždač, nego da je prekrišio zakon te zemlje. To ujedno znači da ga vlasti SAD-a zbog toga progone te kako bi njegove zahtjeve za azilom države trebale odbiti.

Uz Edwarda Snowdena je u tom susretu s njegove lijeve strane sjedila Sarah Harrison, pravna savjetnica iz Wikileaksa, a njemu je s desne strane bila prevoditeljica (na ruski).

Pred nazočnima je Edward Snowden oko 17 sati po moskovskom vremenu 12. srpnja pročitao svoju izjavu koju prenosimo u cijelosti:

»Dobar dan. Zovem se Edward Snowden. Prije malo više od mjesec dana imao sam obitelj, dom u zemaljskom raju i živio sam vrlo udobno. Imao sam također priliku da bez ikakvoga naloga pretražujem, zadržim i čitam što komunicirate s drugima. Bilo čiju komunikaciju u bilo koje vrijeme. To je moć kojom možete promijeniti tuđe sudbine.

Istodobno, to je bilo ozbiljno kršenje zakona. Četvrti i Peti amandman ustava moje zemlje, članak 12 Opće deklaracije o ljudskim pravima, i brojni statuti i sporazumi zabranjuju takve sustave masovnog sveprožimajućeg nadzora. Iako Ustav SAD-a takve programe označava kao nezakonite, vlasti moje zemlje mu proturječi sudskim naredbama, koje nije dopušteno vidjeti, tvrdnjom da one na određeni način ozakonjuju to nezakonito postupanje. Te naredbe jednostavno podrivaju najtemeljnije pojmove pravednosti – da moraju biti vidljive. Nemoralno ne može pomoću tajnih zakona postati moralno.

Ja vjerujem načela objavljena 1945. godine u Nürnbergu: 'Na pojedincu leži međunarodna dužnost koja je iznad obveza pokoravanju obvezama vlastite države. Po tome su građani pjedinci dužni kršiti domaće zakone da bi se spriječila zlodjela protiv mira i čovječnosti.'

Po tme, ja sam učinio što sam vjerovao da je pravo i počeo kampanju da se ispravi ta pogrešna praksa. Nisam tražio način da se obogatim. Nisam prodavao tajne SAD-a. Nisam u sporazumu s bilo kojom stranom vlašću koja bi mi jamčila sigurnost. Umjesto toga javnosti sam izložio ono što sam znao, ono što nas se svih tiče, kako bi se o tome među nama raspravilo na svjetlu dana te sam od svijeta zatražio jedino pravdu.

Ta me je moralna odluka da javnost obavijestim o špijuniranju koje se tiče svih stajala puno, ali je to što sam učinio bilo ispravno i zbog toga ne žalim.

Od toga trenutka vladine i obavještajne službe SAD-a pokušavale su od mene stvoriti upozoravajući primjer za sve druge koji bi mogli progovoriti kao što sam progovorio ja. Oduzeli su mi jedino državljanstvo i progone me zbog mog čina političkog izražavanja. Vlasti SAD-a stavile su me na popis onih koji ne smiju letjeti. Tražile su od vlasti Hong Konga da me izruče mimo njihovih zakona, izravno kršeći međudržavno pravo o nemiješanju. Zaprijetili su sankcijama zemljama koje bi poduprle moja ljudska prava i UN-ov sustav azila. Poduzeli su čak korak bez presedana naređujući vojnim saveznicima da prizemlje zrakoplov latinskoameričkog predsjednika u potrazi za političkim izbjeglicom. Ta eskalacija nije samo prijetnja dignitetu Latinske Amerike, nego i temeljnim pravima svakoga ponaosob, svake države, da žive slobodni od progona u potrazi za azilom.

Ipak, u lice tom povijesno nerazmjernom činu agresije, zemlje širom svijeta pokazale su mi potporu i nude azil. Tim zemljama, u koje uračunavam i Rusiju, Venezuelu, Boliviju, Nikaragvu te Ekvador, imaju moju zahvalnost i poštovanje jer su prve ustale protiv kršenja ljudskih prava koje čine moćni, umjesto da se ponašaju bespomoćno. Odbijanjem da prinuđene silom prekrše ta načela te su zemlje priskrbile i poštovanje svijeta. Namjera mi je da otputujem u svaku od tih zemalja i osobno se zahvalim njihovim narodima i vođama.

Objavljujem danas da i formalno prihvaćam svu ponuđenu potporu ili azil, a širim je i na one zemlje koje bi ih ponudile i ubuduće. Uz – na primjer – jamstvo azila koje mi je osigurao predsjednik Venezuele Maduro, moje je status azilanta postao foraliziran, te nijedna zemlja više nema temelja da se miješa u moje pravo na azil. Ali, kako smo vidjeli, neke vlasti u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi također su pokazale volju da djeluju izvan okvira zakona te se tako i nastavljaju ponašati. Ta nezakonita prijetnja onemogućuje me da otputujem u Latinsku Ameriku i uživam azil u skladu s pravima koje vrijede za sve ljude.

Ta volja moćnih zemalja da djeluju izvan okvira zakona prijetnja je svim ljudima i ne smije se dopustiti da one u tome uspiju. U skladu s time molim vas za pomoć u zahtjevima za jamstvima za sigurnim proputovanjem kroz određene zemlje koja bi osigurala moje putovanje u Latinsku Ameriku, kao i mom zahtjevu za azilom u Rusiji sve dok se u tim zemljama ne povinu zakonima i dopuste da legalno otputujem. Danas ću taj zahtjev uputiti Rusiji, i nadam se da će biti prihvaćen.

Imate li kakvih pitanja na njih ću rado odgovoriti. Hvala.«

ZAPADNI MEDIJI ŠUTE

Znakovito je koliko su – posebno američki – mediji prenijeli malo od tog Snowdenova javnog istupa, naglašavajući uglavnom da je valjda »glavna novost« toga istupa da će ponovno zatražiti azil i u Rusiji »obvezujući se da neće nauditi SAD-u«. Od načela na koje se Snowden poziva nije se u zapadnim medijima moglo doznati ama baš ništa. Jedino se prenose Snowdenove optužbe. Štoviše, čak i Googleov agregator novosti iz svijeta vijesti o tom istupu nema na naslovnoj stranici, iako je ostali izbor vijesti naglašeno amerikocentričan.

Desetak sati poslije Snowdenova istupa, javljaju američka glasila, na izravnoj telefonskoj vezi čuli su se ruski i američki predsjednici, Putin i Obama. U priopćenju o tom razgovoru Amerikanci kažu da su »… dvojica vođa naglasila važnost američko-ruskih bilateralnih odnosa, uključujući i status g. Edwarda Snowdena te suradnju na protuterorističkom djelovanju uoči Zimskih olimpijskih igara u Sočiju.«

Glasnogovornik Bijele kuće Jay Carney pozvao se u izjavi na »suradnju s Rusijom na području primjene zakonitosti« te je rekao da »… se očekuje da će se putem tih kanala i normalnih procedura Snowdenu odrediti izgon iz Rusije.«

Glasnogovornica američkog ministarstva vanjskih poslova Jen Psaki izjavila je kako je »… razočarana što je Rusija Snowdenu omogućila propagandnu platformu«.

Evo kako je odvijanje događaja uživo popratila RT, liberalna ruska TV mreža na engleskom jeziku: