Prva električna gitara je napravljena 1931. godine. Svojim nastankom je promijenila tok povijesti glazbe. Razvoj elektične gitare može se zahvaliti nizu imena kao što su Rickenbacker, Epiphone, Gibson, Fender. Još jedno ime ima priliku priključiti se tom svijetu. Riječ je o bjelovarskom »lokalnom dečku«. Antonijo Želimorski je diplomirani ekonomist iz Bjelovara zaposlen u jednoj banci, koji u slobodno vrijeme, kad ne igra američki nogomet s ostatkom bjelovarskih Greenhornsa, izrađuje svoje gitare.

Ideja se rodila pred nekoliko godina kad je pogledao film »It might get loud« u kojem trojica gitarističkih virtuoza, Jimmy Page, Jack White, i David Howell Evans scenski poznat kao The Edge, razgovaraju o gitarama i kako svaki od njih dobiva zvuk koji želi. Misao koja ga je potaknula na samu izradu je došla od Jacka Whitea kad na samom početku filma radeći gitaru od daske i boce Coca-Cole kaže »Tko kaže da morate kupiti gitaru?«.

PRVIM GITARAMA STEKAO FANOVE POPUT VIDUKE I MASSIMA

Cijeli život je bio u kontaktu s gitaristima i gitarama, i iako sam ne svira instrument toliko je bio opčinjen zvukom gitare da je kroz tu ideju našao način kako da se poveže sa samim instrumentom. Pola godine je proveo tražeći način kako da i sam počne raditi gitaru, od shema do čitanja iskustava drugih ljudi. Isto toliko vremena mu je trebalo i da napravi prvu gitaru. Razlog tome je bio više financijske prirode.

– Skup je to sport. Moralo se nabavljati puno alata i materijala da bi se mogao posao uopće početi, a tek za dovršiti... Ako hoćeš napraviti pravu gitaru, za osnovni treba ti jedna poveća hrvatska plaća. Ima tu puno izdataka. – prisjeća se svojih početaka Antonijo.

Međutim, izrada gitare ga je toliko opčinila da je znao da želi nastaviti s tim.

– Kad sam napravio prvu gitaru, odmah sam počeo razmišljati o drugoj i trećoj! Priča Antonijo koji je svoju prvu gitaru stavio u oglas, čisto da vidi kako će ljudi reagirati na jednu od rijetkih rukom rađenih domaćih gitara.

Povratne informacije su bile raznolike. Međutim, kroz svoje objave na oglasniku, te na forumu gdje je iz koraka u korak pisao o napretku izrade gitare, stekao je svoje prve značajne fanove – Davora Viduku iz Kawasaki 3p-a, i Massima Savića. S obojicom je stupio u kontakt, i obojici napravio gitare, a uz to su njegove gitare imali priliku probati i brojni drugi glazbenici poput Nikše Bratoša, Brune Kovačića, što je na kraju rezultiralo i organizacijom prezentacije njegovih gitara u Vintage Industrial Baru u Zagrebu.

PREZENTACIJA U VINTAGE INDUSTRIAL BARU U ZAGREBU

Prezentacija je rezultirala pozitivnim povratnim informacijama, međutim i prije toga su mu se javljali ljudi sa područja cijelog Balkana, od gitarista do samih graditelja. To i nije čudno ako se uzme u obzir da zapravo u Hrvatskoj postoji, koliko je poznato, svega desetak ljudi koji se bavi ručnom izradom električnih gitara. Kad novo ime popout Antonija tako brzo pronađe put do željenog odredišta, o tome se brzo pročuje.

Rado posluša savjete i traži ideje, međutim točno zna što želi od svojih gitara i drago mu je što je zasad to još uvijek više na razini hobija, jer ne želi komercijalizirati svoje gitare na taj način da ih proizvodi što je više moguće.

– Mislim da kad bih se previše komercijalizirao, pala bi mi kvaliteta. Radije bih radio samo nekoliko gitara godišnje i da budu vrh, nego da primim puno narudžbi i brzam pa popustim na kvaliteti. Dijelove za gitare nabavljam većinom preko interneta pa vrijeme čekanja dostave kompenziram radom na drugim gitarama. Uvijek radim na nekoj gitari, ali razmišljam o drugoj, trećoj... – kaže Antonijo Želimorski.

NA GITARAMA ŽELIMORSKOG SVIRAJU POZNATA IMENA ESTRADE

Smatra da nije preporučljivo otići u širinu i raditi puno različitih stvari, jer se tada isto gubi na kvaliteti. Od početka se zaljubio u model Telecaster i planira nastaviti raditi na njegovim varijacijama. U skladu s poznatim informacijama o tom modelu gitare, i sam odabire drvo za tijelo i vrat. To je većinom tijelo od jasena i vrat od javora, uz pojedine drugačije elemente na vratu. Upravo obrada drva i farbanje je najzahtjevniji dio posla. Koliko je to osjetljiv posao naučio je na teži način još u početku kad je zabunom u trgovini dobio boju na krivoj bazi, što je rezultiralo farbanjem gitare sveukupno 20 puta, da bi se greške koje su nastale izbrusile i popravile.

Međutim, to je bio početak, a s vremenom se u potpunosti ispraksirao, o čemu svjedoči činjenica da na njegovim gitarama sviraju poznata lica s estrade. Od malih varijacija na gitari, poput materijala od kojeg su rađeni kobilica i pragovi, pa do pick-upova i drveta – sve su to komponenti za koje smatra da utječu na finalni zvuk gitare. Na desetak gitara koje je dosad napravio pazio je da svi ti elementi budu vrhunske kvalitete, a uz to je razvijao svoje ideje poput primjerice totalno drugačijeg izgleda vrata gitare. Smatra da je činjenica što ne svira gitaru utoliko bila prednost, i da je zato svoj hobi mogao dovesti do tako visoke razine i razviti ga u brend koji nosi naziv »Tona Morsky Guitars«.

– To je moj bijeg od svakodnevice, ispuh nakon dugog radnog dana. Neki sjednu za TV, neki igraju igrice, a ja se izgubim u radionici i brusim!