Naizgled bi prosječni čovjek pomislio kako je riječ o nespojivoj kombinaciji. Međutim, Anamarija i Miro otvorili su nam vrata svog doma i upoznali nas sa situacijom. Na vratima nas je kao čuvar cijele družine dočekala kujica Rea. Rea je u obitelji već pet godina, i djeluje kao velika sestra ostatku grupe. Tu su i nezaobilazne i nadasve umiljate mace Pina i Ljubica. One će vas pozdraviti, i onima malo slabijih živaca uvjetno pružiti utjehu.

BRADATI ZMAJ

Priča se širi i razjašnjava kada se okrenete po stanu i zapazite nekoliko terarija. Pa krenimo od početka. Na ulazi će vas dočekati Agica. Agica je bradata agama, ili takozvani bradati zmaj. Potječe iz južnog dijela Australije. Unatoča naizgleda zastrašujućem nazivu, agame su blage naravi. Mogi doživjeti 10 godina, i narastu do veličine 50 centimetara. Zahtjeva višu temperaturu, tako da mu je ljeto u ovim krajevima definitivno najdraže godišnje doba, a ishrana je raznovrsna, od insekata do hrane biljnog podrijetla, a veoma je važno da dobije dovoljnu količinu kalcija za razvoj. Jako je bitno naglasiti da ni Agica kao ni ostali ljubimci ne dobivaju insekte iz prirode jer su preopasni za njihovo zdravlje. Upravo na taj način se Anamarija i Miro već 4 godine brinu za njega. Jako je druželjubiva i u veoma je dobrim odnosima s Reom, Pinom i Agicom. Preko ljeta se zajedno sunčaju na balkonu, a one imaju gotovo zaštitnički odnos prema Agici.

ZMIJA MORA BITI U STALNOM KONTAKTU S LJUDIMA

Na ulasku u boravak dominira pogled na Majin dom. Maja je boa constrictor imperator. Podrijetlo vuče iz Centralne i Južne Amerike. Ovisno o točnoj lokaciji podrijetla variraju i šare. U zatočeništvu zahtjeva propisanu prehranu koja se sastoji od štakora ili miševa, a može narasti do 2,5 metra. Maja je sad dosegla svoju punu veličinu, jedino još očekuju da se malo udeblja. Redovno ju izvlače iz terarija jer kako kažu, zmija mora biti u stalnom kontaktu s ljudima da se navikne da joj oni nisu opasnost i da ih ne napada. Miro to uspoređuje s uzgajanjem pasa, koji također traže čvrsto vodstvo i konstantnu prisutnost ljudi kako bi se socijalizirali. Ipak, zmije se zaključavaju jer mogu otvoriti vrata, Miro kaže da su pravi majstori bijega, pa ih je strah da mačke ne bi stradale. Da, zmije, jer Maja nije jedina zmija u stanu. Društvo joj pravi Kruno. Kruno je elaphe schrencki, ili takozvana ruska štakorašica. Dominantna je crna boja sa žutim prstenima. Kao što joj i ime govori, potječe iz Rusije. Hrani se primarno malim sisavcima. Maja već godinu dana s Anamarijom i Mirom.

PLAŠLJIV I NERVOZAN PAUK

Kad vam se polako slegnu dojmovi, primjetite kako još priči nije kraj. Naime, tu su još četiri tarantule. Geno pripada porodici A.geniculata. Potječe iz Brazila, doživi oko 15 godina a naraste do 20 centimetara. Geno u potpunosti odgovara opisu temperamenta ove vrste, plašljiv je i nervozan. Zbog toga kao i ostali pripadnici svoje vrste ima nizak prag tolerancije te vrlo brzo pokušava ugristi ili baciti iritirajuće dlačice. Tu je i Ema. Ema pak pripada porodici A.versicolor, za koju je karakteristično mjenjanje boja pri različitom osvjetljenju, što se može i primjetiti iz njenog naziva. Potječe sa Kariba, i za razliku od Gene, pripada arborealnim paucima, što znači da se zadržava na drveću gdje većinu vremena provodi radeći fenomenalno guste mreže. Zbog svog podrijetla, odgovara joj veća vlažnost zraka, a kao i Geno, hrani se kukcima, žoharima, crvićima i sličnom hranom. Krešo je pak još jedna terestrijala tarantula kao i Geno, a pripada porodici B.smithi koja potječe iz Meksika. Za ovu vrstu je poznato da doživi čak od 20 do 30 godina. Naraste od 13 do 17 centimetara i veoma je mirna vrsta koja ne napada olako. Najviše mu odgovara temperatura od 25 do 30 stupnjeva, a ima istu prehranu kao i Ema i Geno. I za kraj tu je još maleni neokršteni P.cambrigei. Još je malen i plašljiv tako da ga nismo gotovo uspjeli ni vidjeti. O imenu se još uvijek razmišlja, jedino su poznate karakteristike vrste. To je također arborealna tarantula, koja potječe iz Trinidada. Ponešto je agresivna karaktera. Ženke mogu narasti čak do 20 centimetara, i također im odgovara veća vlažnost zraka.

ŽOHARI VELIČINE OD 5 DO 8 CENTIMETARA

I kad smo pomislili kako je to kraj priče, upoznali smo i malu skupinu madagaskarskih siktečih žohara. Latinskog naziva G.portentosa jedni su od najvećih žohara sa 5 do 8 centimetara veličine. Kao što im i ime kaže, potječu sa Madagaskara gdje u klimi visoke vlažnosti nastanjuju debla, panjeve ili lišće na tlu kišnih šuma. Životni vijek im je 2 do 3 godine, a mogu ponekad poživjeti i do 5 godina. Imaju tvrd egzoskelet zbog čega nisu dobra hrana gmazovima i tarantulama. Naziv siktajući su dobili zbog zvuka koji proizvode potiskom zraka kroz pore za disanje i smatra se da su jedini kukci koji mogu siktati na ovaj način. Možda su zbog toga isto tako jako interesantni mačkama, jer kako Anamarija kaže, navečer kad ona i Miro gledaju televiziju, Pina i Ljubica gledaju žohare.

PRVA TARANTULA MU POBJEGLA

Na pitanje odakle takva ljubav prema egzotičnim ljubimcima, Miro nam je odgovorio kako ga je u svijet teraristike uveo brat još dok je bio gotovo dijete, a sa 18 godina je već imao svoju prvu tarantulu. Doduše, izgubio ju je jer je zaboravio zatvoriti terarij, i majka mu poslije toga nije tri dana mirno spavala u kući dok nije bilo sigurno da tarantule nema u kući, ali ljubav prema teraristici je bila rođena i Miro od tada ima ovakve ljubimce. Anamarija se s tim upoznala preko Mire, kad su prohodali, pa je nešto novija u tom svijetu, ali skrb oko ljubimaca je ravnomjerno podjeljena. Brinu se i da hrana bude provjerena tako da ljubimci slučajno ne obole, i za sve ostale uvjete koji su im potrebni da sretno žive. S vremenom su svoju ljubav prenesli ili bolje rečeno objasnili i svojim roditeljima tako da, kad je potrebno, i oni pomognu s hranjenjem i brigom. U svakom slučaju, ovo nije kratkoročni interes. Anamarija i Miro se planiraju baviti svojim ljubimcima još dugo, i mi im želimo puno sreće s tim.