Mnogo je poznatih zidova na svijetu – Berlinski zid, Zid plača u Jeruzalemu, zid u Branimirovoj, zid iz Igre prijestolja (Game of thrones). No, vjerojatno najpoznatiji zid na svijetu je Veliki kineski zid. O njemu su napisane mnoge knjige, snimljeni filmovi, ispričane mnoge legende. Zid obavijaju i mnogi netočni podatci, poput onoga da se vidi s Mjeseca ili čak iz svemira. Zid koji se ne vidi iz svemira, ne vidi se niti iz Zemljine orbite. Ne vidi se niti s mjeseca – jer je jednostavno premalen. U potvrdu ili demantij ove informacije išlo se čak toliko daleko da su znanstvenici izračunali da bi vidjeti Kineski zid bilo identično kao vidjeti vlas kose s udaljenosti od 3,2 kilometra. Poprilično nemoguća misija za ljudsko oko, ali i današnje dosege moderne tehnologije. Osim toga, kad bi se vidio zid, vidjele bi se i mnogobrojne ceste koje su vrlo često šire od zida. Ipak, uputite li se i pogledate zid izbliza, on  oduzima dah i to milijunima ljudi koji ga svake godine posjete. Ta je brojka veća od deset milijuna. I svake godine raste. Baš kao i novootkriveni dijelovi zida koji se još uvijek pronalaze.

Prvotni dijelovi datiraju iz 7. stoljeća prije Krista. Podataka je raznih, no pouzdano se zna da su najveći dijelovi zida nastali za vrijeme moćne dinastije Ming. Ipak, za povezivanje i samu gradnju zida kakvog ga danas poznajemo zaslužan je jedan od najzanimljivijih i navodno najokrutnijih vladara u povijesti Kine – car Čin Ši Huangdi. Naime, ovaj okrutan vladar zadužio je svijet i svojom čarobnom Vojskom od terakote čiji pravi značaj i veličinu arheolozi tek otkrivaju. Osim povijesnih građevina, zaslužan je on i za ujedinjenje Kine u jedinstvenu državu. Koliko su njegove ideje bile progresivne dovoljno govori činjenica da je gradnja zida nastavljena sve do 17. stoljeća, Vojska od terakote ostala je vjerojatno najstrože čuvana tajna svijeta, a Kina je danas vodeća ekonomska velesila. Istina, možda za ovo zadnje nije baš zaslužan prvi car Kine, ali odnekud se treba početi. A temelji koje je on postavio omogućili su Kini da napreduje i postane najveća i najvažnija sila Azije.

Kineski zid je kroz vjekove štitio Kinesko Carstvo od niza napadača koji su željeli zauzeti njegov veliki teritorij. Iako je zub vremena nepovratno uništio dijelove zida, dio je prekrila i gusta vegetacija, a dio su razrušili i sami ljudi – zid je danas pod zaštitom, nalazi se na UNESCO-voj listi kulturne baštine i svojom ljepotom i grandioznošću izaziva divljenje diljem svijeta. Istraživanje i otkrivanje novih dijelova zida je dugotrajan posao koji daje rezultate, a zanimanje za zid s godinama je sve veće. Velik broj stranih i domaćih turista posjećuje dijelove zida, a ovisno o želji što želite vidjeti, u Pekingu je moguće posjetiti tri dijela zida. Među turistima je najpopularniji Badaling koji je pristupačan, no istovremeno i pretrpan turistima, restoranima, suvenirnicama. Malo manje gužve je na dijelu Mutianyu, dok je najljepši i najčarobniji dio zida na dijelu Jinshanling – Simatai koji je udaljen nekih 140 kilometara od Pekinga.

Dokle god pogled seže, nema ničega osim planina i zida. Očaravajuće zelenilo i nevjerojatan mir okružuju ovaj veličanstveni spomenik ljudskog stvaralaštva. Pogled je fantastičan u sva godišnja doba, a ljeti je ovdje moguće čak i prespavati u šatorima, što turisti rado i čine. Gužve nema, posebice ako se odlučite otići ondje u zimskim mjesecima. Naravno, treba se toplo odjenuti i pripremiti na prave zimske uvjete, no izuzev hladnoće i poledice, ne bi trebalo biti većih problema za uživanje na grandioznom Kineskom zidu. Uz uvjet da ste u relativno dobroj formi... Na internetskim stranicama piše da nije potrebna nikakva posebna fizička sprema za uspon, ali iz iskustva mogu reći – ne treba uvijek vjerovati svemu što na internetu piše. Najteži dio je popesti se do prvog tornja, ali nakon što se popnete do prvog tornja, od ukupno 21 koliko ruta ima, shvatite da je svaka stuba, svaki napor, svaka kaplja znoja vrijedila. I pridjev »veliki« ili »great« u engleskom dobije sasvim novi značaj.  Legende o zidu dio su povijesti Kine, a o važnosti  samog zida dovoljno govori kineska poslovica koja kaže: »Onaj koji nikada nije bio na Kineskom zidu, nije pravi čovjek.« Nisam sigurna odnosi li se poslovica samo na Kineze ili na sve ostale, ali pouzdano znam da ako je ikako moguće, treba posjetiti veličanstveni zid koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pa tako nije ni mene.