Japanci imaju najduži životni vijek. Žene u Japanu tako u prosjeku dožive rekordnih 86, a muškarci 79 godina. Naravno, riječ je o prosjeku. Nije rijetkost da Japanci žive i puno duže. Uz genetiku, kao jedan od glavnih razloga za tako dug i aktivan životni vijek mnogi će navesti prehranu. Japanska kuhinja obiluje ribom. Riba se jede i za doručak, ručak i večeru, a nacionalno jelo, suši, zapravo je svježa riba u riži. I riža je još jedna popularna namirnica koju se konzumira gotovo svakodnevno. Sa 128 milijuna stanovnika Japanci čine svega 2 posto svjetske populacije, no pojedu čak 12 % svjetske ribe. Prosječan Japanac tako godišnje pojede 68 kilograma ribe, što je uistinu ogromna brojka usporedimo li je s hrvatskim prosjekom od 8,5 kg pojedene ribe po glavi stanovnika. Naše su brojke i ispod europskoga prosjeka koji iznosi 21 kilogram. No, kada bi jedino po broju pojedene ribe bili ispod prosjeka Europe, to bi još bilo i odlično! No, i Japanci u Europi imaju ozbiljnog konkurenta – Islanđane koji prosječno pojedu 90 kilograma ribe po stanovniku.

Osim ribe, Japanci jedu i mnoštvo morskih trava (i ne, nemaju sve trave isti okus) koje pripremaju na razne načine, a među popularnijima je priprema trava kao dodatak miso juhi. Kod nas su plodovi mora u vidu algi i raznih trava gotovo posve zanemareni, dok u japanskoj kuhinji predstavljaju važan dodatak jelima, a pripremaju se kao juhe, salate, prilozi jelima. S obzirom na količinu pojedene ribe tijekom godine, ali i velik izbor riba na japanskom tržištu, Japanci su razvili niz zanimljivih načina pripreme ribe, a u skladu s njihovom tradicijom iznimno je važno da hrana bude ugodna i za oko, a ne samo za nepce. Važno je uživati u ljepoti servirane hrane i treba jesti polagano – jedno je od pravila japanske kuhinje. Pečena riba, pržena, dimljena, kuhana na pari, u juhama, sirova riba samo su neke od opcija kako se riba i morski plodovi poslužuju. Naravno, uvijek obavezno dekorirani i uz povrće, alge, tofu...  Jela se gotovo uvijek serviraju u male posude, jede se u malim količinama niz različitih namirnica, a ovisno o umacima, među kojima je i popularan sojin sos, sami možete kreirati željeni okus umjesto da svi za stolom jedu isto.

Manje formalan obrok možete dobiti na gotovo svim tržnicama, a mene je od morske ponude najviše oduševila hobotnica u knedlama. He, sada, nisu to baš knedle kao one kod nas sa šljivama, ali tai h riječ ponajbolje opisuje. U male knedle od tijesta umetnuti su krakovi hobotnice koji se peku na metalnoj površini s udubinama za knedle. Knedla je tako izvana pečena, dok je unutrašnjost kuhana u soku od hobotnice. U svakom slučaju, jelo je prefino. Prigodna je kao svaki obrok u danu. I baš kao što se za doručak, ručak i večeru jede riba, isto se tako jedu i razne salate i povrće.

Nakon svakog obroka obavezno se pije čaj, uglavnom zeleni. Popularni suši (kuhana riža začinjena octom i svježom ili dimljenom ribom), najpoznatije japansko jelo izvan Japana, uobičajeno se jede uz pivo ili sake i ne smatra se glavnim jelom, kako ga često jedu u ostatku svijeta. No, zahvaljujući popularnosti i praktičnosti diljem zemlje, moguće je kupiti niz varijacija ovog popularnog jela po vrlo pristupačnim cijenama.

Japanci su i odlični ribiči, no kada je riječ o svjetskom ribarstvu, po ulovu je na tronu Kina. More i otoci često su i razlog neslaganja ovih dviju zemalja, a doda li se tome i burna prošlost, razloga za tenzije na relaciji Kina − Japan uistinu ne nedostaje.

Tržnica ribe jedno je od najživahnijih mjesta u svakom gradu, a ondje je osim svježe ribe moguće kupiti i niz već pripremljenih jela i pojesti ih na licu mjesta. Tržnice obiluju i restoranima, ali i javnim prostorom na kojem oni malo plićega džepa također mogu uživati u ribi. Izložena riba je uglavnom svježa, često i prigodno dekorirana, s jasno istaknutim cijenama i ljubaznim prodavačima koji će se zahvaliti čak i ako samo na tren zastanete bolje razgledati njihovu ponudu. Općenito, izraz arigato gozaimasu (hvala lijepa) može se čuti nebrojeno puta i u svim prilikama. Japanci jednostavno zahvaljuju na svemu, a posebice na dobroj ribi.

Tržnice su i mjesta okupljanja i druženja, a gotovo svi vodiči za putovanja po Japanu obavezno će navoditi i odlazak na neku od tržnica kao odličan način za upoznati se s kuhinjom i kulturom zemlje izlazećeg sunca. Cijene su raznolike, kao i na našim tržnicama, no s obzirom na velik izbor, zasigurno svi mogu pronaći ribu koja je i cijenom i okusom prihvatljiva svima. U moru riba ipak jedna zauzima posebno mjesto na jelovniku Japana – riba fugu ili na hrvatskome jeziku, napuhača. Njezin je otrov čak 1250 puta jači od cijanida, a za pripremanje ove ribe potrebne su godine predanog učenja vrhunskih kuhara, ali i velika hrabrost onih koji je žele jesti jer se zna dogoditi da im je upravo riba fugu posljednja večera. U tom je trenutku svakako prekasno za pitanje: Otkuda se čisti riba, od glave ili od repa?