5. ožujka 2013.

»U tišini i bez medijske pompe, karakteristične za vrijeme predizborne kampanje, u Bjelovaru se započelo s realizacijom dvaju važnih gradskih projekata. Riječ je o izgradnji kinodvorane, te prve podzemne gradske garaže. Riječ je o investicijama vrijednim 17 milijuna kuna. Za izgradnju višenamjenske kinodvorane osigurano je šest milijuna kuna od kojih se pet milijuna odnosi na kreditno zaduženje Grada. Rok za završetak radova je kraj svibnja, a kako je već ugovoreno i opremanje kinodvorane, realno je za očekivati da će prve projekcije u novom bjelovarskom kinu zaživjeti tijekom ljetnih mjeseci.«

Tako je jedan bjelovarski medij najavio izgradnju sada već epskog bjelovarskog kina. Sjećam se da se kampanja za lokalne izbore te 2013. godine već debelo zahuktala. Naime, ovaj članak je nastao u ožujku 2013. godine, a u njemu je najavljeno otvaranje bjelovarskog kina za mjesec svibanj iste te godine. Nakon tog članka sjećam se da se tadašnja bjelovarska politička elita smrznula. Naime, upravo u tom mjesecu svibnju održali su se lokalni izbori i svi su očekivali da će Toni staviti točku na »i« i u drugom krugu lokalnih izbora prerezati vrpcu te otvoriti nikad velebnije bjelovarsko kino što bi mu osiguralo sigurnu pobjedu. Međutim, na sveopće iznenađenje, ništa se nije dogodilo.

Nekoliko mjeseci kasnije moja kolegica Marina Balen, danas vijećnica u Gradskom vijeću, u lipnju je postavila pitanje gdje je zapelo s otvaranjem kina te je dobila odgovor da će kino biti otvoreno ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Međutim, ponovno se ništa nije dogodilo. Sjećam se da smo još nekoliko puta tijekom te 2013. godine postavili isto pitanje na Gradskom vijeću, ali odgovor  je glasio da radovi kasne zbog velikog broja kišnih dana. Najsmješnije mi je bilo opravdanje bjelovarske zamjenice gradonačelnika da radovi kasne među ostalim i zbog naručene plastične stolarije iz Njemačke, budući da dvije bjelovarske tvrtke (inače vodeće u proizvodnji PVC stolarije u Hrvatskoj) nemaju sve potrebito u svom asortimanu. Priznajem, ne razumijem se u plastičnu stolariju, ali do danas nisam shvatio to »logično« objašnjenje. Prošlo je više od godinu dana i opet ništa. Uz iznimku portala ZVONO.eu te nekoliko manje čitanih medija, nitko se nije ozbiljnije pozabavio razlozima kašnjenja novog bjelovarskog kina, kao da su kašnjenja sasvim normalna pojava.

Ali cijeli taj šlamperaj i kašnjenje u završetku izgradnje, zatim nenaplaćivanje penala od strane izvođača radova nisam osobno toliko zamjerio, koliko sam zamjerio što je prije skoro dva mjeseca kino konačno službeno otvoreno. Otvorena su vrata kina, pozvani mediji, predstavljeni su novi stolci, interijer, održana je i prava predstava u kinu, ali nažalost – bila je to samo politička predstava. Nitko nije dao odgovor kada će započeti prva projekcija filma. Najavljene su naime prve projekcije u kinu iako u tom trenutku nije bio raspisan niti natječaj za blagajnika. Dosta bjelovarskih medija u nevjerici je prenijelo vijest da je kino službeno otvoreno, uz obrazloženje da ćemo na premijere malo pričekati.

Kao munja, bjelovarsku javnost udarila je vijest prošloga tjedna da krov novootvorene kino dvorane prokišnjava. Međutim, šuška se u gradskim kuloarima da niti tu nije kraj mukama s kinom. Govori se o dodatnim mnogobrojnim propustima, a novi datum premijere prebačen je na kasnu jesen, po ovoj priči pitanje je samo koje godine. I opet je bjelovarsko kino postalo slučaj, a kada će Bjelovarčani konačno kupiti prvu ulaznicu i dalje je neizvjesno.

S nestrpljenjem očekujem reakciju  gospodina Adamovića, akademskog slikara, uglednog kulturnog djelatnika, osobe velikog ugleda koji je izabran jednoglasno na gradskom vijeću za ravnatelja ustanove i koji bi trebao upravljanje bjelovarskog kina podignuti na jednu višu razinu u što uopće ne sumnjam. Vjerujem da i on sam to nestrpljivo očekuje, da konačno počne raditi, obzirom da je imenovan upraviteljem prije gotovo pola godine. Zanima me koliko će on dugo trpjeti ovakav šlamperaj i nesposobnost vladajućih političkih elita jer u bližoj budućnosti s njima će morati još intenzivnije surađivati. Sigurno da mu nije lako jer bi to moglo ostaviti posljedice i na njegov neosporan ugled u ovom gradu.

Zaključno, kino će sigurno jednoga dana biti otvoreno, ta činjenica nije sporna, biti će prekrasno i vjerujem upotrebljivo, onakvo kakvo Bjelovar i zaslužuje. Međutim, činjenica je da bi se u nekim ozbiljnijim europskim gradovima propusti istraživali, sankcioniralo bi se odgovorne koji upravljaju našim novcem, novcem poreznih obveznika, a ponegdje bi vjerujem, pala i ostavka. Ne očekujem da će se to dogoditi u Bjelovaru, Bjelovar je odavno izgubio bilo kakvu političku odgovornost, ali onaj minimum koji kao građanin očekujem od našeg gradonačelnika je jedna »mala« isprika za svu neozbiljnost koja je krasila neuspješni projekt bjelovarskog kina.