Kao klinac naslušao sam se priča od starijih o već poznatom dugogodišnjem rivalstvu Bjelovara i Koprivnice. Oni imaju Podravku, oni imaju Belupo, oni imaju nogometnog prvoligaša, bazene, imaju Mrleta, a mi više nemamo TAD, Tomo Vinković, Sirelu... To su uobičajene jadikovke koje mnoge Bjelovarčane muče više od dva desetljeća. Nekako smo se s vremenom navikli na sudbinu koja nas je snašla i oduzela nam već opjevanom hrvatskom privatizacijom tijekom 90-tih perjanice našeg gospodarstva, ali nikada nismo pronašli odgovor kako je ista ta privatizacija zaobišla Koprivnicu i ostavila gotovo netaknute njihove »gospodarske divove«.

Danas, s određenim vremenskim odmakom, šetam neki dan našim gradom, razmišljam o tom rivalstvu buljeći u bjelovarske izloge na većini kojih piše natpis »iznajmljuje se poslovni prostor« i shvatim kako je rivalstvo s Koprivnicom i dalje ostalo jednako intenzivno, uz jednu malu iznimku. Mi osim već izgubljenih firmi u privatizaciji 90-tih godina, više nemamo ni Elektrometal, Česmu, Ljevaonu, RŽV je kao i Pevec bitno reduciran u broju zaposlenih, a po najnovijim saznanjima, brza cesta i pruga su bliže Koprivnici nego Bjelovaru. Naravno, kao i tih davnih 90-tih opet smo pronašli novo opravdanje za tu prokletu sudbinu koju proklinjemo kao Zdravko Mamić kojem ona uporno brani prezimljavanje Dinama u Europi, a nama je donijela gospodarsku krizu koja nam je uništila i preostale stupove gospodarstva koje smo imali.

Hm..., ali kako je zaboga ta gospodarska kuga kako je volimo zvati ponovno zaobišla Koprivnicu jer su Podravka i Belupo i dalje neokrznuti, Slaven je i dalje prvoligaš, a naš je NK Bjelovar u trećoj ligi izvukao povoljan rezultat prošlog tjedna u Grabovnici.

S druge strane, trebali bismo i dalje biti zadovoljni jer smo tijekom ljeta svečano otvorili još jednu pekaru, ups, krivo sam se izrazio, zalogajnicu. Vjerujem kako ćemo tijekom jeseni svečano otvoriti još jedan mljekomat, a ako će biti sreće i manje kišnih dana, možda konačno otvorimo i već toliko dugo očekivano bjelovarsko kino čiji radovi navodno opravdano zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta kasne već nekoliko mjeseci. Razmišljam i dalje o toj našoj nesretnoj sudbini i pitam se imamo li i mi kao građani svoje krivnje!? Najradije bih kao Zdravko Mamić promijenio trenera koji vodi već po treći put naš grad, ali nažalost ne mogu. Pokušavam se sjetiti kada je zadnji puta neki investitor došao u grad Bjelovar i otvorio neki pogon s većim brojem ljudi, a da to nije bila pekara i sjetim se da je to bila firma Cormo koja je došla u Bjelovar davne 2005. godine. Na kraju krajeva, razmišljam i o toj prokletoj politici kojom se i sam bavim, jesmo li konačno kao građani uspjeli nešto promijeniti na netom završenim lokalnim izborima, jesmo li konačno mi dobili svog Mrleta, Kalmetu, Bandića, Obersnela... Kada pogledam našu današnju političku elitu koja vlada gradom, shvatim da su to mahom isti ljudi koji su igrali tekmu s Koprivnicom zadnjih 20 godina i nikako kao niti Zdravko Mamić Dinamu, nisu u tom srazu uspjeli osigurati Bjelovaru toliko željeno »bjelovarsko gospodarsko proljeće«. No, lokalni izbori su prošli, treba biti korektan i pričekati, dati priliku našem gradonačelniku da nakon 5 godina vođenja ovoga grada kako bi to rekao nogometnim rječnikom Kruno Jurčić, kontroliranom igrom, u slijedeće četiri godine konačno pronađe svog Soudanija i osigura Bjelovaru toliko željeno gospodarsko proljeće...