• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size


HOĆE LI DUDEK UPASTI U BJELOVARSKU ŠAHTU PRILIKOM DOLASKA NA OTVORENJE KINA?!?

Dudek je sav usplahiren odlučio je što prije doći u kino. Pozvao sam ga da dođe na otvorenje u subotu, 9. i nije mogao sakriti svoje oduševljenje. Vjerojatno će s njim doći i pola sela. Bombardirao me pitanjima pa sam nastavio objašnjavati kako je sve to dugo planirano, ali što je najbitnije sve je po zakonu i po pravilima struke. Praf za praf!

E-mail Ispis PDF

Rano ujutro,netom po izlasku sunca zazvonio mi je telefon. Još pospan dignuo sam slušalicu mrmljajući jedva razumljivi halo dok me s druge strane dočekao smiren glas starog prijatelja:

– Je Zorek, pak je Draž pri telefonu. Buš dojahal denes do mene kak si obećal?

Na ovo sam morao odgovoriti potvrdno i za 20-tak minuta već sam timario konja i spremao ga za put u Podravinu. Poznavanje skrivenih puteljaka išlo mi je ovaj puta u prilog i nakon dva i pol sata jahanja bilogorskim šumama bio sam pred Dražovom hižom.

Još nije bilo ni 9 ujutro a Katalenić je nasmijan kao mladi mjesec skočio pred mene. Zajedno smo sjeli »u ganjak« i popričali. Jedna stvar ga je izuzezno mučila:

– Povej mi Zorek, je pak stvarne da tam pri vami vu Belovaru ima kino gde i voda škropi? – pitao je s nevjericom i gotovo dječačkim izrazom lica koje je sagorijevalo od znatiželje iščekujući odgovor.

– Je Draž, to ti je živa istina. To su ti 'sprojektirali naši stručnjaci. Nema takvoga kina niti u Parizu.

Na to je Draž pljesnuo rukama uz povike:

– Isusek, Isusek!

Sav usplahiren odlučio je što prije doći u kino. Pozvao sam ga da dođe na otvorenje u subotu, 9. i nije mogao sakriti svoje oduševljenje. Vjerojatno će s njim doći i pola sela. Bombardirao me pitanjima pa sam nastavio objašnjavati kako je sve to dugo planirano, ali što je najbitnije sve je po zakonu i po pravilima struke. Praf za praf!

Istina bilo je manjih problema, pogotovo kod nadzora: »Nakon primopredaje i probnog rada utvrdili su se određeni nedostaci koje izvođači radova te projektant i nadzor prethodno nisu mogli detektirati.«

Kak' bi oni mogli detektirati takve stvari, pa nije im to posao. Tko je ikad vidio da nadzor broji tačke s betonom, provjerava potrošnju željeza, knaufa i ostalog materijala, da se »muvaju« po gradilištu svaki dan nekoliko sati. To se kod nas tako ne radi!

Kako bi Draž rekao: »To su fina gospoda, z černe limuzine izajdu f ajncugima i s taškama, onda nekaj glediju i mam ideju dalše, v restavraciju, prijesti onega prasca ili janjca kaj se vrti na ražnju.«.

I tako je dragi Draž obećao da »bu došel« na otvorenje kina. Jedva čekam da to vidim. Nakon ugodnog razgovora usljedio je pravi rani podravski ručak i već oko 13h sam se zaputio nazad u svoju bilogorsku jazbinu.

Jašući tako poljskim i šumskim putevima kroz glavu mi se vrzmala jedna neobična i heretička misao. Znam da većina građana ne želi biti svjesna te činjenice i da će ideja izazvati hrpu gađenja i pokoju »dijareju« kod najzagriženijih uhljeba ali ne mogu prešutjeti činjenice.

Od čega živi naš grad? Od kuda mu novac? Možda ste se to zapitali ali nikad niste imali muda pročačkati do kraja i vidjeti čija lova se tu troši. Neću ići u detalje, ali samo kratak rezime:

Prihodi od imovine, od najmova zgrada, javnih površina, tvrtki u gradskom vlasništvu, koncesija itd. Znači Komunalac, Elektrometal i ostale tvrtke kojima VI svaki mjesec masno plaćate usluge. Najam poslovnih prostora u zgradama koje je netko sagradio vjerojatno još u doba Austo-Ugarske i čiji su pravi nasljednici negdje raštrkani svijetom. Pa gradski prirez, koji VI plaćate od svojih krvavo zarađenih plaćica, da ne kažem crkavica. Onda imamo poreze na vikendice, klijeti i kojekakve potleušice. Naravno ako se neki drznik usudio biti poduzetnik i njemu računaju porez na ime tvrtke, od nevjerojatnih 1800 kn godišnje. Naravno tu je i novac od kazni, razno raznih pristojbi (boravišne, administrativne..), komunalne naknade itd, itd.

Skoro svi prihodi koje naš grad ostvaruje idu direktno iz VAŠEG džepa, tj. našeg džepa. Ono što mene zanima: tko je ikada pitao građane kroz neki oblik gradskog referenduma u što žele uložiti svoj novac? Sve se to opravdava floskulama da se svi mogu uključiti u politiku, rad gradskog vijeća i bla, bla, bla. Većina ljudi se ne želi baviti politikom, samo žele da se NJIHOV novac utroši na najoptimalniji način i da o tome mogu odlučivati.

Recimo zbog čega kino i javna garaža nisu bili nešto skromniji i možda jeftiniji 10%. Od tih 10% bi se mogle označiti i urediti biciklističke staze bar na glavnim prometnicama u širem centru grada. Možda se u nekom od parkova, recimo Radićevom mogao napraviti ograđen prostor za puštanje pasa s pojilištem. Možda su se mogli promijeniti električni poklopci na "kandelaberima" po parkovima a ne ih poljepiti "izolir trakom". Stotinjak kanti za smeće također ne bi bilo na odmet. I možda najveća stramota od svega, najveće ruglo ovog grada je ona JEBENA ŠAHTURINA BEZ POKLOPCA na trgu Stanka Vraza koja je 100 metara od gradskog vrtića i 60 metara od dječjeg igrališta.

ŠAHTA U CENTRU GRADA KOJA JE 5 GODINA BEZ POKLOPCA!!!!!!!!! HALO!!!!!! Proljetos je netko od stanara stavio neku daščicu preko nje da slučajni prolaznik ili dijete ne padne unutra.

Ta šahta je na JAVNOJ GRADSKOJ POVRŠINI! Što radi komunalni redar? Što rade gradske službe? Tko je tu lud? I za što ti ljudi dobivaju plaću? Očito je da niže instance ne mogu koristiti mozak izvan šprance, a više instance se ne žele baviti s tako mizernim problemima. Šahta bez poklopca nije problem jer kako na šahti »okrenuti kunu« ili predizborne bodove!

Ovakve stvari mi jako dignu živac, jer dovoljno je samo prošetati gradom da se vidi sva bijeda i patetika. Nikakve garaže, kina ni ostali megalomanski projekti neće sakriti sramotu i golotinju ove neizmjerne pohlepe koja se evidentira na malim stvarima i na sitnicama. Mi živimo u ovom gradu, mi plaćamo, mi financiramo. Koliko god dobro zvučala investicija od 5 ili 10.000.000 kn, ona ne može sakriti ovu sramotu koji građani gledaju, trpe i masno plaćaju svaki dan.

No da nije sve tako crno i da vidite da ima težih slučajeva od vaših evo vam za kraj jedne pjesmice:

Balada o rupi

I zjapi jadna, u centru grada
bez kape i krova, 
prijatelja pravih

Šibana vjetrom,
oprana kišom,
zatrpana snijegom
s čežnjom u srcu

Sama i jadna gleda u nebo
i čeka bar nekog
da u nju padne

Prolaze vlade,
i smjene vlasti,
čak i Europa sad joj je mati

A ona sama i jadna
bez previše nade
svoj dragi poklopac 
još uvijek čeka!

Ažurirano ( Petak, 01 Kolovoz 2014 20:53 )