• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size


JOŠ JEDNO OTVORENO PISMO MINISTRU VERANU MORNARU

I NE, NEĆU VAM NIŠTA VRATITI. JA ŠKOLUJEM SVOJE DIJETE, NE VI

Objasnit ću Vam kao kolega kolegi. Vi se sjećate da smo tijekom studentskih dana polagali mnoge matematike. Ovdje ću koristiti jednostavne računske operacije kao što su zbrajanje, oduzimanje i množenje. – piše u pismu Nenada Trajkovskoga iz Zagreba

E-mail Ispis PDF

Izvor: jadnimi.wordpress.com

Poštovani gospodine Mornar,

zovem se Nenad Trajkovski, imam 52 godine, živim i radim u Zagrebu, a 15.12.1987 godine stekao sam titulu diplomiranog inženjera elektrotehnike na Zagrebačkom Elektrotehničkom Fakultete (ETF), današnji FER. Kao što vidite, kolege smo po struci. U međuvremenu sam stekao gomilu međunardonih certifikata, koje sam sam financirao ili su financirale tvrtke u kojima sam radio. Pišem vam ovo pismo kako bi rasčistio dva problema. Prvi je financiranje školstva, a drugi nabava računalne opreme u škole.

Što se tiče Vaše izjave da bi oni koji završe fakultet, a odu raditi izvan naše države, morali vratiti novac, jer je on državni jednostavno ta tvrdnja ne stoji. Objasnit ću Vam kao kolega kolegi. Vi se sjećate da smo tijekom studentskih dana polagali mnoge matematike. Ovdje ću koristiti jednostavne računske operacije kao što su zbrajanje, oduzimanje i množenje.

Moji roditelji (na žalost pokojni) su radili po 40 godina, svaki. Ako to zbrojimo, oni su radili 40 (majka) + 40 (otac) = 80 godina (zajedno). Moja sestra i ja smo akademski obrazovani građani. Svatko od nas je završio osnovnu školu (8 godina), srednju školu (4 godine) i fakultet (5 godina). Kada to zbrojimo dobivamo 8 (osnovna) + 4 (srednja) + 5 (fakultet) = 17 godina (ukupno). Taj broj pomnožimo sa dva: 17 * 2 (sestra i ja) i dobivamo broj 34 (zajedno). Do istog rezultata dolazimo i zbrajanjem 17 (sestra) + 17 (ja) = 34 godine (zajedno). Ako od ukupnog broja godina koje su radili naši roditelji oduzmemo ukupan broj godina koje smo se moja sestra i ja školovali dobivamo sljedeći rezultat: 80 godina rada roditelja – 34 godine školovanje moje sestre i mene = 46 godina viška uplate. Dakle, za naše školovanje od 34 godina, naši su roditelji uplaćivali 80 godina. Ako sve gornje kalkulacije želite pretvoriti u mjesece samo svaki broj u operaciji pomnožite sa 12. Dakle, ne stoji tvrdnja da je država nas školovala. Naprotiv, školovali su nas naši roditelji na način da su 46 godina više uplaćivali nego smo se mi školovali. Da i odemo u inozemstvo, ništa vam ne bi bili dužni vratiti.

Problem, gospodine Mornar, je u tome da ljudi koji su se školovali, a odlaze to rade iz samo jednog, jedinog razloga – NEMAJU IZBORA. Zar mislite da je lako otići iz svoje zemlje i ostaviti nakon minimalno 25 godina života, rodbinu, prijatelje, kulturu, običaje, zavičaj? Naravno da nije. Ali, ako se ne može živjeti u ovoj državi, mora se negdje drugdje živjeti. Naše školstvo je užas. Moj sin ide u peti razred i uči identično po metodama kako sam učio i ja. Jedina razlika je da je on krenuo u školu 40 godina kasnije od mene. I dalje im pune glavu glupostima koje im ničemu ne koriste i nikada ni neće, a o učenju nekih korisnih stvari nema ni govora. Jako je važno znati datum početka Seljačke bune, a manje je važno znati informatiku. Da ne govorim da danas školujemo tone i tone ekonomista, pravnika koji će sigurno na burzu. Tu leži problem gospodine Mornar. Zgrozila me izjava da to mislite kao čovjek, a ne ako ministar (ili obrnuto). Te se zapravo svodi na: »Imam svoje mišljenje, ali se s njim ne slažem«.

Prije neki dan sam čuo vašu izjavu, da država nema novaca kako bi financirala računalnu opremu u školama, koje ili nemaju istu ili im je u prapotopnom stanju. I opet Vam tvrdnja ne stoji gospodine Mornar. I opet ću Vam to matematički dokazati.

Prvi primjer je odluka vlada od prije neki dan da pobjednik prvog kruga nadolazećih predsjedničkih izbora dobije 1.000.000 kuna (slovima: jedan milijun). Koliko se računala moglo za to kupiti?

Drugi primjer, kojim ću Vam dokazati da novaca ima i više nego dovoljno, je financiranje ustanove koja se zove Crkva. Mi smo sekularna država, a samo na tu parazitsku organizaciju, koja ovom društvu nikada nije i neće donijeti ništa dobra trošimo stotine milijuna kuna. STOTINE MILIJUNA? Kada bi toj prebogatoj kasti uskratili ono što im ne pripada i to uložili u računala ili u hranu one djece koja su gladna, a od kojih svi iz vlade okreću glavu, ne samo da ne bi bilo ni jednog gladnog djeteta u našoj državi, nego bi svaka i najmanja škola imala najbolju računalnu opremu. A Crkva bi i dalje fantastično živjela. Umjesto toga, vi pohodite nadbiskupa kako bi se s njim posavjetovali. A Crkva ionako ima svoj sustav školstva.

Poštovani kolega Mornar, na kraju ovog pisma reći ću Vam da ja svog sina, dvanaestogodišnjaka, ni u kakvoj kombinaciji ne vidim u ovoj državi. Čim će završiti školovanje ide u inozemstvo. Po zakonu sam dužan svom djetetu osigurati najbolje što mogu. Odlazak u inozemstvo je jedina solucija i alternative nema.

A za to ste uvelike krivi Vi gospodine Mornar i Vaša stajališta. Vi ne liječite uzrok, nego sankcionirate posljedice. A to može raditi netko tko ne razumije, neće te je nesposoban, ili je potpuno glup. A vi, gospodine Mornar, uopće niste glup čovjek. I ne, neću Vam ništa vratiti. Ja školujem svoje dijete, ne Vi.

S poštovanjem,

dipl. inž. Nenad Trajkovski, Zagreb

Ažurirano ( Nedjelja, 30 Studeni 2014 16:36 )