I nakon zaista mnogo vremena, mnogo novaca i obećanja, naše bjelovarsko kino je završeno. Dobilo je sve moguće dozvole, a mi smo se prošli tjedan ponadali i otvorenju. I prvoj projekciji filma.

Već su »pale« i mnoge oklade, koji će to film, otvoriti naše novo kino.

Znači ipak  nećemo ući u Guinnessovu knjigu rekorda, po najdugovječnijoj izgradnji kina.

A ja sam se ponadala…

I dakle, sve bi  to bilo divno i krasno, da se ono... napokon otvorilo. Ali se nije.

Konferencija za novinare, sazvana iz nekog misterioznog razloga, vjerojatno buđenja nade i mazanja očiju Bjelovarčanima, bila je zaista čudnovata. Za mene, a kako čujem i za brojne moje sugrađane.

Sazvati konferenciju za novinare, na kojoj su rekli, da i dalje, ne znaju točan datum otvaranja kina, za mene je čisti apsurd. Čemu sve to?

Kako bi  nam predstavili  sadržaje budućeg kina i kulturnog centra?

Upozorili nas,  kako će cijena karte, biti relativno skupa za nas obične smrtnike, u gradu, u kojem svaki drugi čovjek, ne radi?

Hvala vam puno, što ste nas  obavijestili, kako će  kino, uskoro početi s prikazivanjem filmova.

To očekujemo već jako, jako dugo. Predugo.

Kako bi nas pripremili na to, da će samo, vrlo mali broj projekcija, biti blockbusteri?

A mnogi su očekivali, nešto sasvim drugo.

No, pa lijepo ste nas iznenadili. Bolje da i niste.

A ako već i sami ne znate, točan datum, otvaranja našeg kina, bolje da ste presicu jednostavno preskočili. Ili je sazvali, kada budete imali, točne informacije.

Ne radite od nas budale. Jer to nismo.

To me sve podsjeća, na otvaranje tvornice, bez strojeva i radnika.

Baš je vrlo znakovita, izjava našeg gradonačelnika, kako je zadnji film, prikazan u  Bjelovaru, bio film »Obmana«.

Mi već jako dugo gledamo »Obmanu«, jer je nekako sve, vezano za naše kino, pomalo čudno, tajnovito i nedokučivo.

Baš je obmanjujuće.

Hoće li taj film, imati hollywoodski happy end ili neki sasvim drugačiji?

VELIKA VIZIJA  SA SLABOM ISPLATIVOŠĆU?

Imala sam prilike nekoliko puta, sjediti u društvu gospodina Adamovića i zaista me tada oduševio. Veliki vizionar, s odličnim idejama, strašću i željom, da napravi, mnoge nove i zanimljive stvari u našem gradu.

Kada sada slušam, njegovu viziju sadržaja kulturnoga centra i dalje sam oduševljena. Europski  i art filmovi, nešto je, što  mi se  sviđa, jer sam ja pomalo freak i nisam neki obožavatelj, velikih i  razvikanih, hollywoodskih hitova.

Ali to sam ja i možda neki mali postotak, mojih sugrađana. Ljudi ipak od kina, očekuju američke hit filmove. I povoljnu cijenu karte. Dokumentarce će pogledati na televiziji besplatno.

Prijenosi baleta, opera i sličnih događanja iz svjetskih metropola, zaista su velika stvar za Bjelovar, samo me zanima, hoće li i jedan od tih događaja, popuniti dvoranu. Čak pola dvorane. Hej, ovo je ipak Bjelovar.

Znači od kina očekujemo kvalitetu, ali i dostupnost, cilj je zadovoljiti raznovrsne potrebe, ali se prilagoditi željama i interesu većine.

Djeluje mi to, kao da se u želji za što boljom, kvalitetnijom, modernijom i dosad neviđenom vizijom, izgubilo razmišljanje o isplativosti,  interesu i potrebama naših građana. Kao da se od silne želje, za nečim novim i drugačijim, izgubila realnost.

Mnogi su ljudi razočarani i  najavljenom cijenom ulaznice. Četrdeset kuna za jedan film, pa ako računate, da želite izvesti vašu četveročlanu obitelj, velika je to  svota, za prosječnog građanina Bjelovara.

Malo sam se raspitala, pa sam saznala da je  npr. cijena kino ulaznice  u Koprivnici, 25 kuna i za 3D projekcije, u Sisku, 20 kuna, u Daruvaru  20 do 25 kuna, a u Čakovcu, 25 do 35 kuna, za 3D projekcije. Dakle, 40 kuna  je previše.

Mnogi će se sada pozvati na Zagreb, ali mislim, da nam metropola, ne može  biti mjerilo. Jer, daleko smo  mi od  standarda metropole, kao što smo daleko i od koncentracije tamošnjih posjetitelja kina. A i tamo je Cinestar, što je bitna razlika.

Bojim se, da ćemo nakon dugog i predugog, očekivanja kina, ostati pomalo zatečeni. Jer kino je nekada bilo poput normalnog inventara grada, nešto što se podrazumijevalo, a cijena karte bi trebala biti nešto, dostupno barem, većini.

SAVJETI I  OSAM RADNIH MJESTA?

Nikako mi nije jasno, zapošljavanje osmero ljudi. Osim ravnatelja i kinooperatera, naravno da se mora zaposliti, čistačica i osoba za prodaju ulaznica. Ali za te osobe, nema nikako potrebe za stalnim radnim odnosom, zbog njihove satnice, koju možemo, bar otprilike pretpostaviti. Hoće li to biti honorarci ili se nekome treba omogućiti posao, pod svaku cijenu?

Najčudniji od svega mi je, najavljeni Savjet za odabir filmova. Pa neće valjda nekoliko  ljudi, dobivati plaću svaki mjesec, na temelju  biranja filmova. Pomalo se čini, kao izmišljanje radnih mjesta.

Bjelovar je stvarno poseban grad. Uvijek me nešto, potpuno šokira.

Uglavnom, mnogo je tu stvari, koje se, nakon boljeg razmišljanja, doimaju bizarnim, neshvatljivim ili s druge strane, predvidivo bjelovarskim.

KULTURNI CENTAR ZA PREODGOJ BJELOVARČANA

Toliko se dugo već priča o tom kinu, da je već postalo, pomalo iritantno.

Kada se napokon zaista otvori, Bjelovarčanima će faliti tema za razgovor.

Od toga kakvi će se filmovi prikazivati, kako će izgledati otvorenje, koji će biti prvi prikazani film, hoće li  ulaznica  biti preskupa ili neće, tko će raditi u njemu i budu li natječaji samo formalnost. Ima toga još, ali ne morate, baš sve znati.

No, sve su to samo nagađanja i priče po kuloarima, od kojih su se, mnoge već sada, pokazale, kao neistine.  Mnogo vike, nizašto.

Kino kao kino, iako to ipak bude,  Kulturni i multimedijalni centar Bjelovar.

Budimo realni, velika većina Bjelovarčana, ipak čeka, da  nakon dugo vremena, pogleda film na velikom platnu, u svom gradu.

Mnoge generacije djece, odrasle su ovdje bez kina, a to se nikako, nije smjelo dogoditi.

Kada se famozni, Kulturni i multimedijski centar napokon otvori, tada bi kao, uz sav taj niz sadržaja, trebali postati grad kulture.

U gradu gdje vladaju »cajke«, kafići, gdje i inače, na mnoge koncerte i slična događanja, ne dolazi previše ljudi, a i oni koji dolaze, su uvijek isti posjetitelji, potpuno je nerealno razmišljati, da će taj centar, preodgojiti ljude, baletima, operama, art i europskim filmovima.

Možda će se neke nove mlade generacije, odgajati u drugačijem okruženju, pa će samim time, jednoga dana, imati mnoge šire interese i potrebe, od mnogih starijih generacija.

Pa će oni jednom, zaista biti kulturniji.

Ali do tada će proći brojne godine. Jer nekim stvarima, treba vrijeme.

Očekivati da će jedna zgrada sa 147 sjedala (pa da su i najbolja na svijetu), s modernom i kvalitetnom tehnologijom, promijeniti navike, potrebe i interese, mnogih Bjelovarčana, sasvim je suludo.

A to što je izvršen, svojevrsni »zločin« nad mnogim generacijama, koje su odrastale bez onoga što je nekada bilo, neizostavni trenutak i dio djetinjstva svakog čovjeka, a nazivamo ga, kultura odlazaka u kino dvoranu, ostati će nažalost,  »trajni spomenik« ovoga grada.

Pa... ne ponovilo se više nikada.