E jesmo mi Bjelovarčani čudni i posebni ljudi!
Nedavni događaji oko osnivanja grupe Stop fotografiranju po Bjelovaru, samo su potvrdile moje sumnje, o bjelovarskom licemjerju i gluposti.
Mogu potpuno razumjeti, da se neki ljudi, ne vole baš posebno fotkati. Nisam ni ja među onima koji se vole puno naslikavati, koji svaki dan iskaču, sa novim selfijem ili poziraju, čim vide fotoaparat u blizini.
Ali shvaćam da, ako sam na javnome mjestu, može naići novinar ili čak neki ljubitelj fotografije i fotografirati me. Možda neću nešto super ispasti, ali neću se ni ljutiti. Nije krivnja fotografa, što ja ne izgledam kao Miss Universe.
Ali, imam dovoljno pozitivnu sliku o sebi i nisam iskompleksirana žena, pa me to neće posebno dirati. Ljepota je za mene ipak stanje duha, a ne super dugačke noge, dobra guza ili slične stvari. Općepoznata je stvar, da smo previše opterećeni fizičkim izgledom, a manje onim što imamo u glavi. Ili srcu.
Ali problem uopće nije u našoj ljepoti ili grupama, koje se na fejsu osnivaju, gotovo svakodnevno. Ima ih zaista svakakvih, od onih koje potpuno vrijeđaju moju inteligenciju, pa do onih, koje zaista imaju plemenit i kvalitetan, cilj i smisao.
Problem Bjelovara i Bjelovarčana je puno dublji od toga tko je koga fotografirao, tko je ispao kao super model, a tko ne baš tako dobro ili tko je viđen, s kim nikako nije trebao.
Problem je što nam je trenutno, to najveći problem. Pa ljudi moji, je li to moguće?
Zar smo slijepi na zdrave oči? Što nam se dogodilo?
BUDI FACA I RECI TKO SI
Jako dobro znam, da će me sada mnogi prozvati, možda čak i vrijeđati, što ovo pišem. No, dragi budući hejteri, iskreno...nije me uopće briga. Možete mi reći što god želite, ako vas to veseli. Slobodno si dajte oduška. Ja sam spremna, braniti se najvećim oružjem kojeg imam.
Istinom.
Mnogi su, upravo u nedavnoj situaciji, pokazali svoje pravo lice, vrijeđajući i pišući, jako teške riječi. No, to govori samo o dotičnim komentatorima. Nikako o problemu.
Širiti govor mržnje, nikako nije plemenita i časna stvar. No, ispred ekrana, u kutku svoje sobe, svi nažalost, možemo pisati, što god nam padne na pamet. Umjesto da ukazujemo na probleme i pokušamo ih riješiti zajedno, neki su se »zakačili« na previše fotkanja. Iskreno, nisam čula da se igdje to dogodilo, osim u Bjelovaru.
Pratim zaista mnoge portale i velika većina njih, ima mnogo fotografija noćnog života, subotnjih ili drugih »špica« ili »đirova« po gradu i mnoge slične stvari.
Pouzdano znam, da zaista mnogi Bjelovarčani, jedva čekaju da osvanu na lokalnim portalima ili u gradskim novinama, pa i na televiziji. Jer… treba biti viđen. To je »in«.
A onda se licemjerno bune i to im postaje najveći problem u našem gradu. Ili na svijetu.
I počinju vrijeđati, napadati, čak i prijetiti.
Zanimljiva mi je činjenica da se nekoga javno napada i vrijeđa, dok se istovremeno dotični ljudi, koji su osnovali grupu, ne predstavljaju svojim imenom i prezimenom. Jadno, po mom mišljenu.
Onda imaj muda i reci svima tko si. Tada ćeš možda biti faca.
A ovako si samo, još jedan anonimac bez hrabrosti.
Svatko je vjerojatno vidio onoga koji fotografira i mogao je zamoliti, da se njegove slike ne pojavljuju u medijskom prostoru. Ili je ova priča najviše »piknula« neke, koji su uhvaćeni - in flagranti. Jako dobro znamo, kako je Bjelovar, pun preljubnika.
Ljutite se koliko želite, znam da istina boli.
PRAVI GRADSKI PROBLEMI KOJE NE VIDIMO
No, sve to je u ovom trenutku vremena i prostora, jako malo važno. Važnije od svega je, što se nitko nije, sjetio osnovati neku grupu, koja bi bila mnogo važnija. Ja npr. imam mnogo ideja.
Grupa protiv bjelovarske korupcije i dobivanja posla preko veze, grupa protiv onih, zbog kojih se nije otvorilo kino, grupa protiv svih laži koje nam prodaju godinama, grupa kojom ćemo se izboriti da nam djeca dobiju, besplatne knjige za školu. Ma, mogla bih nabrajati do idućeg tjedna. Vjerojatno i mnogi od vas.
Kažu u grupi: »Pokažite da imate kulture i razumijevanja i počnite se baviti stvarnim problemima u gradu i županiji kojih nažalost ima i previše, ako vam je to već posao. Ako vam je toliko do fotografiranja, neka to budu prazni poslovni prostori po gradu (a sve ih je više), prazna podzemna garaža, 'mnogobrojne' biciklističke staze, možete čak skoknuti do drugih gradova koji se uređuju i razvijaju pa vidjeti njihov popločeni i uređeni korzo umjesto ovog našeg zakrpanog i prepunog neuglednih terasa. Možete uslikati i ovaj raspadajući paviljon u srcu grada.«.
O tome smo pisali toliko puno, stavljali brojne fotografije, ali neki očito imaju selektivno pamćenje, ili ne prate temeljito. Izvlače se stvari iz konteksta, onako, kako to nekome odgovara.
Također kažu: »Stop foto torturi po kafićima, ulicama, bazenu...«.
Dragi moji, ako netko nekoga ovdje terorizira i vrši torturu nad vama, to su onda oni, zbog kojih nemate posla, oni koji vam lažu, oni koji su vam obećavali brda i doline, a onda su potpuno zakazali. To su oni zbog kojih još uvijek nemamo kino, oni koji su potrošili 640.000 kuna na Terezijanu, umjesto da su nam djeci, dali besplatne udžbenike za školu.
E, pa dragi moji Bjelovarčani, ovo su važne teme za nas, našu djecu, buduće naraštaje, za naš grad i neki bolji i kvalitetniji život, o kojem možemo, trenutno samo sanjati.
Pozivaju se na to, kako na portalu ne pišemo o važnim stvarima, o djeci i njihovim potrebama i problemima, što je potpuno netočno, jer sam upravo ja o djeci, manjoj i onoj većoj, pisala jako puno.
Pisali smo i o zatvaranju mnogih tvornica, o neisplaćenim plaćama, o brojnim problemima grada. Stavljali fotografije napuštenih i praznih tvornica, devastiranih dječjih igrališta (prije nego što su obnovljena), gradskih ruševina i fasada, koje padaju na slučajne prolaznike.
Čak smo napravili i video o tužnoj realnosti našega grada. Možda ga se mnogi i sjećaju, a za one kojima treba podsjetnik, stavljamo ga ponovo.
Tako da mnoge stvari o kojima pišete i na koje se pozivate, jednostavno ne drže vodu. Nisu istina. Razumjela bih da vam je dosta raznih gluposti, laži i licemjerja, propalih milijunskih investicija, trošenja mnogo novca u ovoj kriznoj situaciji, ali da vam je dosta i da »pucate« na fotke, to nikako ne mogu prihvatiti.
Jesu li grupu osnovala djeca, koja se boje da će im roditelji vidjeti nešto, što nije za njihove oči ili stariji ljudi, koji se očito boje nečega, uopće ne želim ulaziti u to. Admin je ostao anoniman i to pokazuje njegove namjere, koje nisu iskrene i časne.
STANJE SVIJESTI BJELOVARČANA
Vjerujem da su mnogi od, više od tisuću članova u grupi, tamo iz raznoraznih drugih razloga.
Napadanje portala, koji je možda jedini medij u Bjelovaru, koji otvoreno i bez ikakve cenzure, od svog samog početka, kritizira i ukazuje na prave gradske probleme, bez straha i pod punim imenima i prezimenima autora teksta i fotografije, svjedoči samo, o stanju svijesti brojnih Bjelovarčana.
Ljudi, pozabavimo se napokon stvarnim, teškim i pomalo mučnim problemima. Onim pravim, egzistencijalnim i sveprisutnim, u životima svakoga od nas.
Prebukirani vrtići i škole koje nikako da dobiju jednosmjensku nastavu, nezainteresiranost za mlade, koji svoje slobodno vrijeme, provode isključivo po kafićima, alkoholizam kod mladih, koji postaje kroničan problem naše županije, nezaposlenost koja je sve veća, mrtvilo u svakom segmentu našeg grada, ruševne kuće i fasade, koje ugrožavaju naše živote, dobivanje poslova samo ako imaš vezu, jer svi znamo, da si bez dobre veze – bezveze, tvornice koje su nam uništili oni na funkcijama, a nitko nije odgovarao za to, najduže otvaranje kina (valjda na svijetu) i još mnogo, mnogo toga.
To su činjenice, to su problemi. A ovo su čiste gluposti i dječje igre.
Prestanimo biti djeca i počnimo biti zreli, odgovorni i angažirani pojedinci, koji se bore za svoj grad.
Hoće li se ikada naći Matija Gubec i napraviti jednu bjelovarsku revoluciju, ne znam. Ali mislim, kako će vrlo brzo, doći krajnje vrijeme za to.
Kada prođe ljetno ludilo, nogomet i ljetna bezbrižnost, doći će i do pomalo mučnog otrežnjenja.
A tada, sjetit ćemo se možda, da u ovom našem gradu, postoje veliki problemi, koje nitko ne rješava.
Ja osjećam tugu i razočaranje, što u gradu gdje je sveprisutna bijeda i siromaštvo, kolektivna depra i apatija, mnogi Bjelovarčani, ne vide.
Ja osjećam zaista i veliku ljutnju, što nam netko stalno »maže oči«. Ne bih se začudila, da je tu grupu osnovao netko iz čistoga cilja, preusmjeravanja naše pažnje, s mnogo važnijih i ozbiljnijih tema.
Jer... tako je najlakše. Po principu »zavadi pa vladaj«.
Umjesto sloge, dobili smo sukob između sebe. Umjesto zajedništva, dobili smo vrijeđanje i govor mržnje.
A u međuvremenu, neki drugi nam se pobjedonosno smiju, iza kulisa našega grada.
Pa i neka nam se…