Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve...
Dolazi nam i to famozno Valentinovo, pa oni zaljubljeni, vjerni i sretni parovi, već tjednima planiraju neku romantičnu večeru, a oni dubljeg džepa, možda i neki romantični wellness vikend, prepun divnih afrodizijačkih jela, masaža za dvoje, ružinih latica u sobi i kako to već ide. Romantika do bola, obojana u pedeset nijansi crvene.
Jer ipak, bar taj dan, mora biti onako sav fensi i divan, kada već ostali, možda i nisu, jer budimo realni...život nije bajka.
Osobno mi to razvikano Valentinovo, baš i nije nešto, osim kapitalističke izmišljotine i prigodničarske ljubavi, prodane po jeftinoj cijeni. Što na sve to, kaže gospođa ljubav?
Vjerojatno plače.
Inače baš nisam bila neke sreće što se tiče ljubavi, no u duši sam nepopravljiva romantičarka, koja još uvijek, vjeruje u ljubav. Što god neki cinici rekli.
No, kako ne bih postala potpuno patetična i počela kao Oliver pjevati “Vjeruj u ljubav…”, ja bih ovaj tekst posvetila ljubavi samoj. Ne samo onoj partnerskoj, koliko god na spomen riječi ljubav, većina ljudi doživljava tu riječ, samo kao onu između žene i muškarca. Ili koja god kombinacija bila.
LJUBAV PRODANA PO JEFTINOJ CIJENI
Koliko god u početku neke veze voljeli svog odabranika ili odabranicu, koliko god bili nasmrt zaljubljeni, nakon nekog vremena, kemija se stiša, uzburkane strasti se smire i one ružičaste naočale, kroz koje baš i ne vidimo nečije mane, a ima ih svatko, padnu. Ako je ljubav prava, veza će potrajati. Jer ostat će poštovanje, razumijevanje, uvažavanje i prijateljstvo.
A što je to nego ljubav?
Danas, kada je toliko puno propalih veza i razorenih brakova, ostaje pitanje, jesu li ljudi možda postali previše sebični, bez poštovanja i razumijevanja, pomalo razmaženi, jer dižu ruke, već kod prvih prepreka u njihovom odnosu?
Ne bismo li se trebali truditi malo više, jesmo li zaboravili što znači poštovanje, rad na odnosu, razumijevanje i što je to uistinu ljubav?
Jer...odnos dvoje ljudi je ipak poput biljke, koju redovito treba zalijevati, da ne uvene.
To je konstantan trud i rad.
Ljubav zasigurno nije medvjedić sa srcem, na kojem piše »Volim te«, niti jedna predivno isplanirana romantična večera uz svijeće i ružine latice. Ona nije niti Valentinovo. Jer, koliko god otrcano zvučalo, ljubav trebamo pokazivati baš svaki dan. Mada, ne vjerujte nikada ženi koja kaže kako za Valentinovo ne želi baš ništa.
Svi smo postali otuđeni, zaluđeni današnjim tempom života, svijetom virtuale u kojem već pomalo živimo, tako da smo počeli zaboravljati kako uistinu nekome pokazati da nam je važan u životu. Bio to partner, dijete, roditelji, prijatelji ili čak kolege na poslu.
Današnje mlade generacije, svoje osjećaje pokazuju emotikonima.
Hoće li se jednostavan ljudski dodir, zagrljaj, lijepa i topla riječ, svesti samo na emotikone na ekranu? Moja je želja da do toga neće doći.
VOLITE SE LJUDI SVAKI DAN
Živimo u pomalo hladnome svijetu, gdje čovjek ne poštuje čovjeka i gdje nas je preuzela netrpeljivost umjesto razumijevanja i uvažavanja, zavist umjesto poštovanja, suparništvo umjesto suradnje. Time ne poštujemo čovjeka kao ljudsko biće, te se tako, sve više udaljujemo od onog istinskog i izvornog počela života. Ljubavi.
I jedni od drugih.
Jer ljubav nije samo partnerska. Ljubav je pomoći nekome, kome je pomoć zaista potrebna, bio to prijatelj, poznanik ili potpuni stranac. Ljubav je pomoći starim i bolesnim roditeljima, što je danas sve rjeđi slučaj. Ljubav je i pomoći kolegi na poslu, jer je baš danas, imao jako loš dan ili mu se kod kuće događaju neke tužne stvari.
Naš grad je u zadnje vrijeme prepun loših i crnih vijesti, svjedoci smo mnogih nesreća, agresije i kao da se ništa pozitivno i lijepo ne događa. Kada bismo možda malo više poštovali jedni druge, imali više razumijevanja i topline, kada bismo u onom drugom čovjeku pokraj nas pokušali vidjeti ljepotu, možda bi ovaj grad, ali i svijet, bili ljepše mjesto za život. Možda...
Kao vječiti idealista, još uvijek vjerujem, kako one prave ljudske vrijednosti, još uvijek nisu izumrle, već su možda samo, malo zadrijemale. Pa će se probuditi…
Danas, kada se svi nekako borimo za opstanak i kada se usavršavamo u umjetnosti, koja se zove preživljavanje, možda bismo mogli u život, ponovo pozvati gospođu ljubav.
Pa bi nam život, bez obzira na sve teškoće, muke i patnje, koje svakodnevno proživljavamo i doživljavamo na svakom koraku, postao puno ljepši.
Jer... ima li što ljepše od velikog srca ispunjenog ljubavlju?
I zato, kada poklanjate čokoladu, buket cvijeća ili što god budete ili ne budete poklanjali ovoga Valentinova, razmislite malo o ljubavi i gdje je ona u vašem srcu?
Ona jednostavna, a dosta zaboravljena, ljubav prema čovjeku pokraj sebe.
Pokazujete li je na bezbroj načina svaki dan ili je se sjetite onako prigodno uz Valentinovo, rođendane ili slične datume, zabilježene na kalendaru?
Jer... ljubav ne trpi kalendare i ne trpi brojke.
Previše je mržnje, netolerancije i netrpeljivosti oko nas. Zato... make love, not war.
Volite se, dragi moji Bjelovarčani! :)