Hrvati postaju nacija sa sve više pretilih osoba! Alarmantni podaci iz 2012. govore kako, čak, polovina Hrvata ima prekomjernu tjelesnu težinu, po čemu smo peti (!) u Europi. Pretilo je oko 80 % muškaraca i oko 50 % žena. Vrlo je zabrinjavajuće i drastično povećanje broja pretile djece. Gotovo svakodnevno nas upozoravaju nutricionisti i liječnici na tu činjenicu, na sav rizik vezan uz prekomjernu debljinu i brojne štetne posljedice.
Brza hrana, sve manje kretanja, život pred ekranima i opći nedostatak vremena, doveli su do toga da nacija, koja ima kvalitetne hrane u izobilju, postaje nacija koja se sve manje kvalitetno hrani. Uz obilje zdrave hrane: voća, povrća, ribe, mliječnih proizvoda i, još uvijek, relativno kvalitetnog mesa, mi se sve više okrećemo lošem primjeru američkoga načina prehrane koji se bazira na hamburgerima, prženim krumpirićima, gaziranim sokovima i obilju slatkog. S druge, pak, strane raste broj vegetarijanaca i vegana, no njihov izbor je više stvar moralnih i duhovnih uvjerenja.
Gledajući nas odrasle, djeca poprimaju navike kojih će se teško riješiti u odrasloj dobi. Odrastajući na brzoj hrani, čine si nepovratnu štetu za svoj fizički i mentalni razvoj. Takva vrst prehrane uzrokuje kod djece hiperaktivnost, kronične zdravstvene probleme, slabu mentalnu aktivnost i koncentraciju te, na posljetku, pretilost. A, pretilost vodi dijabetesu i povećanom riziku od srčanih oboljenja.
No, djeca nisu kriva. Stjecanje navika zdrave prehrane počinje od malih nogu, i zato - ono što učinimo danas, ostat će naslijeđe koje će sutra biti pravo bogatstvo.
NA KOME JE ODGOVORNOST?
Odgovornost je na nama. Odgovorni su svi: od roditelja do vrtića i škola. Itekako dobro znamo kako se najveći broj navika, pa tako i onih vezanih uz prehranu, stječu kod kuće. Nemali je broj djece koja zbog prezaposlenosti svojih roditelja odrastaju na brzoj hrani. Ali, brojni su i oni roditelji koji zbog, usuđujem se reći, svoje komocije i lijenosti djecu hrane nekvalitetnom, suhom hranom, ne razmišljajući, pri tome, kako je to, zapravo, zanemarivanje djece, odnosno, njihove dobrobiti. Izgovori su im brojni: od onih kako to svi vole, i jedu, do onih kako dijete, jednostavno, odbija jesti bilo što drugo. Ali, dijete nije preko noći postalo takvo - tako su ga roditelji naučili. Od prvih žlica! Zbog toga se jelovnik današnje većine petogodišnjaka svodi na paštete, hrenovke, sendviče i slatkiše. Iznenadili biste se koliko roditelja ne zna koliko predškolsko, a koliko školsko, ili dijete u pubertetu, treba imati obroka. Odgovor je, naravno, pet glavnih i dva međuobroka, ali ta dva nikako ne bi smjela biti slatkiši.
Ima, na sreću, toliko kreativnih, djeci privlačnih i maštovitih, zdravih obroka koji im se mogu ponuditi. Načini pripreme su raznoliki, a dostupnost namirnica velika. Sigurna sam kako svako dijete može naučiti jesti zdravo, raznoliko i kvalitetno, i tako izgraditi temelje za svoju bolju, zdraviju i sretniju budućnost. Naučiti? Da, naučiti, jer zdravo se hraniti uči se kao što se uče i prva slova. Na roditeljima je da ulože malo više truda, energije i vremena. Nisu li nam djeca i njihovo zdravlje na prvome mjestu!? Ne ulažemo li na takav način više u njihovu budućnost, nego sa svim kupljenim igračkama i "odjećom s potpisom"?
Prestanimo tražiti opravdanja i izgovarati se. Uključimo djecu u pripremu zdravih obroka i razgovarajmo s njima o njihovoj iznimnoj važnosti.
KAKVO JE STANJE U VRTIĆIMA?
Vrtići se već godinama trude u svoje jelovnike uvesti što više zdravih namirnica. Dijete, naime, provodi u vrtiću veći dio dana i iznimno je važno kakva će ta tri ili četiri obroka biti.
Sve veći broj vrtića uvodi zdrave namirnice i izbacuje nekvalitetne obroke. Voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice, riba i bijelo meso, sve su više zastupljeni. A, to je upravo vrijeme kada se stječu dobre navike. Još od prvih koraka. Djeca su u toj dobi sklona isprobavanju novoga, nemaju još trajno usađene navike i fleksibilnija su od starije djece. Vole promjene i lakše se navikavaju na njih.
Kada sam u vrtiću provodila projekt "Zdrava hrana" bilo je, zaista, predivno gledati djecu kako s oduševljenjem, uz našu malu pomoć, pripremaju zimnicu, voćne salate i voćni prirodni sok, sudjeluju u kuhanju juha od povrća i druga brojna jela. Djeca su se upoznala s raznovrsnim načinima pripreme voća i povrća kao i s njihovom iznimnom vrijednošću. U projektu su sudjelovali četverogodišnjaci i petogodišnjaci, koji su nam kroz cijeli projekt s oduševljenjem predlagali što bi se moglo raditi i uz to, u velikoj većini, sudjelovali te uz osmijeh jeli zdravu hranu.
ŠKOLE - PROMJENE SU NUŽNE
Sa školama je već tužnija priča. U jednoj osnovnoj školi u našem gradu, prije dvije godine došlo je do izmjene jelovnika jer se previše hrane - bacalo. Bacati hranu, dok mnoga djeca gladuju i umiru od gladi, je strašan, itekako prisutan, apsurd današnjega društva. Tada su iz jelovnika izbačena mnoga variva, složenci od povrća, mliječni obroci i voće. Djeca to, jednostavno, nisu htjela jesti. Također se i broj djece, koja se hrane u školskoj kuhinji, postupno smanjivao. Kako bi spriječili još veće pogoršanje, odnosno, kako školska kuhinja ne bi "zatvorila" svoja vrata, a time i školska, odlučili su promijeniti jelovnik... Krenuli su lakšim, ali za dječje zdravlje - lošijim putem. Na jelovnike su uveli ćevape, mnogo vrsta masnih peciva, pizze, hot-dog, paštete, pljeskavice i kolači. Varivo od povrća jede se jedanput u dva tjedna, mliječni proizvodi su smanjeni, a voće i riba su vrlo rijetka pojava. Žalosna i, pomalo, tragična činjenica.
ŠTO DJECA, ZAPRAVO, JEDU?
Šokantni su podaci kako se u djeci tako omiljenim hrenovkama, narescima i paštetama nalaze ostatci mesa staroga i po nekoliko godina. Istraživanja pokazuju da su njihovi sastojci svinjske i govedske njuške, repovi, tetive, uši i koža, pomiješane s mnogo masti, vode, konzervansa i umjetnih pojačivača okusa. U njima je otkrivena i povećana količina polifosfata i natrijeva nitrita, emulgatora koji uzrokuje rak i uništava kalcij u kostima, što je posebno opasno za trudnice i djecu.
Zar, zaista, želite svoju djecu hraniti svinjskim njuškama, kožom i ušima? Razmislite o tome dok kupujete hrenovke, ili dok svome djetetu mažete paštetu na kruh...
Podržavamo li time njihov, dječji, izbor ili, pak, činimo jedan oblik nasilja nad njima? Zašto se zdravija jela ne prezentira na neki drugačiji, zanimljiviji i maštovitiji, način? Istraživanja pokazuju kako su škole, koje su izbacile automate sa slatkišima i gaziranim napitcima s povećanom količinom šećera, dovele do povećanog interesa djece za zdravijom hranom. Rezultat toga bilo je i smirivanje agresivnosti i hiperaktivnosti kod mnoge problematične djece.
Poznati "Goli kuhar" Jamie Oliver pokušao je prije nekoliko godina provesti projekt uvođenja zdrave hrane u pojedine škole u Velikoj Britaniji. Gledala sam nedavno o tome dokumentarni film i ostala šokirana. Trudio se, zajedno sa cijelim timom kuharica, navesti djecu, koja se hrane isključivo pizzom, prženim krumpirićima, paniranim ribljim štapićima i hamburgerima u kombinaciji s gaziranim sokovima i slatkišima, da, barem, probaju neka druga, zdravija jela. Većina djece ih je gledala s gađenjem i nije ih željela ni probati. Eto, još jedna žalosna i pomalo tragična činjenica. Odgajani godinama na jednoličnoj i štetnoj hrani, djeca su doživjela svojevrstan šok kada su ugledala nešto novo i drugačije. Oni rijetki koji su probali, nisu to željeli jesti. Bačene su nevjerojatne količine voća, mesa, povrtnih juha i umaka! Djeca su se ispisivala iz školske kuhinje i kupovala slatkiše iz automata ili donosila hranu od kuće. Organizirali su i prosvjed u cilju vraćanja dotadašnjega jelovnika. Jamie je bio razočaran, tužan i začuđen. Njegova maštovita i ukusna jela završila su u kontejnerima.
Ali, nisu samo djeca bila problem. Kuharice, pomalo lijene i nepoduzetne, naviknute na kuhanje, iz dana u dan, jednih te istih jela, pobunile su se već nakon nekoliko dana navodeći kako im je to prenaporno i prezahtjevno. Odabrale su, naravno, lakši put - odustale su. Nije u njima bilo nimalo ni poduzetnosti, ni maštovitosti. Nisu razmišljale o djeci i njihovu zdravlju, već o svom komoditetu. Nije bilo suradnje škole i roditelja, koji nisu puno razmišljali o dobrobiti i zdravlju svoje djece, jer bez suradnje škole i roditelja, ne može doći do promjena.
Nije li takav način prehrane kroz mnoge godine dječjega života i njegova odrastanja, zapravo, nasilje koje se sustavno provodi?
KAKVE GENERACIJE ODGAJAMO?
Ako upitamo roditelje zašto hrane svoju djecu sa sendvičima, zašto im ne kuhaju obroke, zašto im uporno daju hrenovke, paštetu, hamburgere i gotove proizvode koje samo treba podgrijati u "mikrovalnoj", reći će vam kako je tako lakše. Ako ih, pak, pitate koliko njihova djeca provode vremena ispred televizora ili kompjutora, iznenadit će vas količina vremena.
Koliko se kreću, bave li se sportom i koliko su na zraku?
Vrijeme, kada smo jurcali ulicom i igrali se danima i večerima, uvijek s nekim voćem u ruci ili kradući susjedove trešnje, kao da je iz crno-bijelih filmova - nepovratno nestalo i ostalo samo u našim nostalgičnim sjećanjima. Nismo se hranili hamburgerima, pizzom i gotovim jelima, iako su nam roditelji bili jako zaposleni. Mame su sve skuhale večer prije, iako su bile jednako umorne kao i mi danas. Možda nisu satima ispijale kave s prijateljicama ili provodile sate gledajući sapunice, i za to im trebamo biti zahvalni. Nisu li izgovori postali danas sastavni dio života, a neodgovornost prema djeci i njihovu zdravlju - kritična?
Uvijek postoji prostor za promjene. Krenite od sebe i svoje djece. Briga o njihovu zdravlju svakome bi trebala biti na prvome mjestu, stoga, prestanimo odgajati "hamburger generacije" i sigurna sam kako ćemo imati zdraviju i sretniju djecu. Razmislite, dakle, što im želite ostaviti kao zalog budućnosti?