Kada sam došla na svoje biračko mjesto, obaviti svoju građansku dužnost, jer još uvijek, možda naivno, vjerujem kako naš glas ima vrijednost i cijenu, ispred mene je stariji gospodin, upitao o načinu glasovanja. Dok su mu mladići, koji su tamo sjedili, da zarade svojih 300 kuna, objašnjavali što i kako, uzela sam taj veliki papir, koji mi je nalikovao na poster za zid.

Unatoč svojoj informiranosti, ostala sam potpuno zatečena, količinom imena na papiru.

Tko su svi ti ljudi?

Koliko o svima njima zna prosječni građanin?

Gdje je uopće mogao doznati?

Nedavno je naš predsjednik Josipović, na kritike o nedostatku informacija, kao i o samoj kampanji, koja je bila loša, nedostatna i neinformativna, izjavio kako se ljudi mogu informirati na internetu.

Pitam se, u kojoj on to bajci za odrasle živi? Zar stvarno misli kako horda nezaposlenih, socijalnih slučajeva ili umirovljenika, koji jedva preživljavaju imaju pristup internetu? Ili možda glas tih marginalaca, nije niti vrijedan?

APATIJA DEPRESIVNOG I SIROMAŠNOG DRUŠTVA

Nikada do sada nismo imali tako slab odaziv na izbore. Slaba kampanja, nedostatak informacija, zasićenje političkim zbivanjima i pričicama o divnoj i bajnoj Europi, potpuna nezainteresiranost i apatija ljudi, koji ne mogu razmišljati, o nekom tamo Europskom parlamentu, gdje je plaća od koje nam se zavrti u glavi, dok oni ne znaju kako dočekati kraj mjeseca.

Previše lista i mnogo osoba, o kojima ne znamo gotovo ništa. Previše utrošenog novca na duple izbore, koji su se mogli održati istoga dana., pa bi tada možda i odaziv bio veći. Previše novca za sve one, koji sjede na biračkim mjestima da dobiju 300 kuna, kao i na papirologiju.

Zašto ne trošiti još više? Kad je bal, nek je bal.

Malobrojni su izašli. Rijetki su povjerovali da njihov glas išta vrijedi. Vidjela sam dosta umirovljenika i pitam se, zna li uopće velika većina naših građana što je to Europski parlament? Što bi rekla, jedna od bakica, koja još uvijek naivno vjeruje, kako će nam biti bolje, i ide na svoje glasačko mjesto, što se tamo radi i o čemu se odlučuje?

Kakva je to, nama još uvijek dosta nepoznata, pomalo tajanstvena i nekako strana organizacija?

ŠTO JE TO UOPĆE EUROPSKI PARLAMENT?

Europski parlament je tijelo Europske Unije, čije članove biraju izravno građani, svakih pet godina. Zajedno s Vijećem ministara čini zakonodavnu vlast Europske Unije. Podjela zastupničkih mjesta, ovisi o broju stanovnika, tako da Njemačka ima najviše zastupnika, a najmanje Malta.

Zastupnici u Europskom parlamentu udružuju se u klubove zastupnika, odnosno frakcije. Najveće frakcije su: Europska pučka stranka ili Europski demokrati, Frakcija Socijaldemokratske stranke Europe u Europskom parlamentu i Savez liberala i demokrata za Europu.

Koliko znamo o svemu tome? Koliko smo se uopće potrudili doći do informacija?

Nakon slabog odaziva birača, naši političari su komentirali, kako je jedan od razloga, nepoznavanje važnosti Europskog parlamenta i Europske Unije općenito. Pa zašto nas niste više informirali, ili možda mislite, kako ne bi razumjeli? Prilično podcjenjivački stav spram biračkog tijela.

Neki su čak rekli da je jedan od razloga, lijepo i sunčano vrijeme. Još više podcjenjivački stav, koji govori o potpunom nepoznavanju svakodnevice običnog čovjeka danas. O njegovim razmišljanjima i stavovima. O njegovom teškom životu.

UBOJSTVO DEMOKRACIJE

Koliko uopće važećima, možemo smatrati takve izbore, gdje velika većina Hrvata, nije niti glasovala? Jesmo li potpuno dignuli ruke od sebe samih, od svoje budućnosti? Sumnjam kako će uskoro dolazeći, lokalni izbori, pokazati neku drugu sliku.

Jer, postoji mnogo nas koji imamo internet, koji imamo pristup svim mogućim informacijama, ali smo postali lijeni i ravnodušni. A kukamo stalno. I ne mijenjamo ništa.

Bilo je potrebno samo otići, prošetati se do biračkog mjesta, zaokružiti ljude koji to zaslužuju. A ima ih. Postoje ljudi sa znanjem, idejom i sposobnošću.

Izabrani su oni koji to nikako ne zaslužuju. I dobivat će onu plaću, od koje se nama, običnim smrtnicima, zavrti u glavi. Izabrani su zbog svih onih koji su odustali od svog glasa.

Želimo demokraciju, a onda joj odmahujemo rukom. Žudjeli smo za njom dugo, a onda ne iskorištavamo njeno prvo pravilo, pravo glasa.

Na ovim izborima, pala je prije svega demokracija. U slobodnom padu, bez padobrana.

Izigrali smo ju, nasmijavši joj se u lice. Okrenuli joj leđa. A ona nije to zaslužila.

Pali smo i mi. Svi mi, koji smo, ne tako davno, plakali od sreće, kada nam je napokon dato pravo da biramo.

I sada smo izabrali.

Izabrali smo ubiti demokraciju.