Možda ste pomislili kako je ovo tekst o bazenu. Možda ste pomislili da voda ne zaslužuje puno riječi. Ipak, to je samo voda, reći će mnogi.

No, ovo je zapravo tekst o trudu, volji i želji. I o jednom uspješno odrađenom poslu. O entuzijazmu i sposobnosti. O tome kako se uz mnogo žara, strasti i napornog rada, može učiniti da beton i voda, postanu sadržaj. Lijepo i zanimljivo okupljalište za sve generacije.

A toga je u Bjelovaru jako malo. Mislim na dobru volju, strast, trud i naporan rad. Malo entuzijazma i duha i može se od ničega napravi nešto. A moguće je. Itekako.

BJELOVARSKI BAZENI - NEKAD I SAD

Sjećam se bjelovarskog bazena iz vremena kada sam odrastala, kada sam bila dijete. Sjećam se kako sam tamo učila plivati, kao i mnogi drugi klinci, boreći se, s ostacima hrane bačenim u vodu. Goli beton i zabrinjavajuće prljava voda. Mahovina koja raste na sve strane i smeće koje smo kao klinci nalazili po dnu ali i po površini bazena. Bez ikakvih sadržaja za djecu ili za mlade. Ručnik na sunce i voda koja je bila spas.

Ali, tada smo bili djeca i to nas nije zabrinjavalo. Više je vjerojatno brinulo naše roditelje koji su strepili svakoga dana, razmišljajući o raznoraznim bolestima, koje bi mogli dobiti na našem bazenu. Sada razumijem kako im je bilo.

Godinama nitko nije imao sluha da bjelovarski bazen učini nekim čistim, kvalitetnim i ljepšim mjestom. Mjestom gdje bi ljudi dolazili bez straha i gdje bi se svi mogli dobro zabaviti. Prošle su zaista mnoge godine, kroz koje zaista nitko u ovom gradu nije imao duha da to mjesto preobrazi u nešto bolje.

Unazad nekoliko godina, dogodila se revolucija. Revolucija vode i betona. Kada su se Mario Mlinarić i Miroslav Levak, prije nekoliko godina, prihvatili tog zadatka, vjerujem da im nije bilo nimalo lako, jer je trebalo odraditi naporan i mukotrpan posao. Možda su se koji put i zapitali »A što nam je to trebalo?«.

Ali dečki sa željom, voljom, trudom i sposobnošću, odradili su taj posao, jako dobro. Uspjeli su učiniti ono što nitko dotada nije. Od golog betona i puno vode, od isprazne forme, uspjeli su napraviti sadržaj, koji dosta nudi.

Besprijekorno čista voda, tečajevi za neplivače i plivače, manje betona a više trave, odbojka na pijesku i noćno kupanje, samo su neki od sadržaja, koje nam bazen danas nudi. Tu su koncerti i svirke, na zaista lijepoj terasi kafića CaffeBar AquaCity. Ne smijemo zaboraviti igralište za djecu, a izbor pića i hrane je sasvim zadovoljavajući. Suncobrani i ležaljke, omogućuju vam spasonosni hlad. Može se reći, za svakoga ponešto.

Unatoč svemu tome, cijena ulaznice za bazen, ostala je godinama ista. Pristupačna svima, a to nam je itekako važno u ovim teškim vremenima. Znaju dečki kako privući ljude, pristupačnom cijenom i sadržajima za sve.

Naravno da uvijek postoje poneke stvari, koje bi se mogle možda i bolje, ali nekako vjerujem u ove dečke. Pokazali su da žele. I da mogu.

I prilično sam sigurna da će nas iznenaditi još mnogo puta. Ugodno.

Kada danas kao odrasla žena, dođem sa svojom djecom na bjelovarski bazen, ne moram se brinuti kao nekada moji roditelji. Zbog zabrinjavajuće prljave vode. Tu su i vrijedni dečki, spasioci, koji paze da sve bude pod kontrolom. Mogu popiti kavu na terasi, dok gledam svoju djecu kako se kupaju . A s terase kafića možete vidjeti prekrasan zalazak sunca. Idealno za zaljubljene parove.

ZARADA ILI ŽELJA ZA PROMJENOM?

Sada će poneki skeptik zasigurno reći, da su sve to napravili zbog čiste zarade. Možda i jesu, ali zašto im to zamjeriti, kada su nam dali nešto, što nismo imali mnogobrojne godine. Možemo ih samo pohvaliti i navesti kao primjer. Primjer sposobnosti i neodustajanja. Primjer duha, unatoč potpunom nedostatku duha u našem Bjelovaru.

Dok godinama slušamo bajke za velike od naših političara, o zatvorenom bazenu i dok se godinama ne dešava apsolutno ništa, ono što se dogodilo na bjelovarskom bazenu, zasigurno je revolucionarna stvar za naš mali gradić.

A ovdje se revolucije događaju rijetko. Gotovo nikada.

Bjelovar je grad u kojem se većinom sjedi i čeka. Kao da čekamo čudo ispijajući kavice na svim tim terasama. Bjelovar je postao grad duhova i propalih investicija. Mjesto gdje svaka nada prestaje. Grad tišine i straha od podizanja svog glasa. Provincija koja to postaje, sve više.

Primjer sposobnog i pozitivnog duha, koji ne čeka nego radi, koji ne stagnira nego mijenja, može nam poslužiti kao primjer, kojem trebamo težiti. Možda nam se čini da su dečki samo imali sreću ili ćemo reći, da su bili na pravome mjestu u pravo vrijeme. Možda i jesu, ali su dobro iskoristili taj trenutak. I pošteno su se primili posla kojeg su odradili baš onako kako treba.

ZBOG OSMIJEHA NA DJEČJEM LICU...

Novi, ljepši, čisti i sadržajno bogati bjelovarski bazen, dokaz je, kako se radom, voljom, trudom i uz dosta duha i želje za promjenom, može učiniti ono, što smo možda smatrali nemogućim.

Dokaz je, kako se naporan rad, trud i borba da se stvari promijene na bolje, itekako isplate.

Možda zbog čiste zarade. Možda zbog koristi.

A možda je ipak, zbog šuma čiste vode i zadovoljnih lica na bjelovarskom bazenu. Zbog predivnog pogleda sa terase u suton. Zbog veselog žamora i one ugodne vreve.

Sigurna sam da je bilo... zbog mnogih dječjih osmijeha.