Sigurno su mnogi od vas, dosada već čuli za »slučaj bjelovarske bolnice«.
Nakon gotovo 250 godina, nakon duge povijesti njenog postojanja i rada, naša bi bolnica, mogla izgubiti pravni status. Zajedno sa bolnicom u Koprivnici i Virovitici, bila bi pripojena Osijeku.
Za većinu Bjelovarčana potpuni šok i nevjerica, razočaranje i ljutnja.
Iako često puta imamo zamjerke, na našu bjelovarsku bolnicu i gotovo svi imamo i neka loša iskustva, činjenica je, da nam bolnica treba. Nismo selo, koje bi se trebalo zadovoljiti, sa Domom zdravlja. A putovanja do Osijeka, na specijalistički pregled, starijoj populaciji ili roditeljima s malom djecom, nešto su nezamislivo. Sati putovanja i previše potrošenog novca.
Naša bolnica zasigurno nije, jedna od najboljih u državi. Mnogo problema, koji se često spominju, nešto je, čime se, baš i ne može ponositi.
No, pitanje je, tko je doveo do tih problema i tko treba snositi odgovornost?
Pacijenti sigurno ne.
Duge liste čekanja, prenatrpanost i često puta, ponašanje neljubaznog osoblja, zamjerke su, koje se najčešće spominju kod pacijenata. Mnoge stvari u bjelovarskoj bolnici, zahtijevaju uvođenje, malo više reda, malo više pristupačnosti i ljubaznosti.
Bolnica je ipak mjesto, gdje se nalaze bolesni i ugroženi, gdje često puta osjećamo strah i zabrinutost, strepnju i ono neugodno iščekivanje.
No, gubitak pravnog statusa bjelovarske bolnice, ipak je nešto, što se nikako, ne bi smjelo dozvoliti.
Koliko će se u tome angažirati naš gradonačelnik, župan i ostali, vrlo brzo će se pokazati.
Hoće li se boriti, rukama i nogama ili će samo indiferentno, promatrati još jednu »bjelovarsku propast«?
PODIGNIMO SVOJ GLAS
Ali dok čekamo ishod ove priče, napokon se u Bjelovaru dogodilo čudo. Čudo, za koje već dugo vremena mislim, da se nikada neće dogoditi.
Pozitivno čudo. Prava mala revolucija.
Bjelovarčani su prevladali svoj strah, izdigli se iznad svoje ravnodušnosti i voljni su, okušati se u jednoj revoluciji. Revoluciji spašavanja bjelovarske bolnice.
Prije nepunih tjedan dana, na Facebooku je osnovana grupa Bjelovarčani za spas bolnice Bjelovar. Nakon vrlo kratkog vremena, grupa je dobila veliku podršku Bjelovarčana i sada broji gotovo 3.000 članova.
Po svemu sudeći, vrlo su razočarani, ljuti i ogorčeni, ali su napokon istupili javno. Možda su ipak shvatili da je težiti promjeni važno, da je svaki naš glas – glas, koji nešto znači.
Možda, da smo i u mnogim drugim stvarima, pokazali malo više pozitivnog bunta, malo više volje, želje i strasti za promjenom, da smo bili manje ravnodušni i malo manje se bojali, možda tada, mnoge stvari ne bi sada, bile takve kakve jesu. A mnoge su, zaista alarmantne.
No, sada je važno, da su Bjelovarčani pokazali, da ovoga puta, žele ići do kraja. Da su pokazali slogu i zajedništvo. I da žele, bar pokušati, nešto promijeniti.
»LAJK« ILI POTPIS?
Činjenica je da živimo u modernom vremenu, kada sve što se događa, ostavlja trag i u virtualnom svijetu. Tehnologija je vrlo moćno oružje. Danas se brojne peticije potpisuju elektronski i već se pokazalo da one zaista, mijenjaju stvari.
Grupa spasa za bjelovarsku bolnicu, počela je dobro. Učinila je onaj prvi, ali važan korak. Ukazala je na stvari i otvorila vrata za daljnje akcije.
Iako je danas »like« na fejsu, postao dosta tražena roba i važna stvar, nikako ne smijemo dozvoliti, da cijela priča, ostane samo na njemu.
Kao logičan nastavak priče, važno je ostaviti svoj potpis. Jer on ipak, ima svoju težinu i snagu.
Potpisivanje peticije, mora biti nešto, što se samo po sebi podrazumijeva, kao dobar nastavak ovog prvog koraka.
Ostaviti svoj potpis, potpisati peticiju, u elektonskom obliku ili onako, starinski ručno, na nekom štandu, stvar je, do koje bi svakako moralo doći. Bez toga, ostat će sve na »lajkovima« i na mnogim nedorečenim pričama.
BJELOVARSKA DEMOKRACIJA
Ako smo zaista složni i imalo volimo svoj grad, ako nam je važno zdravlje svih nas, ako želimo napokon reći jedno veliko NE i pokazati da još uvijek vjerujemo u sebe, peticiju ćemo potpisati. Staviti svoj potpis i znati, da smo pokušali. Da smo bili dio jedne male revolucije, koja će možda završiti »veliko«. Ako ne pokušamo, poslije ćemo opet kukati, dramiti i kritizirati, ali bez pokrića.
Bjelovarčani su mnogo puta prije, pokazali da ne vjeruju u demokraciju. Često puta su je ubijali neizlaženjem na izbore i referendume. A demokracija je nešto, što nam je dano na korištenje. Ne iskorištavanjem iste, poništavamo sav trud, volju, tešku i mučnu borbu, mnogih ljudi kroz povijest, koji su se borili za nju. Poništavamo čitave njihove živote.
Promijenimo zato napokon igru. Promijenimo smjer i postanimo sudionici mogućih promjena. Izdignimo se iznad ravnodušnosti i inertnosti, iznad kolektivne apatije i depresije, pa pustimo svoj glas. Onako dječje, da ga čuju svi.
Pa će tada možda, ovo biti samo početak. Početak mnogih bjelovarskih promjena.
Početak sloge, zajedništva, razbijanja šutnje i prestanak straha.
Novo lice Bjelovara.
I početak bjelovarskog novog doba.
Prestanimo šutjeti. Budimo promjena.