Mnogima od nas, zacijelo se često puta čini kako je Bjelovar postao grad, gdje vladaju »cajke«, gdje nema mladih, a niti starijih bendova, koji se svakodnevno trude, rade i sviraju diljem naše države.
Iako današnji mladi jako vole »cajke«, a mjesta gdje se svira rock, punk ili neki drugi oblik alternativne glazbe, su svedena na minimum, priča je ipak dosta drugačija, kada pogledamo malo bolje.
Bjelovar ima bendove koji objavljuju albume, sviraju po mnogim festivalima i klubovima, mnogo rade i trude se. Da, vjerovali ili ne, sviraju po mnogim gradovima, ali u Bjelovaru, najčešće ne.
Zašto je to tako?
Sjećam se vremena, kada sam odrastala u Bjelovaru. Rock i punk su se »prašili«, postojali su brojni bendovi i mnoga mjesta gdje se sviralo. Sviralo se u »birtiji Zagreb«, tada legendarnom Tarkusu, Rock Clubu i sličnim mjestima.
Dobra stara vremena…
Bila su to, neka drugačija mjesta, od ovih današnjih. Mjesta s dušom.
No, da ne bi upala u nostalgičarsku patetiku ja sada želim govoriti o sadašnjosti. Koja ima mnogo toga za reći. Koja se dešava sada i ovdje, možda u tišini, jer je Bjelovar grad, koji nema razumijevanja za njih.
Mnoge dečke koji još i danas sviraju, pamtim još, otkad sam bila klinka. Rockeri, a pogotovo punkeri, često su bili okruženi, brojnim predrasudama.
Ne, ti dečki nikako nisu »alkosi«, narkomani ili slično, kako govore mnogi. Možda su drugačiji, možda žive nekim svojim stilom života, ali to su sasvim normalni dečki, kojima je njihova svirka, važan dio života. Sasvim pouzdano znam, da su to dečki s dušom.
Oni možda nemaju skupe automobile, niti ih oni previše zanimaju. U svoje instrumente i opremu uložili su i konstantno ulažu, svoj teško stečeni novac. Njihova gitara, bubanj ili neki drugi instrument, njima je glavni prioritet.
U gradu, gdje ih se gotovo uopće ne doživljava, u gradu, gdje se tijekom niza godina, nije mogao organizirati niti jedan festival, kao što ga ima, čak jedna Ivanska, oni se nekako samozatajno i u tišini, svakodnevno trude, rade, sviraju i pjevaju.
Rade to jer to vole. Iz dubine svoje duše. Oni žive za svoju glazbu.
Za neke ste možda čuli, a za neke niste. Ovo je njihova priča.
FINSKA
Finska je noviji, bjelovarski autorski bend, kojeg su 2012. godine, oformili bjelovarski entuzijasti i zaljubljenici u drugačiju tj. modernu, vrstu rock žanra.
Nastala kao trojac, nakon izdanog EP-a nazvanog »PERVERTED LOLLIPOPS«, odlučili su proširiti bend, dodatnim članom, kako bi izašli iz okvira, dosadašnjih žanrova.
Odluka je pala na saksofonista i prijatelja Viktora Ključarića, koji je iz svog instrumenta izvukao kako oni sami kažu, »najljepše i najprljavije tonove«. Time je Finska postala drugačija i jedinstvena na glazbenoj sceni.
Uz pomoć prijatelja, glazbenika Vedrana Pavina i Danijela Šćurica, snimljen je njihov prvi album, jednostavno nazvan »Finska«, a nedugo zatim je i prepoznat od strane izdavačke kuće PMK RECORDS, čime su dobili i potvrdu o kvaliteti i zanimljivosti njihove glazbe.
Vrlo brzo, postaju prepoznatljivi na hrvatskoj Alt - Rock sceni i dobivaju pozitivne i odlične kritike. To im je i daljnja motivacija za njihov rad.
Kažu da ih ove godine, očekuje niz koncerata, a osim Hrvatske, planiraju posjetiti i okolne zemlje. Planovi za budućnost su im proširiti bend za još jednog člana, raditi zahtjevnije, drugačije i samo njima svojstvene stvari.
Kažu da je njihov način, jednostavno - Finska način.
THEM MOOSE RUSH
Ovo su jako mladi i perspektivni »novi klinci« iz Bjelovara. Iako su tek studenti, u svojim dvadesetim godinama, obećavaju mnogo. Njihov glazbeni žanr je rock, ali nikako onaj klasičan. U njihovim se pjesmama miješaju mnogi alternativni izričaji. Dečki vole eksperimentirati i zbog toga se razlikuju, od mnogih drugih.
Postoje od 2011., a u tom periodu, postigli su vrlo zapažene rezultate, na raznim demo natjecanjima.
Mnoge kritike i recenzije kažu, kako ovi mladi dečki, zvuče vrlo moderno i svjetski. Zbog toga nije niti čudno, što su početkom listopada prošle godine, objavili i svoj prvi album »To Future Miss Sunshine«.
Dečki kažu kako mnogo sviraju, a od svirki bi izdvojili Vintage Industrial Bar, gdje su imali promociju albuma, u sklopu sve popularnijeg programa Good Vibrations. Njihove pjesme se »vrte« na radio postajama, kao što je Radio 101 i Radio Student.
Planiraju i suradnju sa Finskom, a kažu, kako već imaju i mnogo svojih novih pjesama, te se spremaju, na snimanje svog novog albuma. U jednoj sam recenziji pročitala, kako su dečki jako obećavajući, ali da im je najpametnije pokupiti stvari i otići u Veliku Britaniju. I ne zvuči tako loše…
Kažu, kako su u Bjelovaru, imali priliku svirati samo dva puta. Jednom prilikom s Finskom i Pressantom, a drugi puta s Cold Snapom i Insolitvsom iz Varaždina. Zbog slabe posjećenosti i opće nezainteresiranosti Bjelovarčana prema autorskom radu, odlučili su publiku potražiti u Zagrebu, što se pokazalo kao pun pogodak. Bravo dečki!
ZAYN
Dečki iz Zayna, također su sasvim drugačiji. Njihov stil je poseban i teško ga je strogo definirati.
Oni ga definiraju kao experimental /noise/post.
To je četveročlani, instrumentalni bend iz Bjelovara, nastao drugom polovicom 2011. godine.
Nakon promjene u postavi u drugoj polovici 2012. godine, odlaze u studio, te u studenom objavljuju svoj prvi službeni EP - MEDEIA. To je konceptualni album, zasnovan na Euripidovoj tragediji, Medeja. Glazba se koristi u istoimenoj predstavi Bjelovarskog kazališta, čiji je redatelj Marko Dragičević, član benda Zayn.
Izvedba uživo, sastoji se od skladbi, koje će se naći na prvom LP-u koji planiraju snimiti u drugoj polovici ove godine.
Dečki mnogo vježbaju, sviraju i eksperimentiraju. Svirke imaju po mnogim gradovima, rijetko kada, u našem gradu.
PETAR PUNK
Tu su i naši, već popularni i svima znani, dečki iz benda, Petar Punk. O njima već mnogi dosta znaju, a njihovih obožavatelja je dosta.
Petar Punk je bend iz Bjelovara, nastao 2007. godine, od članova bjelovarskih punk, rock i blues bendova, s početka i kraja devedesetih (Krampussy, Dirty Drunken Dogs, K.U.M, K.r.a.a.m, Žuti Kaputi, Otpisani, Mojo Run...).
Sviraju autorske pjesme, punk rock žanra. Do sada su izdali, tri demo albuma pod nazivom;
»Mala noćna polucija« (2007), »...kratko ali glupo..« (2010), te »Per anus ad astra« (2012.).
Naš poznati bend godinama već svira po mnogim gradovima i klubovima, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Već su tradicionalno gosti mnogih alternativnih festivala. Sjećam se da su nekada mnogo više svirali i u našem nam Bjelovaru.
Do sada su odsvirali niz samostalnih koncerata i festivala, od kojih možemo izdvojiti, Viva la Pola, HGF, Dirty old festival, Paradeplatz, Viva la punk i mnogi drugi. Naši najpoznatiji punkeri, poznati su posvuda.
Vrijedno spremaju materijale za novi album, koji će početi snimati, vrlo brzo. Također je u pripremi i snimanje spota.
BJELOVAR - GRAD KOJI NE VOLI ONO ŠTO JE DRUGAČIJE
Kako vidimo, Bjelovarska alternativna scena postoji, kao što je i postojala i prije.
O njima, većinom nitko ne govori i ne piše, osim kada imaju neku svirku, što je ovdje jako, jako rijetko.
No, mjesta za žive svirke, sve je manje. Ako izuzmemo Havanu, gdje »njihovi« bendovi sviraju uživo petkom i četvrtkom te Mario koji isto ima žive svirke, ostaje nam Klub, koji je također kroz vrijeme, broj koncerata i svoju ponudu, sveo na minimum. Tu je i Alcatraz, koji radi po sistemu »sve što vole mladi«.
U Pandi caruju »pevaljke«, a na nekim drugim mjestima, DJ- evi. I sve bi to bilo u redu, kada bi se pružila šansa i prilika, našim autorskim bendovima. Oni su domaći dečki, sami stvaraju svoje pjesme i ulažu mnogo truda i svog vremena, kako bi ostvarili svoj cilj.
Možda im publika nije mnogobrojna, ali sigurna sam da postoje grupe ljudi, koji ih vole i slušaju.
Bjelovar je oduvijek bio grad, gdje se sve što je imalo drugačije, u startu odbacuje. Proširiti svoje vidike i popularizirati ono, što je naše, u glazbi, kao i u drugim stvarima, tipični je bjelovarski način razmišljanja.
Možda jednoga dana kada odbacimo svoje predrasude i način razmišljanja, kada pružimo šansu nečem drugačijem i novom, možda tada prerastemo iz provincije, u nešto veće i šire.
U grad, koji ne odbacuje svoje, koji će svoje staviti na prvo mjesto i koji neće uvijek misliti da je susjedova trava zelenija.
Možda jednoga dana, kada jedan naš bend postigne globalnu slavu, možda tek tada shvatimo, da smo itekako zakazali. Da smo trebali i mogli, prepoznati ono, što nam je cijelo vrijeme, bilo ovdje pred nosom.
Svima nam želim grad u kojem ne vladaju predrasude, u kojem neće više prevladavati mišljenje, da su rockeri, punkeri i alternativci, neki »loši« dečki. Sasvim pouzdano znam, da su to dečki s dušom, koji žive za glazbu i vode, sasvim normalan život. Možda drugačiji od mnogih drugih, možda drugačiji od našeg, ali je njihov.
A našim dečkima, želim još mnogo, mnogo albuma, mnogo svirki i uspjeha u budućem radu. I da ih možda jednom, naš Bjelovar prepozna i prihvati.
P.S.
Njihove pjesme možete poslušati ovdje, a još ponešto o njima možete saznati pak ovdje.
