Neki žale, drugi se ljute, treći su preneraženi, a četvrti likuju. Peti puštaju maglu. Svi isijavaju emocije i zato ničiji javni iskaz nije vjerodostojan.
Jedino stoji činjenica: uhićen je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić zajedno s još 18 suradnika, kako iz gradske uprave tako i »časnih poslovnih ljudi«.
Uhićen je čak i gradonačelnikov vozač sa čijeg je telefona Bandić češće zvao nego sa svojeg.
Kada odvjetnik kaže u mikrofone i kamere »…da je uhićenje pažljivo tempirano kako bi se u njegovoj sjeni zaboravilo na drugo jedno važno suđenje«, kaže odvjetnik uhićenoga koji, vjerojatno impresioniran trenutkom, i ne shvaća koliku je glupost izvalio. Milana Bandića i njegovu mrežu javno se, u novinama, sumnjiči za razna nedjela za koje se vjeruje da su utuživa barem desetljeće i pol.
Koješta. Na naslovnim stranicama ima mjesta za sve kriminalce. Pa kada odvjetnik kaže da su njegovog klijenta uhitili da bi se skrenuo pogled s klijenta nekog drugog odvjetnika, on si svašta umišlja. Ponajprije o važnosti svojega klijenta. Inače, ovo uhićenje tek treba dovesti do suđenja, a u Münchenu se upravo sudi. Ovdje je riječ o mažnjavanju love, a u Münchenu se radi o ubojstvu onih »s dozvolom za ubojstvo« koji su se malo previše zaigrali.
ONI KOJI ŽALE I ONI KOJI SE VESELE
Zbog uhićenja ponajprije žale oni koji su s Bandićejm bili uigrani. Te igre više nema, kao ni stabilnog dotoka novca. Od nedjelje će ta pravila biti drukčija.
Zbog uhićenja žali i onaj sloj lumpenproletarijata kojima je Bandić dolazio kumovati desetom djetetu, ili prosuti šljunak po ulici u kojoj bi se s prvom kišom tonulo u blato. Ti su ljudi imali osjećaj da »Bandić nešto radi« kad je proširivao ceste prema trgovačkim centrima, gradio fontane za njima posve neshvatljive iznose.
Posve se sigurno ljute oni kojima je prvi put obećan neki posao. Sasvim sigurno će ga izgubiti.
Preneraženi su oni koji su patili od sindroma »nevina u ludnici« jer su svoje stavove formirali oko Bandićevih javnih istupa, a on se cijele karijere trudio da o sebi ostavi dojam odlikaša.
Likuju svi kojima je Bandić zbog prirode posla bio nezaobilazna stanica. Mnogi su razbili glavu nadajući se da je za ono zbog čega su trebali (i) Bandićevu pomoć bilo zakonito, čisto, moralno opravdano, a dobili su šipak. Takvih je više nego onih koji su zahvalni. Neki su na zid kod Bandića naletjeli više puta, svaki put se nakon debakala lupajući po glavi o tome da prije »nisu ništa naučili«.
Nesumnjivo je da su uhićenje proslavili u Resniku, selu na jugoistočnom obodu Zagreba, jer to najvjerojatnije znači da Pripuz (uhićeni poslovni čovjek) tamo neće graditi palionicu kojoj se protivi lokalno stanovništvo, struka i nevladine udruge. A jedino ju je – iz nepoznatog, ali zamislivog razloga – gurao Bandić.
Vesele se i oni koje je na njihove oči Bandić prevario, obećao pa nije izvršio (za takve se slučajeve ne čuje), ili su mu se izravno usprotivili, iz nekog svog interesa, ili jednostavno jer im je Bandićev stil antipatičan.
Svi ti emotivni ispadi, kao i riječi kojima se prati, potpuno su nevažni. Bilo da govori kumica s placa ili doktor pravnih znanosti, svejedno je.
STRAH JE DOBAR KOMU GA JE BOG DAO
Neki su pitali »zašto nedjeljom?«. Zašto ne? Je li trebalo svakome javiti da mu se sprema uhićenje? Neki su rekli »Sve je to pokušaj da se Bandić eliminira iz izbora«. I to je bedasto. Devetnaest se ljudi ne hapsi bez debelog osnovanog razloga. Devetnaest! A izbori za koje je Bandić bio zainteresiran bili su nedavno. Projekcije kažu da ne bi imao nikakve izglede na predsjedničkim izborima.
Ali, ovo je važno: politika nije mogla izdati nalog za uhićenja, jer politika za to u kompliciranim slučajevima nije kompetentna. Naime, voluntarističko političko uhićenje Bandića moglo bi se politici obiti o glavu. Naime, političko suđenje ako ima tanke dokaze, na samom sudu bi se progoniteljima lako moglo obiti o glavu. Kad ovo ne bi bio kraj Bandićevoj političkoj karijeti, i njegovoj mreži, on bi se iz svega ovoga vratio još jači. Nadamo se da naši, u prosjeku bedasti političari, ipak nisu toliko glupi. U tom slučaju je jako dobra stvar što pravna država djeluje.
Sad je bitno da se vidi što su Bandiću i ekipi našli. Policija i sudstvo u pomoć može pozvati i poneku od onih, navodno više od dvije stotine, prijava u Državnom odvjetništvu koje su dosad prikupljale prašinu. Neka Bandićeve kolege iz županija i gradova strepe. Strah je dobar komu ga je Bog dao. Bandić se nije ničega bojao i to ga je najvjerojatnije koštalo. I nešto nervoze zbog koje ljude nikad nije znao gledati u oči.
