Tko god da izgubi izbore s tijesnom razlikom, mada je svima jasno da i jedan jedini glas više znači pobjedu, teško se miri s takvim porazom.

Pametniji će gubitak priznati, a gorčinu koja ih pritom ždere, gospodski će zadržati za sebe. Gluplji će svoju ogorčenost još dugo izbacivati iz sebe u javnost. Pronalazit će krivce svagdje, pa i u najsuludijim teorijama urote.

Ovo o čemu govorim ne odnosi se samo na Sandru Petrović Jakovinu iz stožera Ive Josipovića, koja je – zamislite, tek sada! – došla do ultimativne ideje da drugi krug predsjedničkih izbora treba poništiti, jer, zamislite, nijedno od dvoje kandidata za Pantovčak na izborima nije osvojilo većinu glasova birača izašlih na izbore!

PONIŠTENI GLASAČKI LISTIĆI ZAVRŠAVAJU U SMEĆU, FIGURATIVNO I DOSLOVNO

Postoji uzrečica o tome da gubitnik ima pravo na ljutnju. Ali od jednoga trenutka takva ljutnja je privatna stvar. Ne čini dobro onaj koji bi svojom gorčinom nastavio trovati cijelu javnost.

Protekli predsjednički izbori, međutim, imali su posve drugu pouku o prirodi demokratskih pravila za koju bi bilo šteta da je ne naučimo.

Možete misliti što hoćete o Ivanu Viliboru Sinčiću, ali su ovi izbori pokazali da je njegov iracionalni apel za poništavanjem glasačkih listića imao učinka. Sa 2,69 posto nevažećih, ili okruglo 60.000 poništenih glasova, da je samo dio glasova – uz standardnih oko jedan posto nevažećih, kojih će uvijek biti – prešao na neku od izbornih opcija, imali bismo uvjerljivog pobjednika. Možda ne i onoga koji je proglašen u izbornoj noći 11. siječnja. To je, međutim, potpuno nevažno.

Kao što sam već napisao, poništeni glasački listići nikad nisu i nikada nikome neće »poslati poruku«. Oni neminovno završavaju u smeću, figurativno i doslovno.

Vjerovali ili ne, i onim političari koji dobiju i onima koji gube na izborima, poništeni su listići samo sprdnja. Nikakav učinak poništenih izbornih listića može ih samo dodatno uvjeriti kako, izabrani ili neizabrani, ipak pripadaju nedodirljivoj eliti. Glasovi za Sinčića, kao i na prethodnim izborima za Borisa Mikšića, protestni su glasovi. Jednako tako u anketama dobar dio rejtinga danas za ORaH pripada onima koji prosvjeduju protiv establišmenta, isto onako kako su svojedobno uzlet doživjeli laburisti. U anketama i pred glasačkim kutijama.

Ako je pametan, Kujundžić će shvatiti: nije privukao ni protestne glasače. Osoba, koja je s ponekim glasom više mogla postati šef HDZ-a.

PLJUSKA OD BIRAČA

Glupo je, međutim, što se nezadovoljstvo birača današnjim izbornim pravilima ne može legitimirati. Zato se zauzimam za promjenu izbornih pravila u kojima će na svakom glasačkom listiću na izborima – od lokalne samuprave do Sabora – postojati mogućnost izbora »Ni za koga od predloženih«, a na referendumskima »Ni za jedno od predloženog«.

Zašto?

Ponajprije zato jer demokratični zakoni mogu biti još demokratičniji. Moraju poštovati najvišeg državnog suverena, a to je narod. U današnjem smislu to su birači. Nedemokratski je oduzeti mu mogućnost da se izjasni s »Ja sam protiv« na način koji podrazumijeva »Dajte nekog drugog!«.

Dakle, za to sam da se glasovi koji se danas bacaju u smeće učine učinkovitima. To se može učiniti izbornim pravilima. Demokracija mora imati mogućnost da takvi glasovi ne budu diskriminirani, nego da imaju snagu. Jer, kasno je kad nezadovoljstvo koje nije moguće izraziti na izborima eskalira u masovno ulično nasilje, palež i rušenje.

U ekstremnom slučaju, na primjer drugoga kruga posljednjih predsjedničkih izbora, što bi se dogodilo ako bi najviše glasova dobila opcija »Nitko od predloženih«? Bilo bi pošteno, a i jeftinije od nasilja i paleži, da se izbori ponište te da spomenuti kandidati suspendiraju za ponovljene izbore. A politički stalež neka nauči lekciju i predloži neke druge, s nekim drugim porukama.

Danas ni u parlamentarnim izborima nitko nije zadovoljan metodom Victora D’Hondta u kojoj se »propali« glasovi za liste koje nisu uspjele prijeći izborni prag, automatski razmjerno pridodjeljuju onima koji su postali establišment. Opcija »Ni za koga predloženog«, ako bi izbornim pravilima o učinku takvih glasova bila postavljena kao djelotvorna »kazna« poltičkom establišmentu, ponajprije bi samu politiku učinila ozbiljnijom, ili barem opreznijom.

S druge strane, lunatici koji sakupe dovoljno protestnih glasova, poput Keruma u Splitu, imali bi mnogo manje izgleda pa i motiva da uopće pomisle na izglede izbornog uspjeha.

Treći blagotvorni učinak učinio bi da izabrani političari jako dobro razmisle o tome kako koriste svoj mandat zato jer nisu bogomdani. Već na sljedećim izborima od birača mogu dobiti pljusku. Sada je križanjem, crtanjem i dopisivanjem izbornih listića ne čini ništa. Štoviše, ne šalje se nikakva poruka i ni na koji način se političku elitu kojom građani nisu zadovoljni ne može urazumiti.

S uvođenjem ove opcije siguran sam da bi broj poništenih glasačkih listića bio beznačajno minimalan, a da izađu na izbore bili bi motivirani i oni koji apstiniraju »zato jer su protiv«.

Vjerujem da bi mogućnost da opcija »Ni za koga od predloženih« za ponovljene izbore suspendira sve liste koje su dobile manje glasova, ako bi na parlamentarnim izborima dobila relativnu većinu, bila jako poučna za politiku.