Nekad simbol Amerike, grad u kojem se, i oko njega, koncentrirala automobilska industrija, bio je u najboljim vremenima četvrti najveći grad SAD-a. U četvrtak 18. srpnja navečer objavljeno je da je Detroit danas najveći američki grad koji je proglasio bankrot gradske uprave. Doslovan bankrot.

Gradonačelnik, demokrat Dave Bing, u ime gradske uprave i skupštine pozvao se na poglavlje 9 pravila o bankrotu, kojima podliježu teritorijalne jedinice.

U zlatna vremena Detroit je bio grad od 5,6 milijuna stanovnika u širem gradskom području i s 1,8 milijuna u gradskoj jezgri. Danas ih ima 700.000. I takav, taj grad osnovan 1701. godine dvostruko je veći od Okruga Jefferson u Alabami koji je bankrotirao 2011. godine, a od sada je drugi na popisu od 600 bankrotiranih teritorijalnih jedinica u SAD-u od 1937. godine otkako to poglavlje pravila o bankrot vrijedi za gradove i okruge te na 18. mjestu najvećih američkih gradova.

Iako su po Ustavu SAD-a takve zajednice izravni konstituenti pod mjerodavnošću izvršne vlasti saveznih država, Kongresu 10. i 11. amandman ne dopuštaju saveznu pomoć gradskim upravama u gadnom škripcu prema vjerovnicima. Države poput New Jerseya, Connecticuta i Kentuckyja jednostavno ne dopuštaju da se bez dozvole državnih vlasti ulaže podnesak o bankrotu.

BEZ PERSPEKTIVE – LOŠI ŽIVOTNI UVJETI UZ RASTUĆI KRIMINAL

Početak kraja Detroita, kako kao simbola automobilske industrije tako i samoga upravljanja gradom, bio je niz naftnih kriza koje su tresle Ameriku od 1973. praktično sve do 1979. godine. Novi je optimizam početo s osamdesetima pa je renesansa bila uobičajena tema među gradskim političarima te je na obali rijeke Detroit podignut neboderski grad unutar grada, Rennaissance Center. Taj je poslovni centar usporio odlazak biznisa iz grada do prijelaza u novi milenij, iako je automobilska industrija polako ali nezaustavljivo klizila nizbrdicom.

Većina je zaposlenih počela gubiti posao, proračun se sve lošije punio, policija, vatrogasci, školstvo, zdravstvo i druge društvene djelatnosti postajale su sve lošije financirane pa se, bez perspektive i u lošim životnim uvjetima uz rastući kriminal, stanovništvo počelo osipati. Napuštana su cijela stambena predgrađa, pa i bogataške kuće, ali su opustjeli i poslovni prostori u samom centru. Iako je gradska uprava poticala stanovništvo da se iz rjeđe naseljenih područja preseli bliže centru, barem zbog sigurnosti, ništa nije pomagalo. Samo 2011. godine 305.000 vlasnika nekretnina, otprilike 47 posto stanovništva koje nešto ima, nije moglo platiti porez.

DUG IZMEĐU 18 I 20 MILIJARDI DOLARA

Sada je gradska uprava Detroita od guvernera Michigana Ricka Snydera zatražila da imenuje povjerenika. Imenovani upravitelj Kevyn D. Orr ne zna koliko zapravo grad duguje. Pretpostavlja se između 18 i 20 milijardi dolara koje nema odakle vraćati. Istodobno, propadaju deseci tisuća napuštenih zgrada, uključujući i najreprezentativnije, a ni neke glavne ulice više nisu osvijetljene. Detroit se doima groznije nego bi se mnogi usudili maštati u stilu Mad Maxa. S ovakvom stvarnošću uopće nema izgleda da bi se grad mogao oporaviti. I oni koji ne vide jad nekadašnje metropole motorizacije, a mogli bi u njega investirati, zazirat će od Detroita već zbog lošeg etikete bankrotiranog grada. Da će grad biti obilježen i ako pokaže zdravi napredak potvrđuje i Daniel E. Keen, upravitelj grada Valleja u Kaliforniji koji je kroz čistilište bankrota prošao još 2008. godine. Na vidiku je daljnje neizbježno rezanje gradskih usluga, povlastica i mirovina.

Čak i poslovni ljudi se slažu, piše New York Times o završnom poglavlju propadanja grada, da je proglašenje bankrota bio jedini razuman potez. Prinudni upravitelj vjerovnicima trenutačno može ponuditi poneki cent za svaki dolar duga, a sindikatima praktično prepolavljanje prihoda zaposlenima, ali sve to nije dovoljno. Tu se javljaju i rasne napetosti u uglavnom bjelačkom Michiganu kojim upravljaju republikanci prema Detroitu u kojemu danas živi oko 80 posto nebjelačkog stanovništva, a nesreću da njime upravljaju dobili su demokrati.

46.200 ZAPOSLENIH U JAVNOM SEKTORU

"Sve to nema smisla ako se za grad brzo ne smisli efikasan plan oporavka", tvrdi NYT-u James E. Spinotto, stručnjak za tu vrstu bankrota iz odvjetničke tvrtke Chapman i Cutler u Chicagu.

Nove municipalne obveznice, koje bi mogle dodati nešto ulja u zaribane ležajeve grada, nemaju praktično nikakvog izgleda da uspiju naći ulagače. Vođe sindikata u javnom sektoru borit će se da se primijene ustavna pravila države Michigan na plaće zaposlenih u javnom sektoru i mirovine – koja to navodno sprečavaju. Gotovo je 14 tisuća ljudi zaposleno u gradskom javnom školstvu, oko 13.200 u gradskoj upravi, 10.500 u Gradskom medicinskom centru, 8500 u Zdravstvenom sustavu Henryja Forda… Prvi privatni poslodavac u Detroitu je General Motors tek na devetom mjestu s 4652 zaposlena, Chrysler sa 4517, da bi sljedeći privatni poslodavac na 16. mjestu bio kockarski hotel MGM Grand Detroit sa 3000 zaposlenih.

Javno mnijenje, koliko ga ima, u sadašnjim uvjetima u bankrotu vidi čak i malo optimizma. Već su preživjeli bankrote Chryslera i General Motorsa koje su se, koliko toliko, ustale iz pepela. Za razliku od biznisa u kojemu stečaj umjesto rezanja tvrtke na realnu mjeru može značiti i njen nestanak, s teritorijalnim jedinicama to nije moguće. Jedino moguće jest da se dug prepodesi s nominalnih iznosa na stvarne. Ipak, u doglednoj budućnosti građani neće osjetiti nikakve promjene. Školstvo i zdravstvo moglo bi još više propasti. Godine 2012. Detroit je bio grad s najviše nasilnoga kriminala u SAD-u među gradovima s više od 200 tisuća stanovnika. Prema imovini je godišnje zabilježenom 62,8 kaznenih djela godišnje u razdoblju između 2007. do 2011. godine te 16,73 nasilna djela na 1000 stanovnika uz 70 posto nerazrješenih umorstava.

Zatvoreno je više od pola gradskih parkova, a ugašeno je 40 posto javne rasvjete.