• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size


ISTINE I LAŽI O POBUNI U BOSNI I HERCEGOVINI

»NEZAMJENJIVI« PREVRŠILI SVAKU MJERU

U čiju korist ide nasilje na ulicama i kako ono nastaje? Koga se, nasuprot tomu, može optužiti za nasilje i u čiju korist? Da bi se došlo do vjerodostojne slike o tome što je u Bosni na stvari.

E-mail Ispis PDF

Jeste li čuli da je u ponedjeljak Skupština Tuzlanskog kantona prihvatila ama baš sve zahtjeve prosvjednika? Niste?

Jeste li čuli redateljicu Jasmilu Žbanić, koja je prva graknula da ništa nije spaljeno od arhivske građe? Jedva, kažete, a potvrde s raznih strana nisu doprle do vas? E, pa da vam kažemo, tih potvrda ima nekoliko. Jedna od njih je i kompetentna, koja kaže da je većina izvorne arhivske građe i onako iz arhiva prebačena na sigurno u podrume već godinu dana zatvorenog Zemaljskog muzeja, a da se u arhivu barata kopijama. Sasvim sigurno je da je »vrisak« direktora arhiva o »nepovratno uništenoj građi« na tragu interesa njegovih poslodavaca, koji i onako vatrogasno brifiraju odane medije da govore o tome da sustav »napadaju huligani i narkomani«.

SUSTAV? HULIGANI? NARKOMANI?

A jeste li čuli glasne vapaje »pametnih« koji se, kao, pitaju: »A što kad svi daju ostavke?«. Kao da od ovih koje se tjera ima ikakve koristi. O nekoj osnovnoj pravdi da se i ne govori.

No, ostavimo po strani kako je u Bosni i Hercegovini organizirana hijerarhijska piramida vlasti, u kojoj je više nego dovoljno mjesta da se »vješti« uglave i tu prednost nastave sustavno iskorištavati.

Jeste li popili prve komentare hrvatskih medija o tome da su nemiri, zapravo, urota bošnjačkog elementa da se sruše nacionalne strukture?

Ma da… u Mostaru je spaljen križ u zgradi HDZ-a, rekli su Milanoviću koji je s namjerom da »smiruje« tenzije posjetio samo Mostar – s obrazloženjem kojemu se smije svatko tko otvori zemljopisnu kartu – »jer je bliže od Sarajeva«. To bi značilo, pobunili se Bošnjaci da bi srušili ostatke »hrvatske nazovi-autonomije« u kantonima (u prijevodu na hrvatski – županijama). Isto to, o nekakvom »uvozu bošnjačkog prevrata«, glagoljao je notorni Milan Dodik, kako u Banjaluci, tako i u Beogradu, kamo je brzo otišao po »savjete«.

Zanimljivo, neke vlasti ponovno odgovor na nemire traže u svrstavanju pod nacionalne zastave, a neke druge prosvjednike osuđuju zbog huliganizma.

IMA LJUDI KOJI NISU PRIMILI I 54 PLAĆE!

Najprije malo o izvrtanjima da se u tim prosvjedima radi o invaziji jedne ustavne nacionalne komponente BiH (za one koji ne razumiju – bošnjačke) s namjerom da se prikriveno uličnim udarom zapravo izvodi invazija na »nacionala prava« drugih. Ulična pobuna protiv svih razina političke »elite« prije šest dana izbila je u Tuzli napadom pobješnjelih građana na kantonalne ustanove. Pa pogledajmo tko se protiv koga pobunio?

Područje Tuzlanskog kantona od gotovo 2650 četvornih kilometara nastava gotovo nešto manje od pola milijuna stanovnika. Ne zna se koliko ih točno ima, ali se zna prijeratni etnički sastav. Bošnjaci čine 60 posto, Srbi 28 posto i Hrvati 9 posto i regiji u kojoj je u to vrijeme živjelo oko 950 tisuća stanovnika. Danas na gotovo prepolovljenu brojku ondje otpada oko sto tisuća nezaposlenih, a radno sposobnih stanovnika! Pa vi sad vidite kako krulje crijeva Bošnjacima, i zvuči li po nečemu drukčije kruljenje crijeva u Srba, Hrvata ili bilo koga drugog. Jer ima ih koji negdje i »rade« ali ekstremni nama poznati podatak kaže da tamo ima ljudi koji nisu primili i 54 plaće! Zgražanje nad uništenim zgradama u nevjerojatnoj je disproporciji sa zgražanjem nad uništenim životima.

Eto, toliko tome koliko je to fenomen za »izvoz« u druge kantone i entitete!

130 MINISTARA KOJE POSLUŽUJE BIROKRATSKI APARAT

Pobuna se u međuvremenu proširila na Brčko, Cazin, Kladušu, Živinice, Zavidoviće, Travnik, Bugojno, Čelić, Vitez, Visoko, Teslić, Konjic, Kladanj, Odžak, Kalesiju, Zenicu, Sarajevo, Prijedor, Mostar, Livno… ispravite nas ako smo neko veće mjesto propustili!

A hrvatska vertikala iz Mostara i dalje tvrdi da je »350 Muslimana poslano da (zamislite!) dođu na zapadnu stranu i zapale zgradu HDZ-a«!

Sjećate li se imena Berine Hamidović? One tromjesečne bebe koja je ljetos umrla samo zato jer država nije bila sposobna novorođenčadi dati jedinstveni matični broj, radi čega nije mogla preko granice po bolju liječničku skrb? Cijeloga je ljeta ulicama gradova BiH plamtio bijes, a sve se vrtjelo oko parole »Otkaz!«, dakako, parazitskoj političkoj piramidi. U toj zemlji ima 130 ministara koje poslužuje odgovarajući birokratski aparat, a nisu bili sposobni dogovoriti se kako da se novorođenima izda obični državljanski dokument! Neke tragovi o tom buntu mogu se vidjeti na Facebooku ovdje. U međuvremenu je, samo zbog toga umrlo još nekoliko beba, a za liječenje svih su, kao i za Berinu, ljudi među sobom prikupljali priloge od svojih bijednih crkavica. A ljudi koji »čine državu« valjda su odahnuli kad su prosvjedi utihnuli s dolaskom jeseni i zime.

Pogrešno!

U ČIJU KORIST IDE NASILJE NA ULICAMA I KAKO ONO NASTAJE?

I dok nebošnjačke stranke guslaju po spinu o nacionalnoj ugroženosti ovim nemirima, većinske bošnjačke strane SDA i SDP odjednom su počele guditi po antieuropejštini! Zvuči li vam taj »plan B« odnekud poznato? Ukratko, nitko da iz politike pisne o tome da su ljudi na umoru od gladi, neimaštine, besperspektivnosti i gorčine zbog očigledne pljačke. Jer, u Bosni svi sve poznaju pa se tako zna i tko je što pokrao. Ti, u koje ljudi na ulici upiru prstom, ili bježe sa svojim milijunima na sigurno, ili ljude na ulici vrijeđaju da su huligani i drogeraši te šalju policiju i prkose onim i dosad neizrečenim »A što nam možete!«

Teško je vjerovati političarima, pa i Visokom predstavniku EU Inzku koji ima ovlasti da nacionalističke čelnike mlati po glavi, ali ništa ne poduzima, koji kažu da je »problem u dejtonskom uređenju«. A u to se, kao, »ljudi s ulice« ne razumiju. I još ih se sumnjiči, ako demonstrante već nije potakla neka politička opcija s pučističkim namjerama, da će prosvjede »kidnapirati« neka politička stranka.

Dakle, oni koji sada u fortissimu trube kako su nezamjenjivi galame, samo radi toga da se ne bi eventualno čulo ondje zapravo još ima poštenih, pribranih, razumnih i kompetentnih ljudi. Danas možda manje nego prije godinu dana i JMBG krize, ali ipak više nego danas kada se ulicama uz prosvjede valja i nasilje. Tko nije razumio lanjsku, neće razumjeti ovogodišnji novi krug krize, a još manje predvidjeti kakav bi mogao biti ishod sljedećeg kruga. I tko bi još ostao kad se taj krug pakla ispuše.

Evo primjera takvih, prisebnih, pametnih. To je sociolog Esad Bajtal. Pogledajte i poslušajte njegov 20-minutni nastup od 7. veljače. Ako niste voljni poslušati njegov način sažimanja sažetaka, onda jednostavno sami dajte odgovor na njegova pitanja. U čiju korist ide nasilje na ulicama i kako ono nastaje? Koga se, nasuprot tomu, može optužiti za nasilje i u čiju korist? Da bi se došlo do vjerodostojne slike o tome što je u Bosni na stvari. E, to je.

A još nismo počeli pobrajati tko što na vlasti ima, i kako je to stekao. I koliko volje ti imaju da išta učine za gladne i obespravljene. Jer, oni su, jel’te, jedini sposobni?

Danas se doima kao da »bosanska elita« ima svojevrsni »sindikat elite« koja je ovoga trenutka organizirana bolje od ljudi na ulicama. Posjet premijera Milanovića Mostaru može se protumačiti jedino kao solidarnost s tim sindikatom.

Ažurirano ( Utorak, 11 Veljača 2014 11:40 )