Naravno da je Rokatanski dobio nekav lišajčićićići na leđima kad je tata osvojio kviz na RTL-u, i pred pol Hrvatske se zakleo da će ga voditi na Tour de Toplice, grrr...

Pa smo povodom odličnog uspjeha završenom prvašiću priredili odlazak u Bjelovar na međunarodni retro fest, kostimiranu Terezijanu, što je Rok iskoristio za posjet Luna parku, a ja za švepsić sa starom ekipom.

I dok se najpopularnijim Bjelovarcem, nakon one tete na Zdenka siru, veličanstvenom Lebowskom iz starog Cosma, nisam stigao ni najaviti, Proveo sam divno vrijeme s Božom i njegovom djevojkom, Štefanom na ćevapima, i uživajući u prekrasnom parku s paviljonom.

LJUBAV PREMA PAVILJONIMA

Nevjerojatna je ta ljubav mene i paviljona, tog pankera zatočenog u ovom salu koji više od boljeg stola u najfensi bistrou, više voli derati bambuse po gradskim parkovima...

U Koprivnici valjda imam i svoje rezervirano mjesto, pred Jabukom, u Maksimiru, Petrinji, gdje god je nešto ovalno, mene podzemne vode zovu na tulumarenje.

Ovoga puta nisam tulumario, samo sam se divio ljepoti zelenila i urednosti grada, o glazbenom ukusu se ionako ne raspravlja, ali rekoše mi da ima i puno rokerskih birtija, a da je Terezijana ipak narodno veselje.

Bilo to narodno veselje ili ne, na ulicu je izašlo i staro i mlado, skockano, lepršavo, prozračno i ponosno na svoj grad, ukratko prekrasna slika, i idealan savjet za sve one kojima se vikendima ne gnjavi po autocestnim gužvetinama.

STRAŠNI RANGES

U Bjelovaru je Terezijana završila, ali je sljedeći vikend Picokijada u Đurđevcu, pa ako ne završim na godišnjem mitingu Ljubitelja Tripica u Belom na Cresu, eto Ribe među Picokima!

Rok je inače nakon tobogana i trampulina, vlakića i kuće strave, posegnuo i za onim svojim pogledom mačka iz Shreka, pa sam morao s njim u Rangers.

Za neupućene, riječ je o vrtuljku u obliku čekića, s dvije košare koje se vrte u krug, skroz, okomito...

Nakon najbržeg rollercoastera na svijetu u Yokohami 2003., lijepo sam rekao da ne želim svoj unutrašnje organe izlagati nikakvoj pogibelji takve vrste, ali Rok je prošao s pet, i ja sam taj vikend bio njegov rob, još mi se podriguje od ćevapa i hrenovaka...

I sjeo sam u to čudo, i pozlilo mi je, i mislio sam da će mi puć ramena, i opast ruksak, i iskočit oko iz duplje, ali smo ipak došli na polaznu točku.

Neki tip nas je otkvačio, a ja sam ga pitao, oprostite gospodine, jeste li vi Bog, a Rok se počeo tako smijati da sam vrlo brzo zaboravio na bolove i mučnine.

Iako su bili na putu da poljube bjelovarsko tlo dok sam mu čelom stremio s dvadesetak metara visine, o čevapima kod Vinka možemo reći samo sljedeće:

RIBAFISHOV ULTIMATIVNI TEST ĆEVAPA U SOMUNU BR. 37: URBAN GRILL SARAJEVO

Vinko Grill

Bjelovar, A. Šenoe 13., u centru, od parka prva desno

Cijena: Ćevapi 29 kuna, 8 kuna kajmak

Ćevapi oblik: Četiri pločice, skorene na polovima

Ćevapi okus: Aromatično, slano, sočno, ali nedorečeno

Luk količina, okus: Taman, iako naoko blag, isušio mi je usta na dva dana

Lepinja: Friška, meka, iznutra čak i malkice sluzava – izvrsno, možda malo prenezapečena

Opći dojam: Iako Štefan kaže da su ovo ultimetivni bjelovarski ćevapi, glasine kažu da ću se još morati vraćati. Klasična banjalučka ćevapska kockična škola, malo previše zove na dosadnoću i neuzbudljivost Rubelja. Ima tu svinjskog veselja, arome, sočnosti, lepinja je na mjestima u kojim je dodirivala ćevape mirisna, masna i jako jako fina, čak nekako svilenkasta i slatka. Luka dovoljno, konobar me poslušao kad sam zamolio malo više, pa sam dobio fakat puno, kajmak vrhnjast, ništa posebno, preskup. Miris ćevapa je čudan, nekako riblji, ali nakon par isprobanih sarajevskih franšiza, zaključio sam da mi nepce ipak preferira meso od više vrsta životinja. Malo skorene pločice, preslano meso, ali kompletan dojam pozitivan. Ugodna, iako pretiha terasa, pokoji bilder u prolazu, iznimno ugodan i pristojan konobar, pa ako ubace malo više začina i ljubavi u ćevape – vidimo se opet!

Ocjena: 6,5

Moje stare recenzije možete pročitati na mojem blogu.

DOLAZIMO I DOGODINE

Onda smo išli gledati kako puca top, prolaze maskirani ljudi na konjima i ustoličuju Terezu, da bi se još i uslikali pored topa za uspomenu jer mu nisam dao da se pentra po drvenoj konstrukciji dvorca.

Djeca vole ćevape i Lunaparkove, dane gradova, kostime i buku, pa smo i Rok i je uživali, i dogovorili da dolazimo i dogodine, ali bez Rangersa, nemojte reć Rokijani, fala – ionako je sutra morao pješke na Sljeme, ali o tome drugi put...