ONA

Sve počinje iznenada zanimljivim češkanjem u predjelu pipice. Onda te svrbi. Na kraju se mufić čoha brže od kolibrića s diarejom.

Tada se sjetiš da se njemu one večeri nije dalo navuć kondom jer je već legao i postigao radnu temperaturu, a znaš što se događa kad mu se ohlade noge, pa mu proklinješ rod i broj i razmišljaš s kojom droljom je opet bio…

A onda se puno lakše i brže nego ikoji muškarac na Planetu naručiš kod čika gineta.

Prvo uđeš na oralni tj. verbalni pregled gdje moraš reć nadrkanoj sestri i nepoznatom stričeku sve što te muči i o čemu lažeš frendicama i pogotovo staroj

Braniš pijanu debelu svinju doma i (sve za image) ginetu govoriš kako je savjestan, pere se, ne vara, brine o spolno-prenosivim bolestima jer naravno, nikad ne bi bila s nekim luzerom, Naime, ni sam gine nije za bacit

Dobro poznati ritual – piškenje, lagano pranje (improvizacija s wc papirom iznad lavaboa), skidanje do pasa (s donje strane, naravno, a ne kao Ribafish na kolonoskopiji) i na stol…

Širi noge (opet… svijet se urotio protiv žena).

On joj prvo promatra breskvicu, a ona razmišlja je li depilacija uspjela, jel se gdje porezala kod brijanja, kako joj šupčić izgleda pod neonskim svjetlom, i jel joj raspuštena kosa izgleda dovoljno zavodljivo na ležaju.

Nakon pregleda odokativnom metodom te mumljanja koje može značiti ama baš svašta, doktor uzima veliki metalni penis koji je podsjeća na gebis od aliena. A i dodir je sličan.

Tura joj aliena. Boli. Ima osjećaj da pokušava israt zvučnik od linije, a zatim ga gine uz suosjećani smješak na licu laganim okretajem šarafčića još raširuje.

Ima filing da je koljna prasica koju su onesvijestili i zavezali za stražnje noge na ono za klofat tepihe, i taman počeli rezat na pola. A on joj se samo smješka…

Konačno, vadi ga van (bar je kratko trajalo, a ne sat i pol pikanja s onim njezinim).

Slijedi grand finale – doca stavlja prste i čačka. Dugo čačka. Mečku. Boli. A ti se sjetiš onih tuluma u prvom srednje kad se prvi put napijala, i nikako da te puste spavat

Kad misliš da će te sad odvest na večeru, vodi te na ultrazvuk.

Na kraju ti kaže da će rezultati biti uskoro, a onda trebaš iskeširat. To boli najviše od svega.

Dođeš doma sva nažuljana i nadrkana jer si mogla kupit jednu cipelu ili torbu i pol za te pare, a onda bi on još htio snošajčić. Glumiš glavobolju…

ON

Zanimljivo peckanje gornjeg dijela najboljeg frenda za vrijeme prvog jutarnjeg pišanja potiče te na razmišljanje nisi li sinoć ševio do iznemoglosti.

Dok se s osmjehom pokušavaš prisjetiti sinoćnje divlje taslačine i priče koju ćeš ispričati raji u birtiji, po jezivom smradu uree zaključuješ da si ipak samo bio jako pijan. Jer još nije sezona šparoga…

A pišo svrbi i pecka i dalje, i to u nekoj boji neke čudne tropske ribice.

Odlazi k njoj s namjerom da je optuži da se torbala s rezervnim golmanima Kamen Ingrada, ljudima žabama i pingvinom koji skuplja za kablovsku, ali se sjeti da mu se omaklo neki dan na tulumu koji joj nije spomenuo.

Svejedno, ne pada mu napamet da ide doktoru, nego se maže nekom šugavom mašću tri dana dok ne zaboravi oprat prst i krene kopat nos, pa mu propadne cijeli dan.

Kad se situacija s peckanjem ponovi i kad joj vidi krvave oči zbog nove ture antibiotika, nevoljko krene kod čika ureta.

Ružna čekaonica opće prakse i neugoda zbog tete doktorice koja mu piše ispričnice kad zaboravi na predavanja.

Na specijalističkom pregledu su bili mnogi ljudi, pa će i on preživjeti, tješi se dok ulazi u tužnu sobu ružnom ćelavom debeljku koji navlači gumene rukavice.

Striček se igra s njegovim najmilijim ko da ga je na cesti našao. A mali se stisnuo kao zakržljali krak od fetusa pigmejske hobotnice.

Čiča ga nateže i razvlači, nešto mrmlja u bradu i serucka na latinskom dok mu ti u facu lažeš da se štitiš i pereš i higijeniziraš redovito, a ne samo nakon seksa.

Taman kad misliš da si gotov i da ti ne gine još tri tube iste kreme od koje su ti nosne dlačice nehotice zauvijek posivile, kroz ordinaciju prođe jedra sisata sestra u onoj semipermeabilnoj odori.

Što zbog reakcije na sestru, a što zbog toga što bi ju on trebao ševit, a nemre jer ima mlađih doktora, dida te primi za ćunu kao da je njegova, ljubomoran kaže da legneš jer ti treba napravit bris uretre.

Iako ti to zvuči kao ime estonskog etno-trash benda, liježeš sa sumnjom.

Krah, katastrofa, bol, poniženje, stid, antagonizam, kraj. Pa onda još i drugi štapić, mama…

Suznih očiju na jedno uho čuješ godinu u kojoj bi ti možda mogao biti gotov nalaz i napuštaš bolnicu kao vojnik koji je izgubio četu, lasica okot, časna vibrator…

Potpisuješ sam sa sobom jedinstven ugovor da više ne guraš tamo gdje i drugi bez priručnih sredstava. Do prvog jačeg tuluma...