Većina mužjaka koji su u dogovorenom ili promašenom braku, subotnjim noćima oblijeće oko narodnjačkih klubova hrvatskih gradova i sela u potrazi za brzim i lošim snošajem s pripadnicama ljepšeg spola. Iako moralisti na to gledaju s gnušanjem – pošto za time uvijek ima i potražnje i ponude, evo kako to otprilike izgleda.
Nekad je seks u autu bio divan, nevin, mukotrpan, blesav... Sjedala su bila nepomična, sve je bilo tvrdo, neudobno, usko, bez klime i radija, lakše se bilo ševiti na stijeni, dok je danas unutra gotovo kao u svemirskom brodu. Naravno, ovisno koliko vam vrijedi tutač. Pošto dužim Clija iz 2003., ali i stan od sto kvadrata, nisam nešto kompetentan mljeti o ovoj temi, no kako moji poznanici imaju običaj svaki skalp prokomentirati pred punom birtijom, tako se nešto i sazna. Iako su to većinom lovačke…
Kako je kod nekih primjeraka sva lova uložena u skup i velik auto, tako se klasični hrvatski disko-galeb (onaj koji kruži oko kluba), uglavnom oslanja na mogućnost seksa u svojoj makini. Pa unutra ima svega, od kondoma, do krekera i barem tri vrste krunica radi boljeg dojma. Ali nikad i vlažnih maramica, ipak se furaju na neke opake mafijaše… Rijetki primjerci autoseksaša imaju uz mrcinu još i svoje gajbe, tek poneki s par frendova zajednički unajmi skromne garsonjere s kaučem i desetak plahti, tako da je najveća koncentracija upravo na stražnje sjedalo njihovog BMW-a, Audija ili Mercedesa. Svi mrze šupke s Land-roverima i SUV-ovima, oni su u rangu jahti, što brojne ženske pripadnice vikend seksa, itekako znaju cijeniti. Najveća je prednost automobilskog seksa oko tri ujutro, u tome što je stančić najčešće toliko daleko, da se do njega djevojka malkice ohladi od zanosa kojeg je dobila plesanjem, alkoholom i zabranjenim supstancama koje se na takvim mjestima distribuiraju na kilograme. Dok policija obilazi rokerske birtije…
Naravno, osim fukodroma u okolici diskača, tu su još i oni u šumarcima, na parkinzima, i Zagrepčancima toliko dragom Sljemenu. Najveći problem u šumskom auto-seksu leži u tome što su žene čule za tamo nekog Paravinju, pa se baš nešto i ne opuštaju previše u gustoj bukovoj šumi prateći sitna svjetlašca, zvukove prirode i pokojeg usamljenog masturbatora koji nastanjuju to područje. Parkinzi su sjajni jer vidiš tko ti prilazi, ali i gubiš koncentraciju kad netko parkira metar od tebe i još ti namigne – to buraz, samo ti daj! Obale mora i jezera su isto česta pojava, no šesto smo izloženi bijesu komaraca (a mora prozor malo biti otvoren) i nadi u ručnu kočnicu. I mrzimo ribare na sviću, što osvijetle joj kliću… Sljeme je najgenijalnija lokacija za brutalno sirovog muškog stanovnika metropole koji je odlučio dobiti te večeri nešto više od poljupca, pa su česte ucjene – ili mi daj, ili ideš pješke dolje. A kako 14 kilometara nije za odbaciti…
Uglavnom, nije nam jasno kakve to žene moraju biti da s nepoznatim muškarcima sjedaju u aute i idu se malo provoziti, i vjeruju da će im ćelavac recitirati ranog Nerudu, ili im pokazivati fotke s ljetovanja, ali ispred Zvona potpisujemo da bi nasilnike trebalo javno nabiti na kolac. No, naravno, i tu ima divnih priča, i velikih ljubavi, i stanova u kojima zaljubljeni žive sa širom obitelji, pa im je ovo jedini izlaz… Kao i muške i ženske prevarantske gamadi koje žicaju frendove da ih tagtiraju na fotkama dok oni pijani ližu mirisni borić umjesto spolnog organa! Nekad nije bilo morona koji su te na fukodromu slikali blicom, bilo je manje uličnih svjetiljki, i ljudi su imali poštovanja prema autašima. A danas, i danas svatko ima pravo u svojoj pokretnini raditi što mu je drago, pa pustite ljude da se vole. Barem dok su parkirani…
