ONA

Orna i vesela od devet ujutro skakuće po stanu i pjeva neku krištavu radosnicu od bogatih nesretnih  urlačica  tipa Cjeline Dio, Čmaraja Operi ili Vritni Hjuston Rokets.

Ne prestajući tulit kao kit koji samo što nije pronašao izgubljeno jato, okupira kupaonu i daje sve od sebe, jer, pobogu, pa nije vidjela roditelje skoro mjesec dana, a ima dva para novih cipela i pregršt tračeva.

Depilirala se, namazala, kremirala i namirisala... u sebi sva vesela smišlja i pogađa što će biti na meniju.

Gubi još sat vremena na odijevanje, ulazi u auto, a raspoloženje joj ubija činjenica - kako je on mogao krenuti neobrijan i nepodpazušnonaprskan.

Srećom, to ju je podsjetilo da nije obrijala desnu potkoljenicu i iz nesesera vadi britvicu te se struže laktom polunamjerno ometajući vozača.

Dolaze do stana njenih roditelja, a ona shvaća da je on u trenirci. Bože, a lijepo joj je govorila mama...Na rubu je suza.

Srećom, njena majka joj se veseli kad ovaj kreten neće, njeno rame je uvijek tu, i padaju si u srdačni zagrljaj.

Mami slučajno ne promakne brada i trenirka, i ostaju u kutu hodnika dok ne olaju sve što je đubre zasralo u proteklom razdoblju.

Svi njeni najdraži rođaci su tu, čak i najmanja dječica koja lepršavo trčkaraju po svim sobama.

Molim!? Taj njen ne želi piti aperitiv s njenim ocem. O sramote...

Dječja razigranost i spontanost ju toliko vesele da bi odmah rodila troje odjednom. Igra se s njima i svako malo pogleda svoju – ah, bolju polovicu u oči ne bi li mu dala nešto do znanja.

Mama se tako divno potrudila s pečenom patkom na sečuanski, njokama na mandarinski i vijetnamsko-gornjovoltskom salatom od karanfila s tučkom marelica i dijafragmom paprati.

Tako je veselo kad dvadeset ljudi ispod glasa zapjeva divne starogradske napjeve.

Gle, moj najdraži se malo opustio, konačno...

Pa on je počeo lokat? Dušo, prestani, dušo idemo doma iz ovih stopa. Stjapane? Idijote!

O, ne, ne na stol...

Mama tješi svoju uplakanu curicu dok odlaze kući, a susjedi na stubištu pale svjetla i klimaju tužno glavama.

Durenje.

ON

Umoran i krmeljav pokušava shvatiti koji je dan, i koji je penis onoj njegovoj da rastura po kupaoni

Iznerviran bukom nekako se diže i shvaća da je cik zore, a k tome još i blagdan. O, ne. Zar je opet došao taj dan. Rađe bi išao na misu priznati većinu perverzija, ali mu i svevišnji okreće leđa.

Pokunjene glave poput kokera pred eutanaziju kreće olakšat mjehur.

U kupaonicu se ne može pa trči u kuhinju i s olakšanjem osloboditelja Narnije piški među suđe.

Čeka 4 sata dok se ona ne spremi ubijajuć vrijeme starim tekmama na videu, igricama te lošom  prošlunoćsamsezapio do tri minute kratkom drkicom.

Kad je spremna i izađe, on pokuša ući, ali ga miris parfema i laka za kosu natjera na instant bljuvanje svega s noćašnjeg tuluma.

Hračne u lavabo, opere zube bez kalodonta i čeka je još jako dugo spreman u hodniku.

Bezrazložna svađa u autu zbog njegove brade.

Još bezrazložnija svađa na stepenicama jer je normalno – u trenirci. Pa ne idem u kazalište!?

Punica otvara sva u umjetnom smješku koji joj kida protezu. Ubija ga pogledom efikasnije od čete nafiksanih marinaca. Pakao. Smrt. Jeza.

Pa, da. Okupilo se cijelo krdo kretena sa sela i tona slinave žgadije koja će mu izgubit zippo i bar dvaput ga grunut u jaja dok se love pod stolom.

Njen tata mu toči neku usranu pregorenu otrovnu rakiještinu od divljeg kestena, a u želucu mu još titra lak za kosu...

Osjeća se očajno, nešto između scena iz Grčkog vjenčanja i jezivih domaćih reklama za čips.

Opet zgorena kokoš.

Isuse, opet će se derat i gledat me u oči i lupat ispod lakta da i ja moram urlat s nijma. Pukni puško, dajte mi one rakije.

Ajme, pa to je onaj isti otrov. Ali moram. Umrijet ću inače...

Opet ona priča kad je ona pala s kruške na kokošinjac, pa se cijelo selo smijalo, a njoj lakat i danas felša kad grmi. Još rakije. Flašu!

Ajmo za mene jednu od Hrašćanskih dukata, ožeži, opa, jeb...

Zagrljen sa puncem pjeva nepoznate klingonske dok zajedno stružu fasadu haustora i tu i tamo padnu pa nastave lokat na ležečki.