ON
Ne kreće voziti bez plastičnih, uz čeonu kost pripijenih crnih naočala.
Obavezno je s nečim u ustima (žvakom, cigaretom, čačkalicom, slamčicom ili granom masline), da privlači pažnju na semaforima i pri prolazu uz inn birtije kraj ceste.
Lijeva ruka mu je crnja sedam puta od ostatka tijela jer prozor mora biti otvoren, e ne bi li se čulo treštanje cajki, rnb-a, ili možda uspije zašlatati neku nesretnicu na rivi.
Ljevica mu je iz istog razloga i duža par centi, a ima i ožiljaka od asfalta pod noktima.
Obavezne su naljepnice tipa – sex instructor, ližem ko Lassie i ostalih neuspjelih pokušaja duhovitosti na koje svakako pokaže kad utjera nesretnicu u makinu (to ja piso!).
Na unutrašnjem retrovizoru ima tonu nepotrebnih amajlija, od bakine krunice, cd-a koji navodno odbija murjine radare, tri smrdibora, još naočala, privjeska zečje šape i porebrice te zastavicu NK Zmaja iz Rtine.
Pepeljara naravno prepuna, a aroma u interijeru zagasito kužno nikotinska s tendencijom na povraćanje.
Sve je puno računa, post-ita, novina, vrećica, okrajaka pizza, kondoma, strganih karti i listića za klađenje, ali on sve to zna gdje stoji i uredno pri 130 na sat traži nešto duboko nagnut na suvozačičino bedro.
Zelenu kartu i policu osiguranja je vidio kad je podizao prve tablice. Ili to nije bila zelena karta?
Misli da je frajer ako uđe u zavoj s duplo većom brzinom od dozvoljene.
Obožava kopati nos na semaforu i bacati ostatke ispod sebe kad ih dovoljno prevrti između kažiprsta i palca pa izgube viskozitet.
Ima hrpu kazeta za koje nitko ne zna što skrivaju osim njega. Pušta ih toliko glasno da vam se bubnjić osjeća kao ciklama na Himalaji, a istovremeno vam pokušava prodati neku spiku
Čuvajte se desnice!
Pod se eventualno čisti kad se vozi baku u bolnicu, ili nikad. To je ipak dio imidža.
Na cesti se mora obavezno pokazat da je muško, što sočnijom psovkom, pokazivanjem bosanskog grba, hercegovačkog zuba, ili lupanjem dlana u čelo. A zna i izać...
Truba je stvorena da se upotrijebi ako itko ne krene na semaforu te milisekunde kad on misli da se treba krenut, kužiš ono, debil tromi…
Pazite da mu ne zalupite prejako vratima. Durit će se dva sata.
Jedva čeka bilo kakav sudar, po mogućnosti sa sisatom plavušom pa da se pokaže kako je on u pravu, pametan, bog. Ako je muško, konačno ima priliku izvadit gan.
Pušenje dozvoljeno i poželjno – ako ne smeta mjenjač.
Lomi se godinama da od staklene vune (na principu »Uradi sam«) napravi kul branike kao one original iz kataloga, kupuje preširoke gume, nabrije motor i zamrači stakla. Od peglice je u stanju napravit Batmobil.
ONA
Mora promijeniti nagib sica i kut svih retrovizora čim uđe, pa makar je ona zadnja vozila taj auto.
Na mobitel se obavezno javlja pa makar upravo preticala, rađala, ili joj trubi 30 ljudi.
Ako se uvali nekome u traku bez žmigavca, misli da je dovoljno to što je prirodno zgodna i da će to biti sasvim dovoljno nervoznom čovjeku koji je mam okinuo nosom u šajbu. Eventualno mahne, ako joj narukvice nisu preglomazne ili su zapele za mjenjač.
Pri kretanju na semaforu ima refleks pohane bukovače, ali kad joj trube, to strahovito hrani njen ego jer shvaća da je primijećena.
Ne može shvatiti da netko drugi može imati prednost ako se njoj u tom trenutku negdje žuri.
Lakše je stalno voziti u drugoj nego mijenjati gore-dole svakih 10 sekundi, a kad je već stala, čemu sad vraćat u prvu kad se i ovako može krenut. Brzina ubija.
Ako je nešto zanima o radu motora, to će i pitati radnika na pumpi. Na žalost, vrlo rijetko je nešto zanima.
Za haubu misli da je ono pod što sjedneš kod frizera.
Kad kazaljka prijeđe onu crvenu crticu za benzin, zasigurno se može voziti još 100 km. To je samo glupo upozorenje proizvođača da više trošimo.
Kad joj se ugasi auto ne može ga pogurati jer je u štiklama i minici. Izlazi iz auta, vadi napola sisu pa stopira dok se ne zaustavi neka ćelava mrcina da joj pomogne.
Ne, ne treba mi oprat šajbu. (a u sebi misli) »Droljo mala sisata, misliš da si bolja od mene ako si 10 godina mlađa, ne dam ti dvije kune, krepaj ti i tvoje sise koje stoje…«.
Naljepnicama Beba u autu, Beba na putu, My dog, my baby, I love Široki Brijeg, pokazuje koliko je duhovita, kreativna te na raspolaganju.
Umjesto malog aparata za gašenje požara ispod sica drzi dezodorans okrutnog mirisa koji uništava ozon, trajnu i sve do tada živo u autu.
Na podu je sloj računa, kutija od cipela, kava to go, hamburgera, kutija antibejbi pilula i nutela, na staklima su štitnici u obliku crtanih junaka, navlake na sjedalima ocrtane mačkicama, a sve ukrašeno medvjedićima za sreću koji obješeni lamataju vamo-tamo i kraljevski odvraćaju pažnju. Kretajuće kazalište lutaka.
Žmigavci su non-stop upaljeni, za slučaj da ugleda benzinsku stanicu s krive strane pa mora naglo skrenuti.
Toliko čvrsto drži volan da ne stigne do kraja vožnje pritisnuti gumb za okretanje kazete. Naravno, sluša se samo jedna strana.
Semafori služe kao male stanke za podsmjehivanje kopačima nosa, ali ona sama zato stalno šnjofa oba zapešća od novih testera parfema, ili se tare zubnim koncem, popravlja maskaru…
Parkira se među automobile toliko pripijeno da kolona mrava mora skretat rutu. A vlasnici parkiranih vozila moraju do sjedala ulaziti kroz portapak, ali sori, ona kasni, helouuu...
Promjeniti gumu? Pa da potrga nokat ili zmaže haljinu? Uostalom, čemu služe mobiteli i glupi frendovi koji bi je ševili ali nemaju dovoljno love ili muda…
Voli sudare. Ne brine zbog štete jer će to tata ionako popraviti. Više cijeni upoznavanje osobe putem sudbine – tko zna, možda se tako jednom i uda!
Na parkiralištu čovjek iz kućice mora izaći, strgnuti joj papirić i dodat joj, jer ona ne želi pružat ruku da ne nažulja sisu – tko će se opet vezati. Po parkiralištu traži hlad i kad ga ne nađe, auto obloži kartonima oslikanim svim mogućim looney tunes likovima. I zaboravi zatvoriti prozor ili vrata.
Kad pred autom ugleda zgaženu mačku naglo koči dok pritom traži prvu pomoć u pretincu. Slučajno umjesto kočnice zalomi gaščinu i pređe preko lubanje, te plače i slama se danima.