HLEBINE Pad proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj nastavlja se svakim novim danom, pa je sve više OPG-a koji prestaju isporučivati mlijeko što rezultira povećanjem uvoza. Iako su mnogi mljekari godinama ulagali znatna sredstva u farme i mehanizaciju, zbog pada cijene mlijeka bili su prisiljeni zatvoriti svoje farme. No, ipak još uvijek ima pozitivnih primjera, koji uz sve nedaće, koje su zadesile poljoprivredu, uspijevaju živjeti od svog rada. OPG Dolenec Ivana i Marije iz Hlebina već generacijama bavi se ratarstvom i stočarstvom.
– Moji roditelji još daleke 1947. godine počeli su baviti se poljoprivredom i to praktički krenuli su od nule. Najprije kupili su kravu i kobilu, a potom nastavili su se baviti tovom svinja za Poljoprivrednu zadrugu. Daljnjim ulaganjem povećavali su gospodarstvo, pa sve što danas imamo izgrađeno je u to doba. Nekad se moglo dobro živjelo od poljoprivrede, pa iako je bilo manje stoke, bila je puno veća zarada nego sada. – o nastanku svog poljoprivrednog gospodarstva govori nam Ivan Dolenec, koji smatra da je u današnje vrijeme najveći problem u organizaciji otkupa poljoprivrednih proizvoda, jer nikad se unaprijed ne zna cijena. Tako je trenutno cijena tova junadi vrlo niska, pa se ne isplati prodati, a osim toga Podravka je zatvorila klaonicu, pa im onda jedino preostaje svoju stoku prodavati prekupcima.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Dolenec na ukupnoj površini od 50 rali zemlje uzgaja kukuruz, pšenicu, ječam i zob te posjeduju dva traktora, silo kombajna, sijaćicu, balirku i sve ostale priključne strojeve, koji su im potrebni za rad. No, na njihovom seoskom imanju zna biti vrlo živo, jer posjeduju i pravi mali životinjski svijet – osam krava, deset junadi, osam svinja, deset ovaca, ovna i desetak janjaca, zatim ima tu i različitih kokoši, pataka, pa čak i fazana, golubova… te tri psa čuvara i nekoliko mačaka. Prije mjesec dana, obitelj Dolenec dobila je u svojoj staji i novog člana, a to je tele pasmine Belgijski plavi, koji je prava atrakcija, jer sliči Milki s čokolade. Posebnost te pasmine je, da takvo tele brzo raste i ima kvalitetno meso.
Iako su Hlebine poznate u svijetu po naivnim slikarima, u tom selo nekad je svako domaćinstvo bavilo se poljoprivredom. Tijekom godina mlado stanovništvo odlazilo je u grad za boljim životom, dok stariji su se prestali baviti poljoprivredom. Danas još svega 14 domaćinstava bavi se poljoprivrednom proizvodnjom. Obitelj Dolenec ima troje djece, kćer Jasmina i stariji sin Josip također otišli su u grad, gdje su osnovali svoje obitelji, dok jedino mlađi sin Mario namjerava nastaviti obiteljsku tradiciju i baviti se ratarstvom.
– U stočarstvu nema budućnosti i puno je posla s tim, pa namjeravam nastaviti baviti se ratarstvom. – kaže nam 20-godišnji Mario, kojem je najdraže raditi poslove s traktorom i strojevima po polju.
– Nije lako živjeti od poljoprivrede na selu. Novac, koji dobijemo od prodaje mlijeka pokriva nam samo najosnovnije troškove, jer Dukat nam litru mlijeka plaća svega 2,50 kune, dok bi realna cijena s kojom bi bili zadovoljni trebala biti 3,30 kuna. Stoga, novac od tova junadi koristimo za daljnje ulaganje u gospodarstvo. – žali nam se Marija Dolenec te objašnjava da su protekle dvije godine bile najgore i to zbog suše i poplave, pa su stoga morali i kukuruz kupovati da bi mogli prehraniti stoku. No, ima tu i još problema, pšenica im je bila slabo plaćena, a za prošlu godinu još uvijek nisu dobili poticaje za mlijeko.
Ako se situacija u hrvatskoj poljoprivredi ne popravi, sve je jasnije, da će biti sve manje onih, koji će željeti ostati i baviti se poljoprivredom na seoskim imanjima.