• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size


KAKO ORaH ŽELI UPRAVLJATI HRVATSKIM ŠUMAMA

BOGATSTVO POLA POVRŠINE HRVATSKE LEŽI NEISKORIŠTENO

Održavanje vitalnosti šuma ključno je za prevladavanje izazova koje donose klimatske promjene te za održavanje postojanosti različitih biljnih i životinjskih vrsta tj. biološke raznolikosti

E-mail Ispis PDF

Ovih dana stranka ORaH predstavila je sektorsku politiku održivog gospodarenja šumama te poziva sve zainteresirane da se ukljuće u raspravu.Više o navedenoj temi može se naći na službenim stranicama ORaH-a.

Šumarstvo kao kolijevka koncepta održivog razvoja u Hrvatskoj ima dugu tradiciju i mora biti značajan čimbenik u provedbi modela kružne/cirkularne ekonomije zbog svojih gospodarskih, okolišnih i društvenih potencijala.

Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo koje ima raznolike, infrastrukturne i sirovinsko-energetske funkcije. U infrastrukturne funkcije šume ubrajaju se hidrološke, vodozaštitne, protuerozijske, klimatske, apsorpcijske, odnosno protu-emisijske, prirodno-zaštitarske, genetske, biološko-raznovrsne, estetske, zdravstvene, rekreacijske i turističke funkcije. Održavanje vitalnosti šuma ključno je za prevladavanje izazova koje donose klimatske promjene te za održavanje postojanosti različitih biljnih i životinjskih vrsta tj. biološke raznolikosti.

Osim iznimnog prirodnog značaja šuma, šume imaju veliki gospodarski i društveni potencijal. Hrvatska ima dugu i uspješnu tradiciju održivog  upravljanja i gospodarenja šumama. Naša zemlja se smatra državom bogatom šumskim bogatstvom, a u usporedbi s prosjekom Europske Unije iznimna prednost Hrvatske je u tome što je čak 95% naših šuma prirodno, dakle nisu nastale ljudskom intervencijom i sadnjom. Statistički podaci RH govore da šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju 42,4%; dok sa svim šumskim zemljištima zauzimaju čak 47,5% kopnene površine.

No, usprkos zemljopisnom, povijesnom i Ustavnom određenju može se zaključiti da dosadašnje Vlade nisu znale iskoristiti ovu iznimnu komparativnu prednost. Šumarstvo u Hrvatskoj je, nažalost, obilježeno netransparentnim i neefikasnim upravljanjem državne tvrtke Hrvatskim šumama, 'apetitima' drugih sektora usmjerenima prema zaposjedanju šuma (graditeljstvo, promet, turizam, sport, poljoprivreda i dr.), nezakonitim sječama drvnog bogatstva i njihovom krađom od strane pojedinaca i grupa, korupcijom, lobističkim interesima i pogodovanjem pojedincima i grupama, dominacijom izvoza sirovine (oblovine i poluproizvoda od drveta), nevoljkošću nadležnih tijela, posebice resornog Ministarstva i drugih inspekcija da se učinkovito bore i suzbijaju takve štetne prakse te izuzetno malim izvozom finalnih proizvoda s dodanom vrijednošću. Birokracija je neefikasna i netransparentna, administrativne procedure su komplicirane i arbitrarne zbog pretjerane zakonske normiranosti te preklapanja, pa čak i kontradiktornosti među horizontalnim zakonodavstvom i pozakonskim propisima. Osim toga, nedovoljno se koriste potencijali biomase u energetske svrhe, a povezanost šumarstva s novim trendovima i tehnologijama u građevinskom sektoru je efemerna. U tom se smislu Hrvatska može, nažalost, smatrati sirovinskom izvoznom kolonijom zbog čega je teško očekivati da će šumarski i drvoprerađivački sektor postati značajniji čimbenik u gospodarskom oporavku države.

Ciljevi ove sektorske politike su potrajno (održivo) upravljanje i gospodarenje šumama te očuvanje biološke raznolikosti (flore i faune) šumskih zajednica; sektorsko pozicioniranje i jačanje pozicije šumarstva u odnosu na druge sektore; integralno upravljanje i planiranje šuma na čitavom teritoriju Hrvatske i usklađivanje sektorskih planova kroz nacionalnu strategiju održivog razvoja u cilju osiguravanja ravnoteže i sinergijskih učinaka; dizanje konzistentnosti šumarskog sektora; uvođenje učinkovitog i transparentnog monitoringa nad provedbom strategije, zakona i planova; pojednostavljivanje zakonodavnog okvira i uklanjanje birokratskih prepreka za realizaciju proizvodnih, visoko-tehnoloških projekata iz ovog sektora, uvođenje planskog, strateškog pristupa u ovu iznimno važnu gospodarsku djelatnost; efikasno upravljanje i transparentno poslovanje Hrvatskih šuma uvođenjem jasnih 'pravila igre' koja jednako vrijede za sve; pokretanje burze drvnih sirovina; jačanje drvne klasterizacije posebice u osmišljavanju zajedničke strategije nastupa na domaćem i stranim tržištima; brendiranje Hrvatske kao visokokvalitetnog drvnog brenda; pošteno i efikasno korištenje sredstava OKFŠ-a; jačanje energetskih potencijala biomase; poticanje kreativnih industrija i produkt dizajna u području obrade drva; jačanje ulaganja u nova znanstvena i tehnološka rješenja; povezivanja građevinskog i drvnog sektora; otvaranje novih (zelenih) radnih mjesta u privatnom sektoru na realizaciji drvoprerađivačkih projekata.

Bez kreiranja vlastitog modela drvoprerađivača baziranog na struci nema održivog razvoja šumarstva i drvoprerađivačke industrije, kao ni razvoja obnovljivih izvora energije iz biomase.

Financijska sredstva za realizaciju projekata iz ovih djelatnosti postoje i izdašna su, no ostat će mrtvi kapital ukoliko se u ovu djelatnost ne uvede strateški, planski pristup te disciplinirana, vjerodostojna, transparentna i efikasna provedba ključnih projekata i programa za realizaciju ove iznimno važne politike.

Ažurirano ( Utorak, 19 Kolovoz 2014 09:14 )