To što se Program ruralnog razvoja (PRR) nalazi u postupku usuglašavanja ne znači da je prihvaćen niti itko garantira da će biti prihvaćen u obliku u kojem je predan. Prema riječima Phila Hogana, povjerenika EK za poljoprivredu, hrvatski PRR bi trebao biti usuglašen u prvom kvartalu 2015. godine, a po završetku postupka usuglašavanja Hrvatska bi mogla krenuti u provedbu PRR, ali na vlastiti rizik što bi značilo financiranje vlastitim sredstvima. HSS smatra da u slučaju da program ne bude usvojen, država treba preuzeti rizik, što treba definirati pravilnikom.
Tražimo od Ministarstva da izmjeni Pravilnike u spornim člancima, odnosno članak 40. stavka 2. Pravilnika o provedbi mjere 04 »Ulaganja u fizičku imovinu«, podmjere 4.1. »Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva«: »Ukoliko nakon usvajanja Programa od strane Europske komisije uvjeti prihvatljivosti, prihvatljivi troškovi i iznosi javne potpore Podmjere 4.1. iz ovog Pravilnika budu neusklađeni s uvjetima, troškovima i iznosima javne potpore iz odobrenog Programa, Republika Hrvatska jamči da će se objavljeni natječaji za Podmjeru 4.1. prije odobrenja Programa provesti prema ovom Pravilniku i financirat će se iz državnog proračuna Republike Hrvatske.« Istovjetnu izmjenu potrebno je napraviti i u članku 38. stavka 1. Pravilnika o provedbi mjere 04 »Ulaganja u fizičku imovinu«, podmjere 4.2. »Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda«. U Pravilnicima također treba omogućiti ispravke u roku od 10, a ne 5 dana te omogućiti nadopunu dokumentacije.
U Pravilniku je potrebno izmijeniti sporne članke jer država mora preuzeti odgovornost za dokumente koje producira i natječaje koje je raspisala te u skladu s time treba preuzeti financijski rizik, a ne da krajnji korisnici budu prepušteni sami sebi. Ovim potezom iz Ministarstva kao da poručuju da su oni, doduše nestručno, ispunili svoje zadaće što se procedura tiče, a što će dalje biti nije njihova briga.
Ako je Ministarstvo, nakon godina nerada i nereda i željelo zaraditi nešto bodova u izbornoj godini i postaviti se u ulogu brižnog čuvara sela i zaštitnika poljoprivrednika, onda je ministar Jakovina trebao raspisati natječaj bez spornih članaka koji idu na štetu onih kojima bi trebali biti od najveće pomoći – seljacima. Pošto je Ministarstvo poljoprivrede najednom nestrpljivo i bezglavo je požurilo s raspisivanjem natječaja, njihova je dužnost da promjene sporne članke u Pravilnicima te da konačno preuzmu odgovornost barem u zadnjim trzajima njihovog, ionako neproduktivnog, mandata. Na ovaj način ispada da se ministar ipak igra i kocka sa sudbinom hrvatske poljoprivrede.