Moja Stranka je Hrvatska stranka prava (HSP) koja je osnovana prije fašizma i komunizma, osnovana je u svrhu obrane, očuvanja hrvatskog identiteta, hrvatskog malog čovjeka željnog mira i pravde, željnog prava na poštenje i prava na samostalnost, vlastiti jezik i kulturu.
Razlog zbog kojeg sam postao članom Hrvatske stranke prava nije zato da budem fašist ili zato jer mrzim komuniste, uključio sam se zato jer su ljudi koji čine ovu Stranku obični ljudi koji vole svoju domovinu i čine sve da nam svima bude dobro u njoj.
Moj grad je Bjelovar, grad koji je sagrađen u svrhu obrane Hrvatske, Austro-Ugarske i Europe. Grad koji je se još nalazi samo na karti. Grad koji postaje grad slučaja, a mi njegovi stanovnici samo slučajni prolaznici u njemu.
Doba privatizacije i legalne pljačke iz 90- tih godina XX. stoljeća nanijelo je mnogo štete cijeloj Hrvatskoj, a razmjeri štete se najbolje ogledaju u današnjem ekonomskom i socijalnom stanju društva. Tako je i nažalost i kod nas. Neki ljudi koji su sami sebi nekim čudnim kriterijima dali moć da odlučuju o sudbini ovoga grada i sudbinama njegovih stanovnika oduzeli su mu sve ono što je on predstavljao. Čudnim načinom privatizirane tvornice mahom su sada uništene, stotine tisuće radnika i njihovih obitelji su ostale bez ikavih primanja. Državnim institucijama vladaju »njihovi« ljudi i krug je zatvoren, za nas mlade nema budućnosti.
Više nego ikada do sada bitno je pripadaš li HDZ-u, nezavisnima ili SDP-u, to je nažalost ključna ulaznica koja otvara sva vrata u mome gradu, gradu u kojem ne smijem javno izreći da sam Hrvat jer to nije poželjno i politički korektno.
Dok se moj grad guši u tim podjelama, nas mlade nitko ne pita ništa, samo smo još jedan od statističkih brojeva u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Pomisao na svoj prvi posao, pomisao na obitelj, pomisao na svoj dom kod nas mladih u Bjelovaru je samo san.
Alternativa nesposobnosti naših dosadašnjih političkih elita i naših vladara je odlazak iz države. Moj grad je samo još jedan grad koji zajedno sa svojim stanovnicima je žrtva politike, odsječen od civilizacije, bez brze ceste, brze pruge, uskoro bez vojarne, bolnice iz crnih kronika, bez radnih mjesta, ali s najviše kafića po broju stanovnika iz čijih objekata dopire neka čudna glazba.
Znam da trenutno situacija nije laka nigdje u Hrvatskoj, ali i mi mladi u Bjelovaru samo želimo raditi i od svoga rada pristojno živjeti, zar puno tražimo.
Ja ipak želim živjeti u Bjelovaru, nemojte me tjerati iz domovine,pa nisu se naši branitelji borili da ja moram ići živjeti i stvarati u stranom svijetu.
Bog i Hrvati!
Tomislav Miškulin
predsjednik mladeži HSP Bjelovar