Neko drugo djetinjstvo...
Vrijeme radnje 95' godina, naši očevi opterećeni i »zaluđeni« slobodnom Republikom Hrvatskom, a moji prijatelji, Danijel Hudoletnjak, Goran Jasika, Petar Starčević, Mario Šola i ja bezbrižno živimo djetinjstvo. Naravno, plakao sam i ja kada je tata odlazio prvo u Bljesak, a zatim u Oluju, ali nekako sam to prihvatio kao, »A mora se«, a i on to želi. Nas pet nerazdvojnih prijatelja i jedna stara lopta kao krpenjača i još starija garaža koja nam je poslužila kao gol. Puca Guardiola, povikoše jedan od nas! Zatim Ruud Gullit, Ronald Koeman, Alan Shearer, a brani Walter Zenga, Andoni Zubizarreta. Naravno, nisu stvarno oni pucali ili branili, ali mi smo znali napamet igrače svih reprezentacija i to je bilo naše svojevrsno natjecanje. Bili smo ludi za nogometom!!! Redovito sam zbog nogometa kasnio kući i vraćao se po mraku. Nakon nogometa, a prije nego smo se razišli ponekad smo znali otići i do trgovine, ali nije bilo ovih velikih centara. Na putu do starog Univerzala morali smo dobro paziti preko ceste jer s jedne strane Česma gdje tisuće ljudi odlazi na posao, a s druge strane Tomo Vinković i Koestlin. Na ulasku u trgovinu uvijek je zaškripao onaj drveni prag pod nogama, a prodavačica preko puta pulta već nas je na vratima zatekla pitanjem, »Mali, hoćeš žuti ili crni sok«?! Na povratku kući smo obavezno svratili »kod Močurlije« na vrući slanac. Uh, kada se samo sjetim, odmah ogladnim!
Vratimo se u sadašnjost. Da se razumijemo mi nismo bili siromašni, ali smo imali više nego današnja djeca, a ona imaju sve, i laptope, tablete i mobitele... Ali, današnja mladež živi u stresnim vremenima, turbulentnim i nesigurnim, slušajući doma prvo oca, a zatim majku hoće li dobiti zakašnjelu plaću ili ih možda čeka otkaz. Da, ta djeca imaju u materijalnom smislu više nego što smo imali mi. Ali, to je bilo neko drugo djetinjstvo. A danas, tko može okriviti roditelje što figurativno rečeno zadnju kunu daju djetetu. Ja im neću suditi, ali mogu sanjati da moj Bjelovar bude opet kao nekad. Ponos i dika svakoga radnika! Mogu željeti nove Česme i nove Tome, ali jednu stvar mogu obećati. Zajedno ćemo Bjelovaru vratiti stari sjaj davno izgubljen jer mi to zaslužujemo.
A moje djetinjstvo, to je bilo neko drugo djetinjstvo...