Nije još vrijeme za upaliti cigaru - na Twitteru je u subotu oko podne objavio Elon Musk, osnivač i šef privatne svemirske tvrtke Space Exploration Exploration Technologies Corporation, poznatije kao SpaceX.

Sve oči svijeta koje zanima tehnološki razvoj pratile su jedno naizgled obično lansiranje rakete Falcon 9, kakvih će samo ove godine tvrtka imati dvanaest. Ovo lansiranje od 10. siječnja u rano jutro po floridskom vremenu (10.47 po srednjoeuropskom vremenu) uslijedilo je nakon triju odgađanja zbog tehničke predostrožnosti. Zanimljivo je da je i vrlo precizan slijed ovoga lansiranja, za koji je na sekundu poznato što tko mora uraditi u posljednja 24 sata prije ispaljivanja s platforme 40 baze Cape Canaveral, »odgođeno« za tri sekunde. Razlog je bilo da se posve izbjegne mogućnost sudara s jednim vojnim satelitom.

Bila je to već peta misija taksiranja bespilotnom teretnom letjelicom Dragon koju privatna tvrtka obavlja na Međunarodnu svemirsku stanicu pod ugovorom od 12 lansiranja vrijednih 1,6 milijardi dolara za Nasu. Iako Amerikanci poslije umirovljenja flote space shuttlea za slanje astronauta i dalje ovise o ruskom sojuzu, rakete Falcon i brod Dragon već danas daju nešto posve unikatno: povrat 2,5 tone znanstvenih instrumenata i uzoraka iz svemira. Isto toliki teret isporučuje se posadi od šestoro stanovnika na ISS-u

Uz ugovor s Nasom koji privatnik ima, a koji je cijenom više nego povoljan i za državnu svemirsku agenciju koliko i za poduzetnika, Elon Musk je dosad svakom od 13 lansiranja rakete Falcon 9 dao i dodanu vrijednost: novi pokus. Osim s Nasom, SpaceX trenutačno ima još 30 ugovora za razna komercijalna lansiranja. Sa svakim novim pokusom uz svako novo lansiranje mora se učiniti novi korak naprijed, filozofija je od koje Musk ne odstupa. Ovo je lansiranje u svojoj glavnoj svrsi proteklo besprijekorno kao nijedno do sada, ali nije uspjelo u onom na što su svi obraćali pozornost: mekom spuštanju 42 metra visokog prvoga stupnja teškog 18 tona na daljinski navođenu platformu površine 91 x 52 metra koja je isplovila u Atlantik na udaljenost od oko 320 kilometara.

Po onome što su dosad pokazali pokusi za uspjeh nije bilo tehničkih zapreka. Na svojem poligonu u Teksasu SpaceX je uspješno izveo desetak lansiranja prvoga stupnja do malih visina (više od 1000 metara) i na platformu je meko prizemljio, uz samo jednu nezgodu koja se nije dogodila pri prizemljenju. Prvi stupnjevi rakete Falcon 9 od prvoga se dana prizemljuju manje ili više uspješno. Isprva su to bili pokušaji uz pomoć padobrana, ali je sve vrijeme pravi cilj bio da se raketa meko spusti na vlastiti pogon. Imamo i video jednoga od lanjskih lansiranja u kojemu se vidi da se raketa meko spustila u more, a sada je valjalo učiniti novi korak - s visine od 90 kilometara i hipersonične brzine meko, s peciznošću od oko tri metra, pristati na majušnu plivajuću platformu.

Tri minute nakon lansiranja drugi se stupanj sa svemirskim brodom Dragon rutinski odvojio od prvoga, a 40-metarska »cigara« promjera 3,66 metara je po paraboličnoj putanji počela padati prema povšini Atlantika. U prijašnjim lansiranjima događalo se da se glavni dio rakete počeo nekontrolirano rotirati pa ju je u poželjan uspravni položaj bilo teško stabilizirati samo raketnim potiskivačima. Ovaj put su raketi na visini otprilike njene dvije trećine konstruktori ugradili četiri rešetkice u obliku teniskog reketa koji, kad se izvuku, u gušćim slojevima atmosfere stabiliziraju uspravan položaj rakete. Ostaje da konstruktori prouče zašto je raketa - unatoč smanjenju brzine od pet kilometara u sekundi na brzine od 1000, pa na 250 metara u sekundi i manje - ipak tresnula u platformu i napravila štetu.

Ne sumnjamo da će javnost saznati okolnosti ovoga događaja, kao što je i sam Elon Musk unaprijed objavio da je vjerojatnost uspjeha u ovom pokušaju 50:50. Za razliku od državnih svemirskih programa u kojima se mnogo toga taji, SpaceX se ponaša vrlo transparentno i to je također osvježavajuća novost.

Zašto je Musku važno da spasi prvi stupanj rakete, ako državnim svemirskim agencijama to već pola stoljeća nije važno? Prvestveno zato jer buduća lansiranja želi učiniti još jeftinijima. Ispaljivanje jedne rakete Falcon 9 već danas stoji koliko slanje samo jednog američkog astronauta sojuzom, oko 60 milijuna dolara. Zna li se da u cijeni jednoga leta gorivo čini samo tri posto, jasno je da se savjestan poduzetnik ne želi odreći najskupljeg dijela rakete koji je dosad završavao »u smeću«.

SpaceX je glavne uštede u odnosu na letjelice državnih agencija i europsku Ariane 5 već postogao. Umjesto da cilindar tijela rakete »glođe« iz bloka metala, tvrtka rakete proizvodi iz ploča slitine aluminija i litija posebnom metodom zavarivanja. SpaceX je također proizvođač originalnih raketnih motora i potisnika Merlin, Kestrel i Draco. Posljednji raketni motor koji je konstruirala Nasa je onaj space shuttlea, koji pokreće i buduću novu raketu SLS, a Boeingove i Lockheedove rakete, kao i raketu Antares američke tvrtke Orbital Sciences, pokreću ruski motori.

Meko spuštanje svemirskih letjelica, bilo kad i bilo gdje, na ocean, tvrdo tlo, Zemlju ili Mars - svejedno – razvojna je fiksideja tvrtke SpaceX. Vrsta razvojnog pritiska i prema napretku, kojima su u njoj izvrgnuti inženjeri, kao i brzina kojom se letjelica razvija, dosad je viđena jedino u svemirskoj utrci dviju supersila šezdeseth godina prošloga stoljeća. Napredak u njihovu razvoju troškove svemiskih letova bi mogao smanjiti, prema procjeni Elona Muska, za sto puta! Zato je i ovaj korak, makar završio »štetom«, posve sigurno napredak kojemu se svi vesele.