Izvor: www.tportal.hr

Središte naše galaksije područje je ekstrema – ima najveću gustoću zvijezda koje dostižu najveće brzine od 20 milijuna km/h, ima najveću koncentraciju plinova i najsnažnija magnetska polja. U samom srcu ovog područja nalazi se najmisterioznije galaktičko tijelo supermasivna crna rupa poznata kao Sagittarius A*, odnosno kraće SgrA*. Njezina je masa oko četiri milijuna puta veća od mase Sunca.

Ovaj je monstrum već dugo na dijeti. Hrani se uglavnom manjim količinama međuzvjezdanih plinova i asteroidima koji u samrtnom gravitacijskom hropcu odašilju radio valove. Tek povremeni bljeskovi većih asteroida koji se raspadaju i upadaju u nju vidljivi su jačim teleskopima. No stara zvijer uskoro će se probuditi. SgrA* je u prošlosti uzrokovala goleme erupcije koje su oblikovale Mliječnu stazu, a u drugoj polovici godine do njezinih nezasitnih usta stići će oblak plina G2 i otkriti kako kuca njezino mračno srce.

Središte naše galaksije teško je istraživati jer je zaklonjeno golemim količinama plinova i prašine. Kada bi se Sunce našlo iza takvih oblaka sjaj bi mu na Zemlji bio slab poput zvijezde Sjevernjače. Stoga se znanstvenici u svojim studijama oslanjaju na radijska, infracrvena i rendgenska zračenja koja se mogu probiti kroz njih.

Oblak koji se približava crnoj rupi ima masu oko tri puta veću od Zemlje. Stručnjaci procjenjuju da će gozba, koja će potrajati više od godinu dana, svoj vrhunac dosegnuti u rujnu.

»Bit će to prva prilika da vidimo ovakav događaj u 40 godina promatranja središta galaksije pa je to rijetka povlastica«, rekao je P. Chris Fragile, astrofizičar na College of Charleston. »Bit će to jedan od najgledanijih astronomskih prizora svih vremena«, dodao je.

Znanstvenici su primijetili da se oblak G2 na svom putu prema crnoj rupi već ubrzao i izdužio. U posljednjih osam godina brzina mu se gotovo utrostručila na 2.500 km u sekundi.

Spektakularna gozba bi znanstvenicima trebala omogućiti da po prvi put pobliže provjere teorije o načinu na koji crne rupe usisavaju materijale. Očekuje se da bi se struktura i sjaj SgrA* mogli promijeniti, a teleskopi sve to snimiti.