Ako ste ovih dana gledali reprize filmova na našim televizijama, možda ste pogledali i poneki film u kojem glumi Steven Seagal. On u filmovima vrlo lako i vrlo efektno baca i lomi svoje protivnike. Pri tome koristi drevnu borilačku vještinu aikido. Tu vještinu već nekoliko godina trenira i petnaestak Bjelovarčana. Na treninge u Bjelovar ponekad dolaze i entuzijasti iz okolnih gradova. Treninzi se održavaju dva puta tjedno, srijedom u 21 sat i subotom u 18 sati u prostorima teakwondo kluba Omega. Subotom na trening dolazi i instruktor iz Zagreba.

Trenirati mogu svi jer ne postoji nikakav preduvjet za treniranje, a prepreka nije ni starosna dob. Svatko trenira do svojih granica mogućnosti, bez forsiranja. Najvažnije je da se dobro osjećate i družite, naglasio je predsjednik kluba Hrvoje Šipušić. Trening se sastoji od vježbi disanja i meditacije, te tehnike kretnja. Upisati se u klub može tijekom cijele godine.

Za osnivanje Aikido kluba Bjelovar zaslužan je Hrvoje Šipušić koji je došao u kontakt s tom borilačkom vještinom dok je studirao u Zagrebu. Hrvoje se, kako sam kaže, zaljubio u tu vještinu i nastavio je trenirati sljedeću godinu i pol. Nakon što se vratio u Bjelovar i dalje je kod njega postojala želja za treniranjem aikidoa. Stoga je Hrvoje u Bjelovaru pronašao još troje zainteresiranih za aikido. Njih četvero entuzijasta, koji sada čine jezgru kluba, svaki tjedan su odlazili na treninge aikidoa u Zagreb, te u okolne gradove u kojima su održavani seminari.

Nakon nekog vremena, zainteresiranih je bilo i više. Pronašli su prostor za održavanje treninga i trenera koji će dolaziti u Bjelovar. Tako su u rujnu 2007. godine ostvareni svi uvjeti i počelo treniranje aikidoa u Bjelovaru. U ožujku 2008. godine osnovan je i Aikido klub Bjelovar koji ima 15 članova. Klub se ne bavi samo treniranjem nego promidžbom i širenjem istine o aikidou, jer u javnosti postoje i neistinite pretpostavke o tome što je to aikido.

NIJE SPORT

Aikido je vještina (nije sport, jer nema natjecanja) koja je nastala na temelju tradicionalnih japanskih borilačkih vještina. Morihei Ueshiba (1883. – 1969.) osnivač je aikidoa. Rođen je u oblasti Wakayama u Japanu, a oslovljavaju ga riječima O Sensei (veliki učitelj).

Naziv aikido sastoji se od tri japanske riječi "ai – harmonija", "ki – energija (svemira)" i "do – put". Najjednostavnije se može prevesti kao "put ka postizanju harmonije s prirodnim tokom energije (svemira)".

Ta harmonija se može postići kretanjem, i to tako da aikidoka (netko tko trenira aikido) mora stalno istraživati, jedan te isti pokret mora napraviti i po tisuću puta. Sve dok ne osjeti glatkoću pokreta, da pokret teče na način da se ni u jednom trenu ne sudara s onim što je čisto i prirodno. Kada se uspije uklopiti u prirodni tok energije on, prema učenju aikido vještine, postaje nepobjediv bez obzira na jačinu i brzinu protivnika.

Pomisao o agresiji je čin gubitka kontrole, odnosno izlaženje iz harmonije. Prema učenju aikidoa takav čin ne može razbiti harmoniju cijele prirode koja je sastavni dio aikidoka. U aikidou ne postoji mjerenje vremena ili brzine akcije: brzo-sporo. To nije suprotstavljanje snage snazi, već usmjeravanje snage protivnika na njega samog. Tako da se može reći da je borba završena prije nego što je počela.

Prema drevnim vještinama aiki jitsu i kendo, a na čijim je osnovama nastao aikido, kada shvatite da ste dio prirode i da ste u harmoniji s njom onda ćete moći pobijediti protivnika i ne gledajući ga. Ta činjenica proizlazi iz davno usvojenih principa drevnih vještina. One su tri: ne gledaj protivnika u oči jer ćeš se utopiti u njima; ne gledaj u njegov mač jer će te posjeći; ne gledaj u njega uopće i tvoj će duh biti slobodan, reagirat će na pravi napad, neće dozvoliti da te neka varka zavede.

SNAGA DUHA IZNAD SNAGE MIŠIĆA

Aikido je u razvoju napravio veliki skok od fizičke prema duhovoj vještini. Tako se kaže da aikidoke pokreće duh, a ne sirova snaga mišića. Snaga ljudi koji vježbaju tu vještinu je u umu (duhu) i volji. Vježbajući aikido čovjek samog sebe kultivira snagom volje i načinom shvaćanja svijeta oko sebe. Mir koji zrači iz izgrađenog aikidoka te njegov prezir prema nasilju može i samom njegovom pojavom spriječiti nasilje prije nego što ono i počne. No, to ne možete očekivati nakon godinu-dvije dana treniranja. Tek kad postane "majstor" počinje pravo učenje. Pogrešno je mišljnje da je cilj aikidoa postati toliko jak da svakog neprijatelja možeš pobijediti. Cilj je biti toliko jak da nemaš neprijatelja.

Želja u aikidou je da do borbe uopće i ne dođe, jer prema toj vještini nasilje je disharmonija, a ona je u suprotnosti s harmonijom kojoj aikidoka teži. Zbog toga u aikidou nema mečeva, i zato je ovo jedina borilačka neborbena vještina.