U godinama poslije Prvog svjetskog rata, nogomet u Bjelovaru i okolnim mjestima uzima sve više maha. Osnivaju se brojni klubovi kao što su Viktorija (1921.), HŠK »Slaven« (1924.), NK »Jugoslavija« (1930.), a i u okolnim mjestima nicali su klubovi kao gljive poslije kiše: »Jedinstvo« i »Jadran« u Grubišnom Polju (1919. i 1920.), »Bilogorac« u Velikom Trojstvu (1921.), »Ivanska« u Ivanskoj (1921.), » Garić« u Garešnici (1923.), »Hajduk« u Hercegovcu (1923.), »Proleter« u Garešničkom Brestovcu (1928.), »Radnik« u Velikom Grđevcu« (1928.), »Slavija« u Severinu (1929.), »Orao« u Utiskanima (1930.), »Bilo« u Velikoj Pisanici (1930.), »Mladost« u Ždralovima (1933.), »Trnski« u Novoj Rači (1934.) itd.
Po učlanjenju Bjelovarsko-križevačke županije u Hrvatski sportski savez, postojeći bjelovarski klubovi i klubovi iz Križevaca, Virja, Koprivnice i Virovitice, odvajaju se iz Zagrebačkog nogometnog podsaveza i pripajaju se novoosnovanom (1924.) Osječkom nogometnom podsavezu. Podsavezi su bili podijeljeni na Nogometne župe unutar kojih su se održavala prvenstva registriranih klubova. Do tih službenih natjecanja, bjelovarski su klubovi, a ponajprije se tu misli na B.G.Š.K.-u (Begeška) i NK »Špartu« odigravali tijekom 1920. i 1921. godine brojne utakmice s jakim klubovima iz bliže okolice, Zagreba pa čak i inozemstva. Novine iz tog doba bilježe tako pobjedu B.G.Š.K.-e (Begeške) protiv domaće Šparte sa 6:2 i ŠK Križevaca s 2:1 dok je od zagrebačke Concordie doživljen katastrofalni poraz od 12:0. Poraz je, navodno, mogao biti i veći da centar Concordie Turković nije onako velikodušno i kavalirski hotimice propuštao mnoge zrele šanse te nije, čak, ni htio zabiti »elver«.
Kako su u to vrijeme utakmice bile na rubu dozvoljenog govori i komentar utakmice Begešk-e i NK Križevaca, a koju je s 2:1 dobila »Begeška« golovima Jankovića i Salaja: »Oba protivnika pružila su sve što su mogli pa je igra bila vrlo živahna, mjestimice surova, a pogotovo loše djeluje masakriranje pojedinaca, jedan dobije kopačkom u nogu, drugi u nos, treći u želudac. Malo više elegancije u igri, gospodo športaši.« Spomenuti sve zanimljive utakmice u Bjelovaru i još zanimljivije komentare u ondašnjim novinama gotovo je nemoguće, ali spomenuti ćemo da je bjelovarska Šparta na Logorištu sa 2:0 pobijedila zagrebački »Makabi«, a strijelci su u finišu utakmice bili Turčić i Antolić. Kao što se iz brojnih napisa u ondašnjim novinama vidi, sve se početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća događalo oko »Begeške« i »Šparte« i u kojima su igrali najbolji igrači. Ipak, »Šparta« se kao siromašniji klub teško nosila sa sve popularnijom i jačom »Begeškom« koja je postupno preuzimala dominaciju u gradu Bjelovaru pa tako i u svojem okruženju.
Igre dvaju najboljih bjelovarskih klubova sve više su plijenile pažnju, a utakmice su bile iznimno dobro posjećene. Ključni trenutak u povijesti »Begeške« dogodio se u nedjelju, 31. srpnja 1921. godine kada je održana godišnja skupština na kojoj je donesena povijesna odluka da će klub nadalje djelovati pod jedinstvenim imenom »Bjelovarski građanski športski klub« (BGŠK-a) ili još popularnije »Begeška«. Za predsjednika kluba na skupštini je jednoglasno izabran dr. Nikola Karlić, a u Izvršni odbor su ušli Emil Nastić kao dopredsjednik, Robert Wagner kao tajnik, Mitar Potkonjak kao rizničar te kao članovi Ivan Salaj, Anton Sočec, Žak Pollak, Hugo Golner, Dragutin Svoboda, Josip Grđan, Slavko Furst, Šandor Beck, Nikola Vujčić i Edo Stožir. »Begeška« je tako i službeno postala institucija bjelovarskog nogometa, zvijezda vodilja za ostale klubove i uzor za mnoge kasnije osnovane klubove na području Bjelovarsko-križevačke županije. Novine »Nezavisnost« dale u podosta prostora tom događaju i izvukle jedinstveni zaključak sa skupštine kako će »Begeška« osim nogometnog sporta uvesti još i »gajenje lahko atletskih natjecanja te zimskih športova tako da će svaki športaš u društvu naći dovoljno razonode i zabave u vježbi i usavršavanju plemenitog športa.«
Mjesec dana kasnije u Bjelovaru je osnovana NK »Viktorija« koja je jedno vrijeme djelovala u sjeni jačih klubova. Također u kolovozu te godine »Begeška« organizira vrtnu zabavu kao jedan od načina poboljšavanja klupske blagajne putem dobrovoljnih priloga i donacija, a tada odigrava i prijateljsku utakmicu sa zagrebačkim »Zmajem« i pobjeđuje s 3:1, a u rujnu stradala je sa 4:1 i zagrebačka Šparta. U proljeće 1922. godine »Begeška« je u nezaustavljivom naletu jer pobjeđuje virovitički VGŠK s 8:1, a Bjelovarci su igrali u sastavu Potkonjak, Kovač, Martinčić II, Milhofer, Sinduca, F. Roth, Tihany, Bukovčan, P. Roth, Žolc i Martinčić I. Zanimljiv je bio u novinama komentar igre navale »Begeške«, odnosno Rotha, Šolca i Bukovčana »koji su se konačno snašli te svojim kombinacijama neprestano obsjedali neprijateljska vrata, da od vremena do vremena pošalju pokoju loptu u mrežu. Peh je imao Tihany na lijevom krilu da je neprestano držan od dvojice neprijateljskih igrača.«
»BEGEŠKU« GLEDALO 800 NAVIJAČA
Sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća nogomet je u Bjelovaru i okolici sport broj jedan, a prvenstvene utakmice, koje su se igrale na području Župe, iznimno su dobro posječene. Dakako, prvi i najpopularniji klub u gradu Bjelovaru je upravo » Begeška« koja je okupljala najbolje igrače i imala najjače »mecene« iza sebe. Da je tada na Logorištu bilo više gledatelja oko igrališta nego danas potvrđuje i jedna crtica u ondašnjim novinama »Nezavisnost« u kojoj se spominje utakmica između »Begeške« i zagrebačkog HAŠK-a koju je po travanjskom prohladnom vremenu promatralo oko 800 gledatelja. Usprkos visokom porazu svojih ljubimaca od 5:1, navijači nisu Logorište napustili nezadovoljni jer su predobro znali snagu najboljeg zagrebačkog kluba i prvaka Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Posebice je u novinama s te utakmice podvučeno suđenje »gospodina Babića iz Zagreba koji je utakmicu vodio korektno i na zadovoljstvo obiju momčadi«. Te 1923. godine kroničari su zabilježili kako je »Begeška« odigrala »Pokalnu nogometnu utakmicu« s virovitičkim GŠK-om i pobijedila na svom terenu sa 4:2 u svoje vitrine donijela srebrni pokal Zagrebačkog nogometnog podsaveza te pobjedom protiv ŠK Ivanić iz Ivanić Grada (3:2) i srebrni pokal za prvaka provincije ZNP-a. Iz 1924. godine u novinama su zabilježene brojne najave za utakmice »Begeške« s Ilirijom iz Zagreba (7. lipnja), Makabijem iz Zagreba (21. lipnja), a čiji rezultati su se zagubili u nesređenoj dokumentaciji. Utakmica je tako bivalo sve više, posebice s klubovima iz neposrednog okružja.
Gostovanje u Daruvaru »Begeška« je okrunila porazom od 2:1, a prvenstvenu utakmicu za prvenstvo Nogometne župe bjelovarske protiv »Jadrana« iz Grubišnog Polja, »Begeška« je dobila s 3:,1 a igrala je u sastavu: Strepački, Som, Dr. Koharović, Antolić, Šulc, Bukovčan, Cvajer, Leinert, Wagner, Salaj, Rek. Te godine u Bjelovaru je osnovan HŠK »Slaven« koji će izvjesno vrijeme biti najjača konkurencija »Begeški«, pogotovo što su ostali klubovi bili na izdisaju i pred gašenjem. Tijekom 1925. godine HŠK »Slaven« je nanizao nekoliko dojmljivih utakmica i postajao sve veća konkurencija »Begeški« u borbi za primat u gradu Bjelovaru. Nadmudrivanje tko je bolji u gradu razriješila je utakmica odigrana 12. srpnja 1925., a u kojoj je uvjerljivo bolja bila »Begeška« koja je tada nastupala i u prvenstvu Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Da je tada »Begeška« bila među najboljim klubovima u Hrvatskoj govori i najava u novinama o finalnoj utakmici ZNP-a između »Begeške« i »Graničara« iz Ivanić Grada pa se tako navodi »da je nadati se da će Begeška nastojati popraviti loš dojam s lanjskih poraza jer imade prednost igre na svom poznatom terenu, a i pošteđena je tegobe puta. Utakmicu će suditi savezni sudac gosp. Šironja, a ulaznice su po 10 Din. i 5 Din. za djake i vojnike«.
U sklopu kluba »Begeška« najbrojnija je bila nogometna sekcija no, egzistirale su i to veoma uspješno i druge sekcije kao što su koturaška (biciklistička), hazenska, plivačka, lako i teško atletska pa čak i dramska. Sva moguća aktivnost odvijala se na igralištu na Logorištu i ubrzo se zaključilo da su uvjeti neadekvatni a prostora premalo pa se ozbiljno počelo razmišljati o izgradnji novog igrališta i sportskih terena. Ondašnje novine objavile su najavu toga povijesnog događaja zanimljivim komentarom: »Vodstvo našeg agilnog BGŠK-a (Begeške) u zajednici s hrvatskim koturaškim klubom 'Sokol' povelo je opsežnu akciju oko izgradnje malog sportskog stadiona na mjestu postojećeg igrališta na Logorištu, budući da je teren za to najpodesniji. Izrađene su već i osnove i projekti a za postignuće istih potrebna je pripomoć i razumijevanje gradskih otaca kao i pojedinaca. Taj mali stadion obuhvatio bi prekrasno nogometno igralište, četiri moderna teniska igrališta, 500 metara dugo trkalište za bicikliste s ispravnim zavojima kao i podesna mjesta za sve vrste atletike. Po kvaliteti bilo bi to jedno od najmodernijih igrališta u državi.«
No, zamisli su bile jedno, a ostvarenje drugo, pa do ostvarenja ovako ambicioznog projekta u cijelosti nikada nije došlo u narednih dvadesetak godina. Nogomet je ipak grabio krupnim koracima dalje i sve uspješnije. Godina 1926. ostati će za »Begešku« zabilježena zlatnim slovima jer je postala prvak provincije Zagrebačkog nogometnog podsaveza i osvojila veliki srebrni pehar. Novine su na naslovnici o tom velikom uspjehu izvijestile pučanstvo riječima: »BGŠK-a (Begeška) prvak provincije ZNP-a. Na Tijelovo 12. lipnja 1926. god. odigrana je u Zagrebu finalna utakmica za prvaka provincije ZNP-a, a kvalificirali su se naš BGŠK i brodska 'Marsonija'. Prikazavši vrlo lijepu igru, koja je zadivila Zagreb, naš BGŠK je tukao svog takmaca sa 7:6, a izvanrednim tempom vodio u prvom poluvremenu sa čak 6:1. Kako je počela padati kiša, vični igri po blatu, Brođani su smanjili rezultat ali ipak nisu uspjeli i dostići pobjedu. Srebrni pokal prvaka provincije, izvojšten protiv 'Marsonije' biti će izložen u trgovini 'Stožir' d.d. u Bjelovaru«.
