BJELOVAR U povodu godišnjice tragične pogibije prvog župana Bjelovarsko-bilogorske županije Tihomira Trnskog, obitelj, prijatelji i čelnici Bjelovarsko-bilogorske odali su mu počast, 13. svibnja, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na njegovom posljednjem počivalištu.
Profesor Tihomir Trnski prvi je župan Bjelovarsko-bilogorske županije u demokratskoj i priznatoj Republici Hrvatskoj. Tragedija u kojoj je Tihomir Trnski izgubio život, prekinula je njegov mandat koji je trajao tek nešto više od godinu dana. No, u tom razdoblju svojim životnim entuzijazmom, radnim elanom i stručnošću ostavio je neizbrisiv trag u uspostavi područne i regionalne samouprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Rođen je 8. svibnja 1955. godine u Narti, gdje je i odrastao. Isticao se svugdje gdje je radio počevši od Ugostiteljske škole u Bjelovaru, čiji su učenici pod njegovim mentorstvom osvajali najviša mjesta na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.
U Domovinskom je ratu, od prvog dana pripadnik Specijalne postrojbe policije. Sudjelovao je u svim važnim akcijama na Bilogori, Papuku i Psunju. Kao zapovjednik svoje jedinice sudionik je najžešćih okršaja sa srpskim agresorom, poput onoga 27. prosinca 1992. godine. Ubrzo zatim, 6. siječnja 1993. godine prvi je čovjek koji sa šahovnicom na čelu uspostavlja mirovne pregovore na pakračkom području.
Skinuvši vojničku odoru, Tihomir Trnski vraća se u gospodarstvo kao uspješan poduzetnik, a kao član Hrvatske seljačke stranke aktivno se uključuje u politiku. Prvim bjelovarsko-bilogorskim županom imenovan je 15. travnja 1993. godine u samostalnoj, priznatoj i demokratskoj Hrvatskoj. U samo godinu dana obnašanja te funkcije pokrenuo je dvije značajna manifestacije. Ideju spajanja zelene i modre Hrvatske ostvario je gospodarskom, kulturnom i turističkom manifestacijom »Mare Croaticum«.
Organiziranjem prve stočarske i gospodarske izložbe u Gudovcu, započeo je razvoj današnjeg središta hrvatskog sajmovanja, preraslu u cijenjenu međunarodnu gospodarsku priredbu. Njegova pogibija u tragičnoj avionskoj nesreći, 13. svibnja 1994. godine iznad brda Rićko Bilo u Općini Novi Vinodolski, pogodila je sve njegove suradnike. Život je izgubio u naponu životne snage, s nepunih 39 godina. Suradnici, ali i šira javnost, pamte ga po energičnosti i odlučnosti, a suborci po hrabrosti. Bio je čovjek za promijene i napredak, u potpunosti predan struci, obitelji i Domovini.
Polaganje vijenca i paljenje svijeća na njegovom posljednjem počivalištu, sjećanje je i simboličan iskaz zahvalnosti na doprinosu u stvaranju hrvatske države i uspostavi područne i lokalne uprave i samouprave na području Bjelovarsko-bilogorske županije.
